("Slepo crevo", NIN br. 2662)

      Uvaženi novinar Glišić je u tekstu "Slepo crevo - O autonomiji Šumadije - a šta je sa Smederevom", pomenuo i moje ime kao autora stanovišta da su "Srbi fašistoidan narod". Takvu gnusnu laž i konstrukciju sa sračunatim efektom u politikantske svrhe, objavio je podgorički list "Dan" 27. decembra 2001. godine, navodno denuncirajući moju diskusiju na, za javnost zatvorenom, sastanku eksperata o odnosima Crne Gore i Srbije, u Beogradu 24. decembra 2001. godine.
       Sjutradan je isti list objavio moj jasan i uvjerljiv demanti. Zato, ako se tako iskusan novinar i nedjeljnik pozvao na "Dan", onda je bilo profesionalno i korektno da kaže i to da sam u istom listu, već sjutradan, objavio demanti u kojem sam, pozivajući se i na sve učesnike sjednice, između ostalog i prisutne predstavnike EU zemalja, saopštio da je to smišljena i fabrikovana kleveta.
       U svakom slučaju, insinuacija da bih kao predstavnik Vlade Crne Gore mogao reći nešto tako monstruozno, nalagala je opreznost i provjeru, tim prije što je stenogram, odnosno audio-zapis sa tog sastanka, u Beogradu, kod organizatora sastanka i lako se mogao koristiti. Ovako, NIN je publikovao nešto što nije nigdje i nikada rečeno sa moje strane ili sa strane bilo kojeg zvaničnika Crne Gore. A to je veoma opasna kvalifikacija, jer na najcrnji način etiketira i diskredituje ne samo onoga kome je ta laž pripisana, već i vladu koju predstavlja i politiku državnih organa kojima pripada. Ja sam, inače, u svojim javnim nastupima, još od početka 90-ih jasno i oštro osudio metod kvalifikacije čitavih naroda pogrdnim imenima, smatrajući da se treba obračunavati sa politikom koja se služi najgorim metodama, sa elementima genocida, fašizma i sl. Onoj koja je svima nama donijela mržnju, ratove, stotine hiljada stradalih, milione prognanih, opšti sunovrat. Stoga je NIN, prenoseći jednu takvu fabrikovanu laž, nanio neprocjenjivu štetu, sa dalekosežnim negativnim posljedicama. Demanti, kako znate, malo ko pročita, a na osnovni tekst se mnogi pozivaju.
       Na kraju, podsjetio bih da je politika kojoj se sudi u Hagu obilato koristila taj metod za pripremu političkog linča, za raspirivanje mržnje prema narodima, te za vođenje ratova na našim bivšim jugoslovenskim prostorima. Svi se nadamo da joj je, konačno, slomljena kičma. Ali i u Crnoj Gori ima još onih koji se predstavljaju kao zaštitnici interesa Srba i Srbije, u stvari autentičnih i najtvrđih zagovornika sveg zla koji je personifikovala politika Miloševića. Oni ne biraju sredstva zarad osvajanja vlasti i za njihove mračne ciljeve. I oni su autori te klevete. Čudilo bi nas da se novinar Glišić i NIN, makar i neoprezno, hvataju u njihovo opasno kolo. Razlozi razuma, istine, ali i novinarske etike, nalažu da se, prije publikovanja, provjeri nešto tako nevjerovatno, a što može da podstiče na mržnju.
      
       BRANKO LUKOVAC,
       Podgorica