NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Vlada kao Mančester junajted

Moja korist je uspešnost. Cilj političara je da bude uspešan i da na osnovu toga dobije podršku onih koji glasaju. Moj cilj je da ljudi čije su kuće i imanja poplavljeni, prvi put u istoriji dobiju neke pare. Pošto vlada nema te pare, moj cilj je da nađem te pare. Naravno, ovaj iz “Hemofarma” će da kaže: povezaće me s nekim, isplatiće mi se. Ja kažem: da, hoće. Ali moj cilj je ne da sada “Hemofarm” bude zadovoljan nego da krajnji korisnik, građanin u Loznici bude zadovoljan. Moj posao je da svoj autoritet iskoristim, pa da pomognem i onome ko je meni pomogao. I to je politika. To je suština politike u demokratskim zemljama. I to nije korupcija, jer obično kada se radi o korupciji onda nema takve društvene koristi.

      Preživevši tri velike krize - izručenje Slobodana Miloševića u Hag u junu, aferu povodom ubistva Momira Gavrilovića i povlačenje Demokratske stranke Srbije iz vlade u avgustu i pobunu “crvenih beretki” u novembru - Vlada Srbije našla se na početku, obećavši građanima isto što je ponudila i u januaru 2001. godine: borbu protiv kriminala i korupcije.
      
       Mandat vaše vlade počeo je pre godinu dana obećanjem da neće biti korupcije u Srbiji. Posle godinu dana počinjete iz početka?
       - Nije tako. Bilo je obećanje da neće biti korupcije u vladi i mislim da smo to obećanje ispunili. Ako gledamo zemlje u tranziciji, Rumuniju, Bugarsku, Mađarsku, Poljsku, Češku, najmanje prigovora u smislu korupcije i iz međunarodnih i naših poslovnih krugova je na rad ministarstava u Srbiji.
      
       “Transparensi internešnel” kaže da je Srbija po korupciji na trećem mestu u svetu?
       - To je za 2000. godinu. Mislim da smo sada najmanje 15-20 mesta odskočili. Oni anketiraju privrednike, građane i investitore, da li su im tražene pare. Iz razgovora s investitorima znam da im nisu tražene pare. Znam da ima korupcije u javnom sektoru - u zdravstvu, u školstvu, policiji, carini...
      
       Vama se prigovara da je plaćeni odmor u Emiratima, gde ste bili s porodicom, vid korupcije?
       - Pa to su gluposti. I Klinton je proveo odmor na ranču nekog čoveka kao njegov gost i naravno, nije plaćao. Kada sutra poslovni ljudi iz Arapskih Emirata budu hteli ovde nešto da investiraju, biće mnogo veća pažnja da li su za njih neki specijalni uslovi, mnogo veća, zato što sam bio tamo.
      
       Evo priče iz novinarskog sveta: premijer je otišao u Emirate, tamo je bio Bodo Hombah čiji je VAC kupio “Politiku” i onda je Nenad Stefanović čovek iz Demokratske stranke dobio visoku funkciju u “Politici”?
       - U privatizaciji je osnovno pitanje da li je partner kredibilan. VAC je najbolji partner u Evropi za privatizaciju ozbiljnog dnevnog lista. Osnovni je problem privući tog strateškog partnera da on dođe u zemlju. Dosta sam se potrudio da vlasnika Šumana ubedim da dođe ovde. Ubedio sam ga zahvaljujući Bodu Hombahu koji je moj lični prijatelj i nemačkom kancelaru Šrederu. Mislim da je jedan od mojih zadataka da kredibilne partnere, ljude koji imaju tradiciju i znanje u poslu dovedem u našu zemlju da ne bi neko došao s opranim parama iz trgovine drogom. Arapski Emirati imaju 170 milijardi dolara uloženih u svetu. Ako bi oni bar tri odsto od toga uložili u našu zemlju, bio bi to ogroman dobitak. Glavna stvar danas u svetu je privući strane investicije. Ako neko uspe da privuče stranu investiciju, on radi patriotski posao. Kada Toni Bler ode u Kinu on ide za engleske firme...
      
       Kada Bler ide u Kinu zna da postoje propisi šta može da dobije, da li ima proviziju...
       - Nema provizije. Postoje naravno zakoni o poklonima. Kod nas ne postoje, ali postoje zakoni do koje visine političar sme da dobije privatni poklon...
      
       U Americi može da primi poklon vredan samo do pedeset dolara?
       - Kod nas taj propis ne postoji, a potreban je. Ali, ako neko hoće da te korumpira neće ti dati zlatni sat od 50 000 maraka, daće ti koverat sa novcem i to nigde neće biti zabeleženo. Zabluda je verovati da se propisom o poklonima rešava problem korupcije.
      
       Vama se pripisuje da dobijate novac od usluga, iako nismo videli dokaze za to. Ali, za političara koji brine o utisku koji javnost ima o njemu, užasno je važno da tih priča nema, da nema letova avionom Stanka Subotića, da se uspostave pravila u vladi o putovanjima, poklonima...?
       - To je istina, ali ta pravila se stvaraju. Osnovni vid zloupotreba na Zapadu je da se javni resursi koriste za privatne svrhe. Osnovni prigovori koji se upućuju meni jesu da privatne resurse koristim za javne svrhe. Niko na Zapadu ne bi to razumeo, jer niko od njih to ne bi radio. Niko od njih ne bi od nekoga uzeo nešto da koristi za vladu. Apsurdno je optužiti nekoga zato što država nema nikakav trošak, zato što neko drugi to može da plati...
      
       Ljudi, očigledno, misle da iza toga postoji još nešto?
       - Relativno inteligentan čovek bi rekao, ako hoću Subotiću da učinim nešto bolje je da nemamo nikakav kontakt, da naša veza ostane tajna. Kada ja dva-tri puta koristim nečiji avion, to odmah zna bar 50 ljudi na aerodromu i samo bi neko krajnje glup ulazio, onda, u neke poslove.
       I da bude jasno ne pomažu “Hemofarm” ili “Sintelon” akcije vlade zato što moraju, što vlada može da ih natera...
      
       Narod, koji je suočen sa korupcijom na svim nivoima kaže da “Hemofarm” neće da odbije premijera zato što će premijer možda nešto njima učiniti, povezaće ih sa nekom nemačkom firmom, od čega će “Hemofarm” imati neke koristi, a onda će i premijer da ima neke koristi?
       - Moja korist je uspešnost. Cilj političara je da bude uspešan i da na osnovu toga dobije podršku onih koji glasaju. Moj cilj je da ljudi čije su kuće i imanja poplavljeni, prvi put u istoriji dobiju neke pare. Pošto vlada nema te pare, moj cilj je da nađem te pare. Naravno, ovaj iz “Hemofarma” će da kaže: povezaće me s nekim, isplatiće mi se. Ja kažem: da, hoće. Ali moj cilj je ne da sada “Hemofarm” bude zadovoljan nego da krajnji korisnik, građanin u Loznici bude zadovoljan. Moj posao je da svoj autoritet iskoristim, pa da pomognem i onome ko je meni pomogao. I to je politika. To je suština politike u demokratskim zemljama. I to nije korupcija, jer obično kada se radi o korupciji onda nema takve društvene koristi.
      
       Obećali ste da ćete objaviti imovinsko stanje svih funkcionera kada DOS dođe na vlast. To niste uradili. Hoćete li?
       - Mislim da je taj zakon u pripremi i mislim da Savet za suzbijanje korupcije treba da pripremi taj zakon. Prepreka je bila što su neki ljudi rekli da imaju sredstva u inostranstvu i da će ako se to pročuje, morati da imaju obezbeđenje za decu, da ih neko ne bi oteo. Ja sam predložio da nađemo mehanizam koji će na jednoj strani da omogući kontrolu, a na drugoj da zaštiti prava tih ljudi. Mi ga nismo našli. Mislim da treba da postoji skupštinsko telo koje će da ima te podatke, i da ih ne objavljuje. Ako se utvrdi da podaci nisu tačni, krivično odgovara onaj ko je te podatke uz svoj potpis deponovao. I onog trenutka kad taj zakon bude usvojen, svi nosioci javnih funkcija biće obavezni da prijave svoju imovinu.
      
       Šta mislite, šta pomisle ljudi kad vide ministra koji ima kravatu od hiljadu i dvesta maraka, a njegova plata je pet stotina maraka?
       - Garantujem da je 99 odsto odeće sa vrhunskim markama u Beogradu kupljeno na crnom tržištu gde odelo od dve hiljade maraka može da se kupi za 300 maraka... Pitanje je koji ministar to nosi. Znate da neki od njih imaju dobru finansijsku predistoriju.
      
       Suština pitanja je bila zašto su plate ministara tako demagoški smešno male?
       - U ovoj fazi je mesto u vladi dobra investicija. Vlada je kao Mančester junajted. Nepoznati igrači treba da plate Mančester junajtedu da igraju u njemu, jer će posle toga biti poznati. Sada svaki ministar ulaže i u svoju karijeru i u svoj rejting. Već je sada jasno da će pet-šest ministara koji ovde rade ekonomski deo, kada završe posao u ovoj vladi moći u svetskim korporacijama da dobiju mesto koje nikad ne bi imali.
       Ja sam im rekao ako ne možete prve dve godine da živite od ušteđevine koju imate, nemojte da uzimate ministarsko mesto, a ja garantujem da ćete posle dve godine, ako radite posao kako treba, udesetostručiti svoj rejting. I to se finansijski izražava.
      
       Ali, to je samo deo ministara. Šta je sa ostalima, šta je s političarima u vladi?
       - Za ostale - žao mi je. To je koalicija, to su predsednici stranaka i ja tu nemam nikakve nadležnosti. Niti ulazim u njihove finansije.
      
       Političari će opstati ako im glasači budu verovali. Pogledajte primer Bože-Derikože Đelića. On deluje pošteno. Njemu se veruje i on je sad najpopularniji ministar u vladi Zorana Đinđića, iako je najviše oglobio ljude, iako je stalno bio u svim otpuštanjima ljudi sa posla? Poruka birača je: istrpećemo, ako i vi budete pošteni?
       - Mislim da je razlog Đelićeve popularnosti u tome što je prva godina bila godina reformi u finansijama i što je on uradio lavovski deo tog posla. Druga godina će biti godina socijalne politike i godina borbe protiv korupcije, ministri u čijoj je to nadležnosti mogu da u toj godini preuzmu štafetnu palicu.
       Što se tiče ovog ekspertskog dela vlade, ja sam odgovoran za njih, jer su oni na moju dušu...
      
       Na vašu dušu će biti i Velja Ilić ako uđe u vladu, pa narod kaže da je korumpiran dozvolom da pravi fabriku duvana?
       - Ne. Po ugovoru DOS-a on kao predsednik jedne od stranaka ima pravo na mesto potpredsednika. Ljudi vide da to nije moj tim u smislu da sam ja mandatar nego vide da je to koalicija. Ako je bilo kom političaru cilj da uzme pare, mogao je da bude u prvoj Miloševićevoj vladi. Strašno je kratkovido ako neko u sadašnjoj situaciji totalne kontrole i totalnog nepoverenja pokuša da uzme pare, a propustio je deset godina kad nije bilo nikakve kontrole i kad se narod nije bavio parama nego se bavio ratovima, nacionalnim pitanjima. Političari u vladi su pod kontrolom skoro celog sveta, jer sve te strane institucije gledaju kakav imaš sat, kakve imaš cipele. Mi smo na dnevnoj proveri kad dođe Svetska banka, MMF... Svi oni pitaju nevladine organizacije kakvi smo, da li uzimamo pare...
      
       Još nema zakona o duvanu, antikorupcijskog zakona. Obećali ste ih?
       - U proceduri je zakon o duvanu, gotov je već dva meseca. Priprema antikorupcijskog zakona je krenula u februaru 2001. godine. Onda je Vuk Obradović prestao da bude član vlade i stalo se u tom poslu ne zato što je neko rekao...
      
       Neko je rekao da se obustavlja plaćanje ekstraprofita? Pominjano je i milijardu maraka, naplaćeno oko 40 miliona?
       - Ne, niko nije rekao da se obustavlja. Mislim da je sada u projekciji da se naplati nešto preko trista miliona maraka. Pitajte Aleksandra Radovića, niko nije rekao da se obustavlja naplata.
      
       Ranije ste govorili da se mnogi bogate na uvozu akcizne robe - duvan, kafa, alkohol, žvake. Da li će vlada da objavi spisak ljudi koji se sada time bave?
       - Osim inspekcijskih i carinskih službi nemamo druge nadležnosti u tim oblastima. Pokušavamo uz ogromne otpore da uvedemo licence. Sada svako može da uvozi te proizvode, da osnuje firmu, pa kad ga uhvate da nije platio porez, ugasi tu firmu i osnuje drugu, treću, četvrtu. Mi hoćemo u igrama na sreću, u prometu pojedinih proizvoda da dajemo licence za bavljenje tim poslom, koje nam omogućavaju da taj koji se tim bavi ima odgovornosti time što ima ozbiljnu firmu i što može da rizikuje ako napravi prekršaj. Najveći deo firmi koje se bave prometom akciznih roba su fiktivne firme. Pokušavamo da paketom specijalnih zakona regulišemo tu oblast, ali tu će biti ogromnih otpora. Nažalost, postoje mediji koji će za petnaest hiljada maraka objaviti svaki tekst i gde će se taj pokušaj vlade prikazati obrnuto - vlada hoće da se bavi švercom pa ne dozvoljava nikome drugom.
      
       U razgovoru za NIN o prvih sto dana vlade rekli ste da će biti zbrinuti oni koji ostaju bez posla. Na primeru četiri likvidirane banke, to se nije videlo. To je urađeno preko noći...
       - Hajdemo iskreno da govorimo o tome, mada nije preporučljivo. Mi smo poverioce iz inostranstva uhvatili na katolički Božić u raskoraku i nisu mogli da reaguju povodom tih banaka. Radi se o osam milijardi maraka koje su te banke zapravo dužne poveriocima. I, u principu, mi smo u ovom slučaju branili nacionalni interes...
      
       Mislite da nećete morati da platite tih osam milijardi?
       - Videćemo. Mislim, ne mogu sada javno da govorim o tome, ali moj stav je tu vrlo optimističan. Ali, vratimo se zaposlenima u tim bankama. Oni su dobili takav paket socijalne zaštite kakav dobijaju samo u najrazvijenijim zemljama...
      
       Ali, čoveku koji ima 50 godina 5 000 maraka nije mnogo ako sledećih trinaest godina bude bez posla?
       - Ne, on ima mogućnost da ide na Zavod za zapošljavanje. Ako ima 50 godina, ako ima 25 ili 30 godina radnog staža, on će dobijati 75 posto plate godinu i po ili dve, imaće naš servis kod zapošljavanja...
      
       U bankama je bilo 8 500 zaposlenih. Kada krene privatizacija ostaće bez posla oko 300 hiljada ljudi?
       - Niko neće ostati bez hleba. Danas u Srbiji ima jako mnogo ljudi koji imaju radno mesto, a nemaju posao. Oni su prikriveni korisnici socijalnog programa. Na prvom mestu je odvajanje socijalne politike od ekonomije. Drugi korak je da u skladu sa mogućnostima društva iz poreza, znači iz budžeta, ti ljudi koji ostaju bez radnog mesta dobiju neko prelazno vreme.
      
       Niste li govorili ljudima pre izbora, da će im biti malo gore neko vreme, da bi im onda krenulo nabolje?
       - Mi nismo ljudima rekli da će dobiti više para nego što su imali u Miloševićevo vreme, a sve će drugo ostati isto. Nismo im to rekli.
      
       Zašto ste sada povećali starosnu granicu za penziju, a znate da će toliko ljudi ostati bez posla?
       - Imamo suviše malo zaposlenih ljudi da bi mogli da realno finansiraju penzije... Mi imamo milion i trista hiljada penzionera, milion i trista hiljada izbeglica i nezaposlenih koji koriste socijalna prava i milion i trista hiljada zaposlenih koji plaćaju za sebe i još za dvojicu. To je neodrživo. Znači, moramo postepeno da povećavamo broj ljudi koji plaćaju porez. Prva mera je bila da se podigne starosna granica da ne bi ljudi pet godina pre penzije već razmišljali o tome - sad se spremam za penziju. Mislim da rad mora ponovo da bude centralna kategorija u ovom društvu.
      
       Hag
       Hoće li i dalje saradnja sa Hagom biti od slučaja do slučaja?
       - Trenutno je to jedini logičan način. Jedna mogućnost je da imamo zakon, ali zakon o saradnji, a ne zakon o trikovima da izbegnemo saradnju. U rezoluciji Saveta bezbednosti kojom se uspostavlja sud u Hagu, nažalost se jasno definiše nadležnost suda u Hagu i kaže se: ako sud u Hagu nekoga stavi na listu optuženih, nacionalno zakonodavstvo ima nadležnost da proveri da li je identitet osobe u redu, a nema nadležnost da proverava osnovanost tužbi, nego mora da ga transferiše, jer je to međunarodni sud. Istog trenutka kad bi taj zakon bio izglasan svi sa liste optuženih bi se u roku od dva ili tri meseca, koliko traje procedura, našli u Hagu. Druga mogućnost je da mi neposredno primenjujemo Statut kako sad radimo, ali to je onda politička primena. Vuk polugladan, ovce, relativno, na broju. To je onda kampanjsko pitanje, kad osetimo krizu nešto uradimo, pa onda imamo neki period vremena gde se konsolidujemo, pa onda opet dođe kriza, pa nešto uradimo.
       Meni bi više odgovaralo kao predsedniku vlade da imamo zakon, jer bi sva odgovornost i s mene i s vlade bila skinuta. Samo bi se sprovodio zakon.
      
       Zakoni
       Kada ćete doneti zakon o policiji, krivični zakon, zakon o javnom informisanju, zakon o univerzitetu, izborne zakone?
       - Mislim da su i zakon o informisanju i o univerzitetu ili prošli vladu ili su tu - da prođu vladu. Zakon o policiji je u proceduri i tu imamo asistenciju nekoliko zemalja. Krivični zakon je na nivou savezne države. Juče sam zamolio saveznog premijera da promenimo deo koji se odnosi na drogu, pošto je samo trgovanje drogom krivično delo, a ne i njeno posedovanje.
       Izborni zakoni nisu ušli u proceduru. Ali, ako neko govori o izborima ipak bi trebalo predložiti nove izborne zakone.
      
       Kosovo
       Imate novi plan za Kosovo?
       - To je stara ideja koju s vremena na vreme saopštim stranim medijima. Mislim da će srpski narod da ostane na Kosovu i da se vrati tamo samo ako ima svoje sudstvo, policiju, zdravstvo i školstvo. Ako bude albanski sudija sudio Srbima, nema povratka.
      
       Da li poznajete Mihaela Štajnera, novog koordinatora UNMIK-a za Kosovo?
       - Da. On je moj dobar prijatelj već pet-šest godina i znam ga odlično.
      
       Da li ste sa njim razgovarali o ovoj ideji?
       O tome mora da se razgovara na višem nivou. To jeste stvar o kojoj sam razgovarao i sa Bušom i sa drugim političarima. Oni nisu bili oduševljeni. Oni pokušavaju da stvore taj koncept Saveta bezbednosti - Kosovo kao Amerika. Skeptičan sam prema tome.
      
       Ustav
       DSS je ponudio svoj Nacrt ustava. Niste bili zadovoljni?
       - Mislim da nije dobro da jedna stranka izlazi s predlogom ustava.
       To sadrži opasnost da se stranački sporovi prelamaju preko ustava. Mislim, da na nivou Skupštine i na nivou Republike Srbije treba da se napravi neka grupacija, u kojoj bi bili i predstavnici opozicije, koja će organizovati niz rasprava na tu temu... Razgovarao sam sa predstavnicima Akademije nauka o tome i oni su pristali da učestvuju, da napravimo pet, šest, sedam rasprava sa kompetentnim ljudima i da vidimo šta je neko opšte dobro.
      
       Policija
       Izgleda da ste najnezadovoljniji radom Dušana Mihajlovića. Rekli ste da tu ima najmanje rezultata, vašeg šefa kabineta ste postavili na mesto zamenika ministra?
       - Mislim da je to minsko polje koje je realno i najteže, jer je policija jedna specifična delatnost. Nisam zadovoljan rezultatima, ali imam razumevanje za uzroke i za razloge. I mislim da kao što smo se svi bavili finansijama, tako 2002. godine svi treba mnogo više da se bavimo policijom i da pomognemo.
      
       Da li Mihajlović ostaje ministar?
       - Da.
      
       Da li je to mesto koje biste vi eventualno ponudili DSS-u?
       Ne. To ne sme da bude mesto za neke stranačke nagodbe.
      
       Tajming
       U aprilu ste rekli u NIN-u da u junu regulišete odnose sa Svetskom bankom i MMF-om, u septembru dolaze prve investicije, novembar-decembar - otvaraju se nova radna mesta?
       - Hag je sve pomerio za šest meseci. Bilo je planirano da Pariski klub bude 9. jula. Miroljub Labus je mislio da nećemo rešiti odnose sa Hagom. Rekao sam, uzmi taj 9. jul, rešićemo taj problem, ja ti garantujem. Ne znam kako, ali rešićemo ga. Ipak, Labus je zatražio promenu datuma, jer sa Pariskim klubom nema odlaganja razgovora.
      
       Rekonstrukcija
       U rekonstruisanoj vladi nudite DSS-u dva, tri ministarska mesta. Mislite da je to fer ponuda?
       - Mislim da je fer. Ona počiva na polumandatarskoj koncepciji na osnovu koje sam ja pristao da budem predsednik vlade. Stručniji deo u vladi postavljam ja kao mandatar, a onaj drugi deo koji je politički popunjava DOS. Ako bi sad promenili to i rekli vlada je konglomerat stranaka, ja neću da budem predsednik te vlade. Jer, ja neću da budem predsednik kozačke skupštine, gde sad svaka stranka ima svog ministra pa preko svog ministra vodi svoje stranačke poslove. Ako zadržimo tu koncpeciju, onda bi sa tri-četiri ministra DSS kao stranka imala najviše svojih ljudi u vladi.
      
       DRAGAN BUJOŠEVIĆ
      
      
Pet najboljih poteza vlade

1. Pariski klub - menadžment i lobiranje oko toga
       2. Odlučnost u sprovođenju finansijskih reformi
       3. Odluka da se krene u investicionu reformu, ulaganje u elektroprivredu, saobraćaj, pre nego što smo dobili strane investicije. Bilo je rizično, ali gde bismo mi sada bili da nismo par milijardi dinara uložili u EPS i da sad imamo restrikcije
       4. Odlučnost u saradnji sa Hagom. To je zapravo bio tekst kredibiliteta demokratske vlasti
       5. Rešavanje krize na jugu Srbije


      
      
Pet najgorih poteza vlade

1. Loše koordinisanje ministarstava
       2. Naivno smo se nadali da ako ekonomija i finansije krenu dobrim pravcem, da će njih da prati stanje u bezbednosti
       3. Još imamo veliki problem da komuniciramo sa narodom na razumljiv način o reformama. Kao da komuniciramo samo sa stručnom javnošću, a skoro uopšte ne sa građanstvom
       4. Zakonodavni program nismo čvrsto držali pod kontrolom. Stiče se utisak kao da zakonodavna aktivnost ide zbrda-zdola
       5. Loša kadrovska politika. To se naročito vidi u sudstvu gde vlada nije jasno rekla šta se od njega očekuje i po kojim kriterijumima treba da se biraju sudije


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu