NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Novo obrazovanje
 

Nebojša Marić

Država treba da omogući besplatan pristup kompjuterima i Internetu što širem auditorijumu, kao i da ukine uvozne dažbine za ove robe, koje nisu samo to, nego i sredstva za priključenje razvijenom svetu

      Bilo je to 20. januara davne 1961. godine u Vašingtonu. U čuvenom inauguralnom govoru novoizabrani predsednik Džon Ficdžerald Kenedi obratio se naciji rečima: "Moji zemljaci, nemojte pitati šta vaša zemlja može da učini za vas, pitajte šta vi možete da učinite za vašu zemlju." Sada je novi milenijum, nije 1961. nego 2001. godina, nisu ni Srbi Amerikanci, šta nam je zemlja još se definiše, a ipak velika misao ima smisla i ovde kada postavljamo sebi pitanje "šta da se radi". Jedino bi možda bilo dovoljno od nas tražiti da se zapitamo šta možemo da učinimo za naše okruženje ili bar, za nas same.
       Jasno je da nisu svi u poziciji da učine mnogo za svoje okruženje, ali za sebe same može većina, bar u jednoj, ali fundamentalno važnoj oblasti, a to je obrazovanje. Pogrešno je shvatanje da se obrazovanje stiče samo u učionici, kroz predavanja i udžbenike. Ili da obrazovni proces traje ograničeno npr. 8, 12 ili 18 godina, posle čega nema potrebe za daljim učenjem. Takva shvatanja su, možda, bila u redu za ranija vremena kada je jedna diploma ili kvalifikacija vredela do penzije. Danas obrazovanje traje kroz ceo život.
       Tokom svog radnog veka današnji pripravnik biće u situaciji da više puta menja vrstu posla i da se prilagođava novim tehnologijama i uslovima. Moraće celog radnog veka da uči. Čak i da je besprekorno radio svoj posao dvadesetak godina može iznenada da se nađe na ulici. To je surova realnost današnjice koja se najbolje ilustruje aktuelnim sunovratom avionskih kompanija, njihovim zatvaranjem ili masovnim otpuštanjem radnika. Otpuštena stjuardesa, avio-tehničar ili drugi specijalizovani radnik, teško će naći sličan posao.
       Jednostavan način za prevazilaženje krize u obrazovanju bilo bi preslikavanje obrazovnog sistema jedne razvijene zemlje. Tu dolazi u obzir SAD kao zemlja prva u svetu po raznim kriterijumima tehnološkog razvoja. To vas, kao istraživača, navodi da prikupite i proučite odgovarajuće resurse. Tada dolazite do američkih knjiga i studija sa naslovima "rešavanje krize u obrazovanju" i sličnim. U jednoj od njih, u poglavlju "Kriza i predložena rešenja" prva rečenica glasi "Obrazovanje u Americi je katastrofa", a zatim ide odeljak sa naslovom "Kopirati druge nacije". Ovo podseća na anegdotu o indijanskom vraču koji je sunarodnicima samouvereno predviđao dugu i oštru zimu. Kako se zima približavala, a njegova bojazan da ne omane u prognozi rasla, vrač ode do meteorološke stanice sa pitanjem kakva će biti zima. Biće duga i oštra - glasio je odgovor. Kako to znate? Pa Indijanci nam posekoše svu šumu!
       Što se tiče obrazovanja ne moraju se kopirati druge nacije, ali svakako treba proučiti tuđa iskustva i rešenja, bilo da se radi o veronauci, matematici ili kom- pjuterskoj tehnologiji. Obrazovanje je najmoćniji pokretač, ali ono zahteva suštinske promene, ako treba da se pripremi za društvo bazirano na znanju. Informacione tehnologije su najvitalnija snaga za promene u obrazovanju, zato što kreiraju nove i uzbudljive opcije za predavanja i učenje. Mogućnost da se ponude dobro dizajnirane, interaktivne, kompjuterski podržane obrazovne forme bilo kome i bilo gde kroz učenje na daljinu, utiču na svakog đaka, nastavnika i obrazovnu instituciju. Učenici svih doba starosti mogu da koriste informacione tehnologije za poboljšanje svojih kapaciteta. Država treba da omogući besplatan pristup kompjuterima i Internetu što širem auditorijumu, kao i da ukine uvozne dažbine za ove robe, koje nisu samo to, nego i sredstva za priključenje razvijenom svetu.
       Obrazovanje je najvažnija investicija koju jedno društvo ulaže za svoju budućnost. Kvalitetno obrazovanje je esencijalno za razvoj punih potencijala svakog pojedinca.
      
       (Autor je bivši ekspert Ujedinjenih nacija u Njujorku i redovni profesor Univerziteta "Braća Karić").


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu