NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Boja (Beo)grada

Serija "Boja grada" bavi se temama iz tinejdžerskog života o kojima se mnogo ne priča: kako uraditi SIDA test, šta da radiš kad te dečko prevari, kad saznaš da ti je drug biseksualac

      U dupleks stanu na staroj Karaburmi, na poslednjem spratu nove, bele zgrade, televizijski cimeri iz serije ''Boja grada'' odomaćeno sede, ćaskaju i pripremaju se za sutrašnje, novo snimanje. Još nisu postali poznati široj televizijskoj publici jer se tek treća emisija od ukupno 24 koje su dogovorene sa BK televizijom mogla videti u četvrtak (15. novembra). Ispitivanje javnog mnjenja i reakcije na ovu novinu u Srbiji tek se očekuju. Jer, radi se o seriji koja ima scenario, ali akteri nemaju napisane dijaloge. Postoje određene situacije, a samim učesnicima je ostavljeno da improvizuju i to je po zamisli rediteljke Milice Vojvodić ono što je novo i ono što mladi ljudi koji su u seriju uneli svoja prava imena i prezimena, zanimanja i godine, probleme koje imaju, načine na koje ih rešavaju, u stvari jesu.
       ''Ideja je bila da postoje date situacije koje su nekako zasnovane na karakterima ovih mladih ljudi. Zato je i potrebno da ih dobro poznajemo. Svako od njih ima svoj stav, a teme jesu iz tinejdžerskog života, o kojima se ne priča mnogo: kako uraditi SIDA test, šta se desi kada te dečko prevari, ako devojka dođe i kaže da je trudna, kada saznaš da ti je drug homoseksualac, pitanje kontracepcije...''
      
       Provokacija
       Da bi se stvorila reakcija koja treba da bude spontana i zabeležena okom kamere, mlada rediteljka Milica je osmislila način da je proizvede. Učesnicima u određenom razgovoru kaže ono što zna o ličnosti onog drugog, svojevrsnu provokaciju, te tako dobija iskrenu emociju pred kamerama. Akteri serije, tri devojke i tri mladića, skoro uglas govore da im to ne smeta jer nikada nije zlonamerno, i da nije bilo "tužbalica'' da se snimljeno ne emituje. "Uvek postoji određena doza samokontrole. Ipak pazimo šta pričamo, vrlo dobro znamo šta treba da kažemo. Provokacije su poželjne, nikada zlonamerne'', kaže Ivana Adamović, studentkinja druge godine diplomatije na FPN i jedna od devojaka iz serije.
       Serija "Boja grada'' jeste za mlade, prevashodno tinejdžere koji su zajedno sa svojim problemima nekako zbrisani sa TV programa, pod navalom politike, decenijskih izbornih terevenki i peripetija. Po sopstvenom priznanju, dvadesetosmogodišnja rediteljka Milica je uživala u ovakvim tinejdž serijama jer je na taj način, delimično, rešavala svoje probleme. "Pogrešno bi bilo shvatiti seriju tako da smo mi neki savetodavci. Na kraju se potencira neko rešenje, ali ga mi ne dajemo pod formulom 'to je tako i tako se mora'."
       Iz produkcijske kuće "241'' (dva za jedno) čiji vrh čine Milica (reditelj) i Filip Vojvodić (producent) kažu da je ovo najeftinija igrana produkcija u kojoj se koristi digitalna tehnologija i gde postoje samo mladi ljudi ispred i iza kamera sa prosekom od 23 do 25 godina.
       Serija se ne snima u studiju već u stanu koji je preuređen za potrebe snimanja i iako izgleda estetski pohvalno i sasvim udobno za mladu ekipu koja tu "stanuje'', što gledaoci mogu videti, Filip objašnjava da je stan opreman na alternativne načine - sa pijace, iz podruma, "sklapan'' od starih stvari, ali vrlo zadovoljno dodaje :"Mi smo se odmakli od našeg naturščika. Prevazišli smo karakter amaterskog pozorišta. Napravili smo igranu seriju."
      
       Iskrenost
       "Da li su frendsi iskreni?'' - odgovara kontrapitanjem rediteljka serije Milica na opasku da se uvek "trguje'' iskrenošću koja se "prodaje'' u serijama koje se pozivaju na to da su emocije koje vidimo na ekranu potpuno autentične. "Kusturica je uradio svoj poslednji film tako što je doveo ljude i rekao, Ajde! Npr. dosta problema imali smo sa psovkama koje svaki mladi čovek, najčešće, previše upotrebljava. Sada rade govorne vežbe ali tamo gde su izgovorene, psovke ostaju.'' Producent serije Filip dodaje: "To su mladi ljudi koji nisu glumci. Kroz glumačke vežbe i svojim talentom razvili su se pa mogu da proizvedu neku emociju pred kamerama."
       Ipak neiskreno, ali vrlo lukavo, s obzirom na sredinu u kojoj živimo jer je istinska ponuda trebalo da glasi - staneš pred kameru i ponašaš se prirodno, pričaš iskreno i o škakljivim temama, svojim dilemama, daješ i primaš savete i sve to bez glume, - glasio je oglas kojim se potražuju TV voditelji. Delio se u srednjim školama, fakultetima, kafićima i klubovima ali se i davao zanimljivim "facama'' na ulici koje bi odgovarale nekom opisu koji je tražila Milica: mladi koji znaju šta je Internet, ne "bleje'' već imaju svoja zanimanja, raznolika interesovanja, koji će znati da se snađu u situaciji u kojoj treba da vode zanimljiv dijalog...
       Šest sadašnjih "cimera'' iz stana na staroj Karaburmi prošli su tu audiciju i sada su, možda, budući srpski tinejdž idoli jer serija koja se bavi ovakvom tematikom - kako će reći jedan od aktera, Miloš - "drži pažnju'', ako ne svih, onda bar mladih.
       "Previše smo realni da bismo bili idoli. Niko od nas nije ni prelep, ni prepametan, niti je savršen u nekom karakternom ili emotivnom smislu", smatra Jasmina Ćorović (20) studentkinja druge godine filmske i tv produkcije na FDU , a 19-godišnji Vukašin, budući istoričar, smatra da je to rezervisano za emisije drugog karaktera. Iako ne veruje da će biti tinejdž idol Miloš Gavarić (25), student druge godine književnosti, nada se da će bar "ribe'' početi da ga "saleću''. Svi oni, uz Novaka i Nikoletu, bez "blama'' učestvuju u seriji. Niko nije uobražen, tako kažu. Jasmina u šali priznaje da se takmiči sa lepom, crnokosom Ivanom. "Mi smo skroz različiti. Ko bi rekao da ćemo se složiti. Ipak, dobro smo se skapirali iako ne izlazimo na ista mesta, ne družimo se sa istim ljudima, niti slušamo istu muziku."
       Posle deset godina potpune dominacije i velike popularnosti tok šoua u Americi, došao je period totalne TV koja je na zapadu postala izuzetno popularna bez obzira na bizarnost koja je očigledna. U našoj zemlji sa prikazivanjem "stvarnog života'' ljudi koji su pred kamerama 24 časa , i čekaju nagradu za svoj "posao'' jer su drugi zainteresovani da tako nešto pogledaju dok sede u fotelji i žele dobru TV zabavu, pokušali su da se poigraju na TV Košava sa svojim "Voajerom''. "Nismo ni Siti, ni U trendu jer kada se kaže urbana emisija svi automatski misle na tako nešto. A, nismo ni Big Brother kao 'Voajer' '', kaže Milica Vojvodić o karakteru serije "Boja grada". Filip Vojvodić dodaje da ideja da budu 24 časa "on lajn'' kako bi se prikazao život izbliza jeste "propala'' posle procene da Srbija još nije spremna za to, jer bi se to pretvorilo u nešto bizarno. "Narod nema ovde to što imaju u Americi - da ljudi žive za pet minuta slave. Ovde se i dalje običan čovek trudi da ne štrči. Obični ljudi ovde beže od kamere."
       Sajt pod nazivom "Boja grada'' je u pripremi i svi koji požele da kritikuju, pitaju, pohvale ekipu ove serije, to će uskoro moći da urade. Za sada, od njih se može čuti da ih samo hvale. Oni koji ne hvale, ćute.
      
       DRAGANA BJELICA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu