NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Magični geto<br>Zoran Ćirić
Dimni signali

      Mnogo se prethodnih ("raspletenih") godina tamburalo u tamburu bez žica, a jedan od najhitičnijih napeva beše onaj: "Srpska je diplomatija tuga pregolema / stola ima al' pregovarača nema". Poenta se, i pored silnog zavijanja i podvriskivanja, nije primila u našoj "elitnoj masi". Možda Srbi ne umeju da rešavaju goruće probleme za pregovaračkim stolom, ali ih zato gase ispod tog istog stola. Sasvim u duhu "simulacijsko-simulakrumskog" doba koje se zapatilo čak i u tako antivirtuelnim jazbinama poput naše. Zvuči zbrkano, ali proces je ubitačno stvaran i ubitačno prost: Diplomatija je zamenjena novom religijom. Ime tog verujućeg talasa, koji obećava surferski potop, jeste MARKETING.
       Znam, znam, multimedijska braćo i sestre, mnogi su tupili na tu temu, zato će vam Magični vrlo jezgrovito i slikovito objasniti, inače svesno providnu, misteriju Marketinga, i to služeći se biblijskim jelovnikom: Kao god što je Isus pretvarao vodu u vino, ovdašnji osvešteni pastiri pretvaraju prase u ribu i bob - sa hiperrealističnim ukusom pečene prasetine, da slavsko čudo bude veće i slasnije! - jer je Srbima mrsko ako nije mrsno, a posno se doživljava kao nedostatak vere. Dakle, ne samo da nismo ispali iz planetarnog ringišpila - mi smo sve učinili da postanemo njegov zamajac. Šta se može kad nam je narav tako radoznala i zajebano-inventivna! Toliko zajebana da i sami postajemo žrtve novog kulta.
       Evo jednog vrlo transparentnog primera. Naš poročni, napušeni gigant, DIN, toliko se odao Marketingu da je potpuno zaboravio na neke prastare, doduše tuđinske, zakone koji štite "autorsko pravo" kao najveću svetinju privatne svojine!?! I, šta se desilo?
       Ništa naročito, osim što je od mnogih kibicovana Miraždžika (Mis DIN, naravno) nenadano dobila svog haremskog Gazdu (iliti, registrovanog korporacijskog švalera). Šta je, zbunjeni ste? Ne znate ko je postao ne većinski već TOTALNI vlasnik DIN-a? Pa, oslušnite zadimljeni eho Marketinga... Šta čujete? Poznatu melodiju, koju peva još poznatiji glas, je l' tako? Aha, ukopčali ste! Tina Tarner, carska baba ritma i bluza - nimalo hirurški plastična! - došla je da naplati rabljenje svog fino ostarelog hita "The Best". Po drakonskim standardima briselske birokratije, obeštećenje je značajno naraslo usled neprekidnog, neovlašćeno reklamnog, emitovanja refrena pomenute pesme; došlo je do arbitraže koju ni uredno legitimisani Predsednik Voja nije uspeo da odloži oslovljavanjem britanske kraljice majke sa "gospođo" i skrušenim sedanjem na hoklicu gde kraljica posađuje unuke u protokolarnim trenucima. Niti je Dugovečna Elizabeta Druga ka Trećoj usvojila nesuđeno, verski smerno unuče, niti su se porotnici "kolonizatorske pravde" obazirali na argumentaciju naših Agenata Marketinga kako bi korišćenje pesme "Tobacco Road" (dovoljno matore da se tretira kao tradicional) pospešilo brđanske nemire u primorskim delovima Montenegra, e da bi se sve pušilo od Barija do Konstance! I dok je ogoljena Miraždžika besno pućila usne, pevajući rif iz pesme svoje mladosti ("Smoke On The Njater"), virus Marketinga u njenim venama nastavio je da kreira simptome.
       Ovog puta imaginacija se zaokrenula ka tinejdž-erotici, te dobismo reklamu gde mladić ljubi devojku uz hrabro produženu, nerezanu montažu, tako da je efekat "uvaljene jezičine" bio više nego očigledan. Neki su to protumačili kao novo, afrodizijačko svojstvo "Klasik internacionala", naročito zbog onog "forever" - eksplicitna aluzija na produženo vreme trajanja snošaja (kineski tajming!). Međutim, mora da su advokati baka Tine - koja hoće da se DIN preorijent(al)iše isključivo na proizvodnju mirišljavih indijskih štapića - izvršili "pritisak". Bilo kako bilo, sada imamo skresanu verziju: mladić i devojka se mutavo i ustreptalo gledaju, dok iznad njihovih glava lebdi pitanje koga prvog poljubiti u Novoj godini(?). E, cenzura uvek promoviše glupost. Mislim, cigareta se ne ljubi , zar ne?
       Ipak, bez obzira na nezgrapne intervencije, istina Marketinga i u ovom slučaju ostaje neokrnjena u svojoj dubini i širini: nije dovoljno imati jezičinu i palacati njome - valja je uvući kad zagusti! Ili, još efektnija poruka: najlakše se začepi gubica uz "Klasik internacional"! Kako ovo blagorodno-svetski zvuči, naročito u srpskoj zbilji gde niko ne žvaće duvan ali svi pljuckaju crno ispod noktiju.
       Avaj, zbilju na stranu, ako je ikome stalo da duvaniše po sindikalnim cenama, pod hitno se mora izvršiti radikalni zaokret u postojećem Marketingu stondiranog DIN-a! Nije tako komplikovano, samo treba promeniti likove u postojećoj vizuelnoj matrici. Elem, umesto anonimnog momka i anonimne devojke, treba dovesti (sprovesti?) Miraždžikinog tatu i njegovog naslednika (on mu dođe nešto kao Miraždžikin očuh). Zamislite taj televizični prizor: Smiljko i Zoki se grle i tapšu po leđima, dok jedan drugom šapuću na uvce cifre - što bankovne račune i kauciranu robiju znače. Ima li internacionalnijeg događaja u našoj podružnici Marketinga? Možda jedino da se Karla del Ponte maskira u Hilari Klinton i procvrkuće, bez cigarete u ruci: "I ja pušim. Ponekad." Znam da od toga ne bi bilo nikakve vajde, ali šta ćete kada Srbi više od gotovine žude da naplate svoj samoupravni ponos! To su ljudi Novog Lokalnog Poretka: Batali Više Interese - važan je Marketing!


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu