NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Južnjačka megalomanija

("Bista tatka Tomića", NIN br. 2653)

      Tekst sam počeo da čitam s čuđenjem, a završio s konsternacijom, pitajući se sve vreme dokle će se u fokusu i ozbiljne štampe (što NIN odavno jeste) posvećivati pažnja jednim od najvećih štetočina u istoriji srpskog naroda. Doduše, u podnaslovu stoji da će ideja da se Draganu Tomiću, predsedniku Holding kompanije "Simpo", podigne spomenik, po svemu sudeći, ostati samo pusta želja, ali u tom istom podnaslovu stoji da bi realizaciju te ideje podržala većina Vranjanaca. Postavlja se pitanje ko je tu "većinu Vranjanaca" uopšte konsultovao da se živom i zdravom Draganu Tomiću podiže bista kao izraz zahvalnosti za sve što je učinio za njih.
       Ne može se poreći činjenica da je Dragan Tomić u vreme samoupravnog socijalizma prvi počeo s rudimentarnom privatnom svojinom i da izlazi u susret radnicima za njihovo dobro; otvarao je Tomić mala preduzeća i upošljavao sirotinju s juga Srbije i svuda gde je za to bilo ekonomskog razloga.
       U tekstu stoji da je "među sedam hiljada zaposlenih u 'Simpu' od Preševa do Subotice teško pronaći nezadovoljnog radnika. Prosečna plata veća je od 300 nemačkih maraka, više nego duplo u odnosu na našu drvnu industriju..."
       Svakako da je za tako visoke plate u "Simpu" ogromna zasluga predsednika Holding kompanije, ali se postavlja pitanje da li je taj predsednik bio povlašćeniji u odnosu na njegove kolege koje se bave istim poslom. Dragan Tomić je poslednjih nekoliko decenija promenio toliko partijskih funkcija da ih i on sam, verovatno, ne može sve pobrojati, a najviše su mu odgovarale one koje su bile u blizini novca.
       Mogao je on, naravno, uzeti novac i na drugi način ga distribuirati po jugu Srbije, ali se po tipizaciji čuvenog proučavaoca naših mentaliteta, univerzitetskog profesora Jove Marića, odlučio na onaj najplauzibilniji - kako bi postao "radnička majka". Ovaj koji ovo piše, verovao bi da je on bio istinska "radnička majka" da je novac zaradio po ugljenokopima Amerike i onda došao u zavičaj da svojim novcem usreći zemljake.
       Ne, on je kao, svakako, promućuran čovek, tuđim parama, dakle mojim i onoga koji čita ovaj tekst, otvarao mala i velika preduzeća na zadovoljstvo zemljaka što imaju tako sposobnog predstavnika u vlasti koji o njima roditeljski brine.
       Ako je, međutim, tačno ono što zli jezici tvrde da je njegov sin otkupio pola skopske železare, onda je ono što je ovaj predsednik Holding kompanije "Simpo" ulagao u jug Srbije bio njegov džeparac ili sitniš kojim je mudro raspolagao i ulagao i koji je dobrohotno i palemenito pokalanjao svojim dragim zemljacima koji su to znali i znaju da cene.
       Na kraju teksta koji objavljuje NIN stoji da su u Vranju česte i dugotrajne letnje restrikcije vode, da "Vranje nema ni javni NjC, nema ni bioskop...", pa je ovaj koji ovo piše slobodan da predloži lokaciju eventualne biste: neka to bude naspram pre toga urađenog i svečano puštenog javnog NjC-a, da budu vis a vis, gde i jedna i druga znamenitost grada ne bi imale ulogu spomenika, već metafore!
      
       MILENKO PEJOVIĆ,
       Novi Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu