NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Štap i šargarepa<br>Dragoslav Rančić
Ko su, najzad, teroristi

U Ujedinjenim nacijama počela je teška rasprava o mogućoj jedinstvenoj definiciji terorizma. Da bi antiterorizam bio globalan, i tumačenje terorizma mora da bude univerzalno i prihvaćeno od svih, jer se teroristi ne dele na dobre i loše i naše i tuđe

      Rat protiv globalnog terorizma dugo će potrajati i posle svrgavanja talibanskog režima u Avganistanu, poručili su svetu Amerikanci, iako je ostalo nejasno šta se sve danas smatra terorizmom i ko su, zapravo, teroristi. Nastaviće se, dakle, rat protiv istog fantoma protiv kojeg je i počeo posle 11. septembra prošle godine, i sa istom vrstom proizvoljnosti, iako želja za iskorenjivanjem terorizma nije sporna.
       U Savetu bezbednosti UN u toku je razmatranje izveštaja zemalja članica o merama koje je svaka od njih preduzela u borbi protiv terorizma. Generalna skupština bi potom trebalo da postigne konsenzus oko samog pojma, odnosno definicije terorizma, kako bi ubuduće bilo jasnije protiv čega se svet udruženim snagama bori i kako bi se izbegli sadašnji dvostruki kriterijumi, koji se Amerikancima, uz sve razumevanje njihovih pobuda i opravdanja za sadašnji rat, najviše upisuju u greh.
       Od 189 zemalja članica UN njih 117 nije se odazvalo apelu Saveta bezbednosti da dostavi izveštaj o terorizmu u svojoj sredini. Među njima su i neke, kao što su Iran ili Sudan, koje Vašington svrstava među sponzore terorizma. Al kaida, mreža Osame bin Ladena, operiše u oko 60 zemalja, među kojima su i SAD i mnoge evropske zemlje. Ustanovljeno je da je tajno finansiranje terorističkih organizacija, najčešće kroz pranje novca, rasprostranjeno gotovo svuda, ali najviše u muslimanskim zemljama. U njima su i glavni izvori finansiranja globalnog terorizma.
       Kao što se pretpostavljalo, u Komisiji UN za borbu protiv terorizma ispoljena su različita viđenja terorizma ne samo između Amerikanaca i muslimanskog sveta, na primer, nego i između zemalja koje su se našle u političkom ili oružanom sukobu i između onih koje imaju i onih koje nemaju teroriste.
       Tako za većinu arapskog sveta Palestinci koji se suprotstavljaju izraelskoj upotrebi oružane sile nisu teroristi, nego "legitimni borci protiv strane okupacije". Izrael se optužuje za "državni terorizam". Ove zemlje se oslanjaju na Arapsku konvenciju o suzbijanju terorizma iz 1998, u kojoj se pravi jasna razlika između terorizma i borbe za oslobođenje.
       Pakistan optužuje Indiju da kao država podstiče terorizam u Kašmiru. Indija za previranja u Kašmiru i nedavnu paljevinu svog parlamenta optužuje militantne muslimanske grupe za koje tvrdi da uživaju podršku Pakistana.
       O američkim dvostrukim standardima dosta se govori još od napada na Avganistan prošle jeseni. Osama bin Laden je bio američki saveznik kad su se talibani borili protiv ruske okupacije u Avganistanu pre dve decenije. Buntovnici u Čečeniji, koji su za Ruse teroristi i separatisti, za Amerikance su borci za slobodu i ljudska prava. Pripadnici OVK na Kosovu nisu u svetu bili tretirani kao teroristi, kako smo mi želeli, nego kao borci za slobodu, protiv Miloševićeve tiranije, jer su im Amerikanci dali, još pre agresije na Jugoslaviju, status ratujuće strane i uzeli ih za svoje saveznike. Buntovni Ujguri u zapadnoj kineskoj provinciji Sinđijang, koji su za Kineze teroristi i separatisti, za Amerikance su borci za slobodu i ljudska prava.
       U isto vreme dok su formirali veliku međunarodnu antiterorističku koaliciju i bez milosti bombardovali Avganistan, Amerikanci su nametali samo jedan sud o terorizmu: svoj sud. Oni su, pri tom, opominjali neke zemlje da rat protiv terorista ne smeju da uzmu kao izgovor za gušenje opozicije i proganjanje boraca za ljudska prava. Moguće je da je takva opomena u nekim slučajevima razložna. Ali, stvar je u tome što je preovladao utisak da je terorizam uglavnom ono što Amerikanci ocenjuju kao štetno po svoje unutrašnje i globalne interese. Imaju svoj crni spisak terorističkih organizacija koji proširuju ili skraćuju po političkom nahođenju.
       Jedan zakonski predlog Evropske unije definiše terorizam kao "nameran napad od strane pojedinca ili grupe na institucije ili na ljude sa ciljem uznemiravanja, nanošenja štete ili razaranja političkih, ekonomskih ili socijalnih struktura". Rasprava u Savetu bezbednosti UN pošla je od pretpostavke da je "nedopustiva upotreba nasilja nad civilima u bilo kom političkom kontekstu" i da je čovečanstvo dužno da o tome "neguje kolektivnu svest".
       Već se uočava da je velika moralna dilema demokratije u borbi protiv terorizma kako da prizna da su muke koje nagone običnog čoveka da podržava teroriste ponekad i shvatljive, a da istovremeno osudi upotrebu nasilja. Još veći problem je kako reći šta je terorizam i ko su teroristi a ne ulaziti u uzroke same pojave. Sjedinjene Države zasad u to ne žele da ulaze, pa to pravo gotovo da odriču i drugima.
       Jedno je jasno: da bi antiterorizam bio globalan, tumačenje same pojave terorizma mora da bude univerzalno i prihvatljivo od svih, jer se teroristi ne dele na dobre i loše i naše i tuđe.
      
      


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu