NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Magični geto<br>Zoran Ćirić
Vatanje ala

      Znate kako glasi nova definicija muške čežnje za ovo post-post doba? Evo ovako, od reči do reči: "Sve druge se zovu Ali." Pri tom ne mislim da su ženskinje aerobik i fitnes zamenile boksom, u želji da ižive svoj ego kroz menstrualnu imitaciju Muhameda "Najvećeg" Alija. Ne, u pitanju je jedan drugi, mnogo manje menstrualni, ikonasti lik; mesijanski senzibilan junak TV-serije - netipične "masovke" u kojoj su ukršteni nadrealna japi-parodija i neopatinasta melodrama, za sve one koji vole da misle dok osećaju.
       Pretpostavljam da već pogađate, braćo i poštene sestre, ime te pošasti. Ali Mekbil, naravno! Najsavršeniji prosečni ženski foto-robot, koji je oživeo i postao prototip postfeminističke krhkosti i obnovljenog devičanstva. Neoborivi (u "krevetskom" smislu) dokaz da su žene najpoželjnije utvare ženskih snova! Ali ne bilo koja žena, već žena kao otelotvorenje (tako li se kaže?) sinteze telesne privlačnosti, ljupke samosvesti, humorne neurotičnosti, ekonomske nezavisnosti i samotnjaštva s dignitetom. I sve to na pragu otmene zrelosti (čitaj: neželjene sredovečnosti koja se ispoljava kao neželjena trudnoća). Ideal ženstvenosti bez rupe! Barem su tako, televizijske pokušaje emocionalnog uravnoteženja bestidno labilne Ali, protumačile ovdašnje intelektualne domaćice koje su se neverovatno lako transformisale od superiorno distanciranih, i tek blago zainteresovanih, gledateljki u odane podražavateljke.
       I, eto belaja, u koji nas umišljene sestre baciše, moja ispaljena braćo po oružju! Jeste li primetili kako je, maltene preko noći, anoreksija postala IN? Kako je kult PMS-a izrastao u najjaču konkurenciju hrišćanskom paćeništvu? A seks - taj divni, najspontaniji i najljudskiji izdanak majke Prirode - pretvorio se u izroda ovozemaljske prolaznosti i počeo da se tretira kao metafora zagrobnog života (?); doživesmo da se stari dobri - uvek ukaljani ali u duši čisti - Seks doživljava kao Vaskrs sa zadrškom! Bez uzdržavanja nema ni one rabote - oksimoron dostojan novokomponovanih pravoslavaca (koje predsednik Voja pokušava da prevede u "starogradski repertoar"!).
       Bogami, situacija je postala vrlo ozbiljna i vrlo apstinentska. Svuda oko mene žene s ushićenjem prepričavaju dogodovštine iz pomenute liberalno-demagoške TV-serije, a onda nastavljaju da, uz nimalo damsko kikotanje, raspredaju o razlikama između tampona i uloška; zatim prelaze na "kamiondžijsko" komentarisanje takmičenja u oralnom seksu koje se, povremeno, održava u susednim, tranzicionim zemljama, glasno zamišljajući "takmičarske šortseve" (kako one zovu gume koje ne proizvode ni "Tigar", ni "Pireli"; gume koje ne ćelave i koje ne prijanjaju dobro baš na svaku podlogu). Čak idu tako daleko da, sa zločestim sjajem u očima, kritikuju novi roman Magičnog Ćire, u kojem Banović Strahinja susreće Trejsi Lords i vrši ritualno "davanje glave" iz strasti i poštovanja prema sopstvenoj, beskrajnoj muškosti.
       Braćo, da se razumemo, nije ništa čudno što su se mnoge naše sestre zaglibile u advokatsko-presuditeljsku kaljugu, ali ovo njihovo prelazi u ogoljenu inkviziciju! Kad ih startuješ za malo "đi-đi" i "mambo" zabave, odbijaju te s neopisivim prezirom! Toliko su se uživele u izbirljivu osećajnost svog TV-idola da i ne pomišljaju da daju onu stvar - nose je naokolo, prepotentno i nehajno, ko da je Bog za ofis i modnu pistu stvarao! Ponašaju se kao našminkane kaubojke koje jašu mehaničkog bika u luna-parku, a meni zameraju na "vesternskom pogledu na svet"! "Malo morgen", da citiram Stari zavet.
       Znam ja da trendseterstvo ne bira podanike: svi konzumenti i sledbenici su dobrodošli, svi su oni "adikcija koja hoda" - dok im se ne isprazni konto. Uostalom, setite se, u doba ekspanzije helanki najredovnije su ih navlačile najtrtastije bucovke koje, inače, izbegavaju da idu u bioskop jer čitav red zaškripi kada se rasplaču ili zasmeju. A kada su nam pristigli čarobni podupirači sisa, autoritativni megabrusevi, nosile su ih skoro isključivo devojke sa dugmadima umesto dojki - te je prizor, otprilike, bio nešto nalik dasci sa dva eksera. Sada, sa aktuelnom trovačicom Ali Mekbil, ponavlja se isti metafizički bukvalizam!
       I zato vam sestre slatke - večno nezasite i večno poželjne - upućujem (kao polno etična ličnost!) ovo dobrostivo, ko barjak visoko uzdignuto, otkrovenje: Ne postoji na ovom svetu, čak ni u njegovom najzapadnijem delu, PIN-AP USEDELICA; zgodna, pametna, hirovita, situirana, u svakom smislu obezbeđena autsajderka. To je samo jeftin medijsko-genetski melanž, pogana fantazija koja je zavela i samu glumicu Kalistu Flokhart: kako javljaju dežurni informatori, umetnica nema stalnog dečka, pokušava da se ugoji (da ne žulja dok ljulja!), usvojila je i bebu, a mogla bi slobodno da usvoji i bebinu majku, kad već ne može oca (bebinog, ne njenog). Mislim, nema tog muškarca koji bi pristao na takvo usvajanje. Jer, šta takvom primerku svoje, od Boga izabrane, vrste preostaje? Da izigrava vibrator na navijanje u "domu" gde se pojas nevinosti doživljava kao kondom. Eh, prisetih se one lepe kantri pesme Rodžera Milera "Kad ti kuća nije dom"...
       Ali, neka ih, i to će proći. Dosadiće im, po zakonima televizijskog ustrojstva sveta, i ta velikodušno-ranjiva Ali Mekbil, a onda ćemo da pravimo potop, he-he. Bez brige, braćo izgladnela, pa i Elizabeti Tejlor je, na kraju spektakla, dozlogrdila Kleopatra, njena najslavnija dvojnica/uzor. Počela je da je podseća na treznog Bartona. Brrrrr!
      
      


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu