NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ustavno proleće

Na izmaku prve godine dosovske vladavine postalo je belodano da suštinskih promena neće biti sve dok se ustavom ili ustavima ne definiše u kojoj ili u kojim državama živimo i kakvo je njeno ili njihovo uređenje

      Kada su znatiželjni američki novinari upitali Ču Enlaja šta misli o Francuskoj revoluciji i istorijskim posledicama tog događaja, veliki kineski revolucionar je zastao, pogledao kroz pripadnike sedme sile i odgovorio da je još rano za ocenu. Možda će i neki ovdašnji mandarini kazati da je prerano za prosuđivanje o brzini i dubini promena posle oktobarske revolucije, ali je, izgleda, došlo vreme za donošenje novih ustava Jugoslavije, Srbije i određenih sistemskih zakona, svečano obećavanih krajem prošlog veka. Na putu ka obećanom društvenom poretku isprečila se neugodna činjenica da je Srbija jedina evropska zemlja koja ima Ustav iz jednopartijskog, komunističkog perioda, kao i žalosni vakat da je najviši pravni akt treće Jugoslavije sačinjen u uglednom žabljačkom hotelu, kao plod ekspresne nagodbe dve levičarske oligarhije. Nesahranjeni Ustav Srbije usvojili su 28.septembra 1990.godine delegati Skupštine Socijalističke Republike Srbije, dok su crveni reformisti, nacionalni udarnici i roditelji nacije paralelno obeležavali tri veka od Čarnojevićeve seobe i stvaranje nove države. Iako su sve relevantne opozicione stranke smatrale da Ustav valja doneti nakon prvih slobodnih, višestranačkih izbora, vlast je na besmislene dileme - prvo ustav ili prvo izbori, država ili demokratija - dala pogrešan odgovor. I ta greška je bila rasadnik za sve sumanute poteze.
       Iz takvog odgovora je rođen unikatan politički sistem, u kome je vlast negirala opoziciji pravo na postojanje, a opozicija nije bila samo protivnik vladajuće levice već i čitavog državnog ili ustavnog uređenja. Taj sistem je i posle poraza levičarskih nacionalista ostao primamljiv za muzeje presvislih režima: na vlasti se nalazi šarena, džinovska koalicija, a van nje gotovo ništa, vlada najavljuje obimnu privatizaciju, iako ustav propisuje ravnopravnost društvene i privatne svojine, predsednik države se trudi da ne iskoristi neko od faraonskih ovlašćenja i brine da ga neki nepoznati momci ne povedu na sever-severozapad. Cinici bi mogli da kažu kako je sva sreća što mesecima ne funkcioniše Ustavni sud jer bi se njegove sudije, ako drže do prava, uglavnom bavile poništavanjem brojnih zakona, uredbi i odluka vlasti, koji nisu u skladu s Ustavom, ali jesu s reformama.
       Na izmaku prve godine dosovske vladavine postalo je belodano da suštinskih promena neće biti sve dok se ustavom ili ustavima ne definiše u kojoj ili u kojim državama živimo i kakvo je njeno ili njihovo uređenje. Za taj potez nisu potrebni stendbaj aranžmani, dobra volja Karle del Ponte i nekoliko godina narodnog strpljenja. Dovoljno je da ekipa vrhunskih pravnika pripremi solidan predlog koji bi zatim prošao kroz ozbiljnu javnu raspravu i obezbedio podršku dve trećine republičkih poslanika. Ustavno pitanje će predstavljati i poslednji trenutak istine za vladajuću koaliciju, čiji čelnici gramofonski ponavljaju kako se nisu okupili samo da bi srušili Miloševića, iako dobar deo javnosti ima upravo takav utisak, već da bi udarili temelje modernoj, prosperitetnoj državi.
       Na putu ka novom ustavu stoji i odredba da njegovo usvajanje treba da podrži polovina od ukupnog broja birača, što upućuje na zaključak da "novi temelj države" mora da dobije podršku širu od DOS-a, iako se olupinama nekadašnjih svemoćnih partija uglavnom uskraćuje legitimitet. Ustavne predloge su tokom prošle godine predstavili Centar za liberalno-demokratske studije i Beogradski centar za ljudska prava, da bi početkom godine Demokratska stranka Srbije najavila da će do proleća ponuditi javnosti i Skupštini ustavna načela za novi ustav. Prema verodostojnim izvorima, predlog DSS-a bi mogao da ima dodirne tačke sa predlogom grupe koju je predvodila Lidija Basta-Flajner, regionalističkim rešenjima pokojnog akademika Miodraga Jovičića i svojevremenim ustavotvornim aktivnostima DEPOS-a.
       Sve članice DOS-a se slažu da državu treba decentralizovati, a nijedna, do sada, nije odbacila ideju o regionalizovanoj državi, koja bi, prema nekim ozbiljnim izvorima, mogla da ima dodirne tačke sa španskim modelom "asimetričnog regionalizma". Dva bloka u vladajućoj koaliciji se, međutim, slažu i oko neophodnosti reformi, ali se u načinu sprovođenja istih, nekako uvek pojave duboke, teško premostive podele. Zato bi i donošenje novog ustava Srbije moglo da se pretvori u nove rasprave sa starim dilemama: ustav ili izbori, jugoslovenski ili srpski, srpski ili vojvođanski ustav... I dok traje politička igra sa ustavima, koja podseća na čuvene ruske babuške, ono što sebe pretenciozno tituliše kao demokratska javnost moglo bi napraviti razliku između kadrovskih i sistemskih promena.
       Kritikujući svojevremeno Vidovdanski ustav, najugledniji pravnik među Srbima, Slobodan Jovanović govorio je da je rđav ustav za čije sprovođenje su potrebni mnogi zakoni, dočim su rđavi zakoni za čije sprovođenje su potrebne mnoge uredbe. "Najviše zakona ima u najpokvarenijoj državi", rekao je izvesni Tacit, koji se nešto ranije bavio državom, vladarima i zakonima. Sudeći prema mislima, koje su trajale nešto duže od svih balkanskih ustava zajedno, Srbija bi mogla da poželi jedan solidan ustav.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu