NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Novi priziv estetike

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva iz Beograda i priređivači dela našeg najpoznatijeg književnog kritičara i estetičara, Predrag Palavestra i Ivo Tartalja, s razlogom su na Sajmu knjiga poneli nagradu Izdavački poduhvat godine

      Na Prvom milenijumskom sajmu knjiga u Beogradu, jednoglasnom odlukom žirija, nagrada za Izdavački poduhvat godine pripala je Zavodu za udžbenike i nastavna sredstva iz Beograda za "Sabrana dela" Bogdana Popovića u šest knjiga, koja su priredili akademik Predrag Palavestra i univerzitetski profesor dr Ivo Tartalja. U obrazloženju je rečeno da su izdavač i priređivači ovim trajno zadužili srpsku književnost i kulturu.
       Ova ocena se temelji, naravno, pre svega na samom značaju koji su imala i koji imaju dela Bogdana Popovića, čega su bili svesni izdavač i priređivači kada su krenuli u ovaj posao. Petar Pijanović, pomoćnik direktora za izdavačku delatnost i odgovorni urednik Zavoda, to ovako objašnjava:
       "Kraj devetnaestog i prve decenije dvadesetog veka iznedrili su u srpskoj nauci o književnosti, književnoj istoriji i kritici tri izuzetna imena: Bogdana i Pavla Popovića i Jovana Skerlića. Zajedno sa Slobodanom Jovanovićem oni su utemeljili beogradski stil. Bogdanu Popoviću, ipak, po mnogome pripada izuzetno mesto. Vodeći kritičar epohe modernizma, vaspitač književnog ukusa svoga vremena, ugledni profesor Univerziteta, briljantan esejist, vrstan stilist i tumač dela srpske i svetske književnosti, teoretičar i komparist, pokretač i realizator ključnih ideja tada vodećih stvaralaca okupljenih oko 'Srpskog književnog glasnika', antologičar... Sva ta znanja, uticaji i počasti vezani su za ličnost neprikosnovenog književnog autoriteta čije je delo ostavilo traga u vremenu, a to znači i do današnjeg dana. To je i bio razlog da Zavod otpočne i završi 'Sabrana dela' Bogdana Popovića."
       Kao malo ko u srpskoj književnosti, Bogdan Popović je bio u isto vreme i hvaljen i kuđen. To bi moglo značiti da nije išao ustaljenom kolotečinom, nego je uvek izviđao i tražio nešto više i nešto bolje. Osim što se uvek zalagao za lepo i po njegovim kriterijumima razumno, on je uvek nastojao da prodre u suštinu i da tako produbljeno znanje proširi, što je smatrao za svoj glavni zadatak, kao književnog kritičara i profesora. Tako, u predgovoru prvog izdanja (1914) svojih "Ogleda iz književnosti i umetnosti" za sebe piše:
       "Pisca je, od njegovih pravih radova, uvek više zanimao problem zašto? no problem kako? - ili tačnije: kad je našao odgovor na pitanje kakva je neka stvar, on je odmah tražio odgovor na pitanje, zašto je ona takva." Potom dodaje da je "pisca uvek zanimalo" i drugo pitanje: "način na koji bi se stečeno znanje i stečene sposobnosti mogli preneti na drugoga".
       Jedan od najumnijih ljudi u našoj istoriji, svestrani naučnik i vrsni pisac Slobodan Jovanović, u tri navrata pisao je o svom savremeniku Bogdanu Popoviću. U prvom tekstu, osvrtu na njegovo pristupno predavanje na Višoj školi te 1894. godine S. Jovanović kaže: "Ako je čoveku od rođenja dano šta će u životu biti, g. Bogdanu Popoviću dano je da bude profesor." Do takvog zaključka došao je analizom razlike između jednog naučnika i jednog profesora, koja je sva u tome što je jednom naučniku dosta kad sam zna jednu stvar, a profesor, pak, ne miruje dok je i drugome ne unese u glavu.
       U Sabranim delima ima i više tekstova koji do sada nisu objavljivani. Za to je najzaslužniji autorov sinovac - Bogdan Lj. Popović, koji pažljivo čuva stričevu zaostavštinu. Bogdan Lj. Popović kaže da njegov stric, i pored toga što je dosta uradio, nije stigao da završi i objavi svoje glavno delo, na koje je najviše polagao, jednu opštu estetiku, knjigu teorije o lepom, u kojoj bi bila izložena načela lepog, sa velikim brojem primera pomoću kojih bi objasnio i dokazao fenomen i teoriju lepog. Rezime toga izneo je u članku "Teorija o lepom i teorija umetničkog dela", ali je dosta toga ostalo neobjavljeno u mnogobrojnim beležnicama, iz kojih se vidi kako je postepeno dolazio do te svoje teorije. Zato će sinovac, iako je i sam u poznijim godinama, pokušati da objavi "Beleške jednog estetičara".
      
       JOVAN JANJIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu