NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Cena tranzicije

Domaći bankari žale se da je strana konkurencija ovde došla samo da pokupi novac i iznese ga iz zemlje. Strani bankari, pak, tvrde da im je namera da i ovde, kao u ostalim zemljama u tranziciji, ostanu na duži rok

      Nekoliko stotina okupljenih na protestu (od osam i po hiljada radnika u Beobanci, Investbanci, Beogradskoj banci i Jugobanci) optuživali su guvernera NBJ Mlađana Dinkića da vodi "antinacionalnu" bankarsku politiku i dovodi u zemlju strane banke, dok u isto vreme guši domaće. Argument da su te banke uništene tuđom politikom mnogo pre Dinkićevog dolaska, nije baš imao odjeka. Radnici smatraju da je njihova radna mesta, nekako, moguće oživeti i sve vratiti da bude kao što je nekad bilo. Guvernerovoj zloj volji pripisuje se činjenica što se to uopšte ne događa, a stranim bankama krivica da su "kao lešinari" došle da ovde pokupe novac, deponente, štediše i hiljade bankarskih činovnika ostave bez radnih mesta.
       Evropska banka za obnovu i razvoj, s druge strane, dodelila je u svom godišnjem izveštaju Narodnoj banci jedinicu za sprovođenje reforme bankarskog sistema. Ta reforma podrazumeva u suštini jednostavnu filozofiju - banke koje mogu da rade i umesto gubitaka prave profit, opstaće. Koje to ne mogu - moraju da nestanu. Guverner je javno obećao da će do pravljenja sledećeg izveštaja, dakle juna iduće godine, jedinicu popraviti. Ovaj detalj upućivao bi na zaključak da bankarski službenici svoj gnev upućuju na pogrešnu adresu.
       Usred ove teške i mučne priče, stigle su i strane banke. Šalterima nekih od njih, ovih dana nije moguće prići - građani se tiskaju uglavnom da otvore račune i polože na njih svoju ušteđevinu, kako bi je što bezbolnije posle Nove godine pretvorili u evro. To bi mogao biti siguran znak da u ovoj zemlji nisu baš svi bankrotirali. Doduše, prema objavljenom istraživanju agencije Stratedžik marketing, svega 14 odsto građana zarađuje dovoljno da nešto i uštedi. Ostali sve potroše da nekako prežive do sledeće plate.
       Oni koji štede, jasno su pokazali kome veruju: prema rang-listi Narodne banke, rast nove štednje beleže i domaće i strane banke. Lista, ukratko izgleda ovako: prva je Rajfajzen banka, potom Vojvođanska banka, pa Komercijalna banka, potom Majkrofajnans banka, zatim Delta banka, pa Sosiete ženeral i tako dalje. Dakle, samo što su došle (osim ove poslednje) strane banke odmah su izbile na čelo liste - prve dve strane banke skupile su ukupno istu količinu štednje za poslednjih osam meseci kao i prve dve domaće.
      
       Stranci ulaze
       Od stranih banaka dozvole za rad dobile su Rajfajzen, Majkrofajnans, Nešnel benk of Gris, Hipoferajnc banka i Sosiete ženeral koja je ovde već deset godina, ali je nedavno postala čisto francuska banka, jer je otkupila deonice Beogradske banke. Da li je kretanje štednje znak da je u Srbiji nastupila idealna situacija za ulazak stranih banaka, pitali smo Olivera Regla, člana Izvršnog odbora Rajfajzen banke, jedne od četiri strane finansijske institucije koje su dobile dozvole za rad u Jugoslaviji. "Situacija definitivno nije idealna, ali da smo čekali da postane takva, izgubili bismo tržište. Zapravo, ambijent je isti kao i u drugim zemljama na početku tranzicije, s tim što Jugoslavija ide nešto bržim tempom", kaže Regl. On smatra da je "uspešna priča" sa Pariskim klubom država poverilaca mnogo pomogla i da je postignuti sporazum dobar signal za strane investitore. "Već iduće godine ovde će doći mnogi investitori", smatra Regl.
       Od aprila ove godine na srpskom tržištu pojavila se i Majkrofajnans banka, a njeni glavni klijenti su mala i srednja preduzeća i preduzetnici. Nije joj dozvoljeno da daje velike kredite, niti da kreditira bilo vladu, bilo državna preduzeća. Glavni akcionari ove banke su Evropska banka za obnovu i razvoj (EBRD) i Komercbanka iz Nemačke. Kamate za kredite ispod 30 000 maraka ovde iznose dva i po odsto mesečno, dok za kredite iznad te sume kamata iznosi dva odsto. Rok otplate kreće se od šest meseci do maksimalno tri godine, dok je prosečan rok otplate godinu dana.
       Na primedbe da su ovo previsoke kamate, koje ni u jednoj zapadnoj zemlji ne mogu da se naplate, Klaus Miler, direktor Majkrofajnans banke u Beogradu odgovara protivpitanjem: "Šta uopšte znači da su kamate previsoke? One svakako jesu visoke po zapadnim, recimo nemačkim standardima, ali su po lokalnim standardima zapravo niske. Možda naši krediti jesu skupi, ali mi ih ipak dajemo." A zašto su skupi, postoje razlozi, smatra Miler: prvi razlog je još uvek visok takozvani kantri risk, a drugi su porezi. Nigde na svetu ne naplaćuje se ukupan porez na finansijske transakcije od 0,6 odsto, kaže Miler. Ministar finansija u Vladi Srbije Božidar Đelić upravo je najavio da će ovaj porez da se smanji, a od proleća treba da usledi i nova korekcija. "Pogledajmo to ovako", kaže Miler "ja sam biznismen, imam robu na prodaju, imam za nju kupca, znači da je cena prihvatljiva".
       Rajfajzen banka ima obrnuti princip od prethodne - ne kreditira mali biznis, već samo velika i srednja preduzeća, od pet do osam miliona maraka kredita. Rokovi se određuju od slučaja do slučaja, minimalno do godinu dana, ali u principu se odobravaju do tri godine. Kreditira se pretežno proizvodnja hrane, hemijska i farmaceutska industrija, kao i trgovina i uvoz nafte. Upravo je, kaže Oliver Regl, odobren kredit NIS-u za uvoz nafte od 25 miliona dolara.
       Kamate u ovoj banci kreću se u proseku između 10 i 12 odsto godišnje što se može smatrati vrlo konkurentnim ako se ima u vidu rizik poslovanja, smatra Regl. "Ne mogu u Jugoslaviji kamate biti kao u Austriji, pa i Poljskoj i Češkoj. Ove dve zemlje na početku tranzicije imale su i veće kamate, ali je prošlo deset godina, reforme su odmakle, privreda se rekonstruisala, pa i kamate padaju. U Hrvatskoj su kamate bile znatno više", kaže Regl.
       Pojedini ekonomisti, ali i domaći bankari, zameraju vladi i Narodnoj banci što dozvoljavaju previsoke kamate stranim bankama zaboravljajući, doduše, da i domaće banke (kad uopšte daju kredite) zaračunavaju takođe visoke kamate. "Uloga vlade nije da se direktno meša u poslovnu politiku bilo koje banke, nego da stvori povoljne uslove i na tržišni način doprinese da se kamate smanje. Jedan uslov je snižavanje inflacije, drugi je povećanje konkurencije, a treći je popravljanje uslova u kojima funkcioniše pravna država. Sve dok ne znate ko je ovde pametan, a ko glup, da li onaj ko vraća ili ko ne vraća kredite, ne možete ni od banaka očekivati da slobodno i bez ustručavanja odobravaju kredite. Sadašnji pravni sistem je kao crna kutija - nikad ne znate kakav ćete odgovor na kraju dobiti", kaže u razgovoru za NIN Radovan Jelašić, viceguverner NBJ zadužen za bankarski sistem. Jelašić smatra da realna kamata u skorije vreme ne može pasti ispod jedan odsto mesečno, ako neko hoće da se održi u sistemu.
      
       Sigurne investicije
       Kako protumačiti sledeći apsurd, pita se Jelašić: pojedine banke javno govore da odobravaju kredite na dug rok sa kamatom ispod deset odsto godišnje, a u isto vreme kamata na blagajničke zapise koje kupuju od Narodne banke iznosi 1,3 odsto mesečno. To su, kao državne hartije, najsigurnije investicije, pa nije jasno zašto bi banka nekome praktično poklanjala novac - da dobrovoljno umesto ove dobije daleko manju kamatu.
       Pored toga što kreditiraju privredu, strane banke, kao što smo pomenuli, prikupljaju i štednju. Narodna banka Jugoslavije propisala je da se polovina te štednje mora položiti kod nje, radi obezbeđenja uloga. To se stranim bankama ne sviđa, ali guverner Dinkić tvrdi da je mera uvedena radi povratka poverenja u instituciju štednje.
       Dragiša Lekić, potpredsednik Sosiete ženeral, jedine strane banke koja je ovde poslovala neprekidno u poslednjih deset godina, izjavio je nedavno da ne može zaštita depozita da se sprovodi za sve banke isto, jer ni rizik za sve nije isti: "Ko kaže da je NBJ sada najmanje rizična. Ljudi koji kod nas dolaze, pitaju ko stoji iza njihove štednje. Kad im kažemo da stoji Sosiete ženeral Pariz, to im znači više nego da im kažemo da stoji država, jer sa njom već imaju loše iskustvo."
       Konkurencija je jako važna, smatra viceguverner Jelašić: "Ako pogledate koliki je udeo stranih banaka u ukupnom platnom prometu, bilansnoj sumi i kreditnom angažmanu, videćete da je to još veoma malo. Ako, s druge strane, pogledate zemlje u kojima banke s većinskim inostranim kapitalom drže 70, 80 pa i 90 odsto tržišta, jasno je da smo mi učinili samo prvi korak u otvaranju tržišta. To što su strane banke za svega nekoliko meseci sakupile veći deo štednje nego domaće banke za sve ovo vreme, govori jasno o tome kome ljudi veruju, a njima se mora pružiti prilika da izaberu".
       "Ova zemlja će se vrlo brzo izvući iz nevolja u koje je zapala", tvrdi Kristof Grojsing, direktor Hipoferajnc (HVB) banke u Jugoslaviji, inače najveće austrijske i treće po veličini banke u Evropi. Ako ste negde već bili, imate znanje, imate iskustvo, onda vam je lakše da se tamo vratite, kaže Grojsing i tvrdi da je ova banka u zemlju došla na duži rok, da izgradi dugoročne poslovne odnose sa svojim klijentima. Tržište joj je tradicionalno poznato, ovde je poslovala još u 19. veku, ima iskustva sa ovdašnjim biznismenima i samo treba uspostaviti veze. S obzirom na svoju veličinu (HVB grupa raspolaže sa 717 milijardi evra ukupnih sredstava) banka je u stanju da nudi povoljnije uslove od drugih.
      
       Skupi krediti
       Uslovi kreditiranja jesu nešto nepovoljniji nego u okruženju, zbog većeg rizika, ali ne mnogo, tvrdi Grojsing. Kamate su uporedive sa onima, na primer, u Mađarskoj. Kreću se od šest do 10 odsto godišnje, s tim što se kreditiraju velika i srednja preduzeća. Osim stranih banaka koje su do sada dobile dozvole za rad, Narodna banka će od sada izdavati licence samo bankama koje pristanu da preuzmu neku domaću banku.
       Predstavnici Siti benk dolazili su na razgovor u Narodnu banku - koliko se nezvanično može čuti, zainteresovani su za kupovinu jedne domaće velike banke. Pored toga, Nova ljubljanska banka preuzeće Kontinental banku iz Novog Sada. U principu, više se isplati doći prvi, na takozvano grinfild ulaganje, smatra Grojsing. Kad počinjete iz početka, sami formirate banku, a kad preuzimate neku domaću, zatičete i ljude i preuzimate celu "kulturu" jedne banke, što je, ipak, rizik.
       Kad čovek sasluša argumente stranih banaka i vidi gužve pred njihovim šalterima, sve može da izgleda idilično. Kad pored nezadovoljnih bankarskih službenika od kojih mnogi izvesno ostaju bez posla, čuje možda još nezadovoljnije direktore (pa i akcionare) domaćih banaka, utvrdi da okruženje pored toga što je rizično, nije nimalo prijateljski raspoloženo prema ekspanziji strane konkurencije. Ovako to izgleda, opisao nam je jedan domaći bankar: "Narodna banka označila je start trke u kojoj su neki trkači poslednjih deset godina vežbali na najboljoj stazi, pili vitamine, išli na redovne preglede, dok drugi, domaći, imaju rane po nogama, krivu kičmu jer su do sad nosili džakove umesto da vežbaju trčanje, a jeli su hleb i krompir. I to se sad zove slobodna utakmica". Drugi, pak, bankari krajnje su skeptični prema tvrdnjama svojih inostranih kolega da su došli na dugu stazu, da ovde ostanu i da kreditiraju proizvodnju. Oni smatraju da strane banke imaju jedan jedini cilj - da kreditiraju isplativu trgovinu, da se bave platnim prometom, da kupe štednju i izvlače novac iz zemlje.
       Ko je sad ovde u pravu, nije zahvalno, a ovom prilikom, ni potrebno procenjivati. Čak i da su to domaći bankari, tu se ništa ne može - dosta smo bili mimo sveta i nije dobro ispalo. Sad smo rešili da se u svet vratimo, a to košta. Cenu nema ko da plati, do mi sami.
      
       BILJANA STEPANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu