Mada niko u vladajućoj koaliciji nije ozbiljnije zainteresovan za nove izbore, slučaj Milana Bandića pokazuje da "zagrebačka epizoda" predstavlja samo uvod u napeti politički triler u Hrvatskoj

      Svako ko nije spreman dvadeset i četiri sata provesti u službi Zagrepčana, treba da ode", izjavio je na početku svog mandata prvi čovek domaće metropole, objašnjavajući za NIN kako treba da izgleda uprava glavnog grada Hrvatske. Mada od svog gesla nije odstupio, Milan Bandić preko noći je podelio ne samo stanovnike Zagreba, nego i sopstvenu stranku, pa i vladajuću koaliciju u Hrvatskoj. Kad se u gradu s manje od milion stanovnika pročuje da je gradonačelnik Bandić pod uticajem alkohola izazvao sudar, a onda pokušao da pobegne od policijske patrole, konsternacija predstavlja samo uvod u politički triler. Gradska opozicija počinje da puca iz svih topova, sa svih strana traži se ostavka, a priče o jednakosti građana pred zakonom postaju alfa i omega svih razgovora u famoznom zagrebačkom "Čarliju" koji već godinama okuplja gradski džet set. Zapanjen onim što je izazvao, Milan Bandić je tvrdio da je i on "samo čovek od krvi i mesa". Prevladalo je mišljenje da gradonačelnik nije osoba, nego funkcija, pa je Socijaldemokratska partija Hrvatske odlučila da smeni jednog od svojih najpopularnijih političara i svakako najomiljenijeg gradonačelnika koga su Zagrepčani imali od vremena poznatog Većeslava Holjevca.
      
       Sarkazam i nostalgija
       Kriza vlasti u glavnom gradu brzo se proširila na čitavu Hrvatsku, a svako ko misli da nešto znači na političkoj sceni, počeo je da razbija glavu pitanjem da li je ostavka Milana Bandića uvertira u nove izbore ili samo novi "neokomunistički trik". Dve godine posle smrti pokojnog predsednika Franje Tuđmana i odlaska njegove Hrvatske demokratske zajednice u opoziciju, koalicija koja danas upravlja zemljom pokazala je da i sama žarko čezne za takvim statusom. Sećanje na čuvenu "Zagrebačku krizu" 1996. godine, koja je za HDZ bila "početak kraja", u bivšim opozicionarima oživelo je nostalgične uspomene. Zagreb je tada bio centar političkog bunta, Trg bana Josipa Jelačića odzvanjao je od antirežimskih parola, a lideri bivše opozicije gromko su pozivali na promene. Želje birača ostvarile su se tek posle Tuđmanove smrti, a želje političara - ni tada. Aktuelna kriza koja potresa Zagreb nadvila se nad nacionalnom metropolom kao novo upozorenje nestrpljive nacije. Bizarna epizoda s bivšim zagrebačkim gradonačelnikom Milanom Bandićem obiluje, uz ostalo, i političkim sarkazmom. Ankete među građanima glavnog grada Hrvatske pokazale su da više od polovine ispitanih Zagrepčana energično traži gradonačelnikovu ostavku, ali bi isto toliko glasalo za Bandića na novim izborima. Tajna kontroverzne popularnosti Milana Bandića veoma je jednostavna. Radi se o političaru koji je ona čuvena 24 časa doslovno provodio u službi Zagrepčana. Mada rođeni Hercegovac, svake nedelje poslušno je planinario po zagrebačkom Sljemenu, hrabro se pokazivao znatiželjnim fotoreporterima na gradskim kupalištima, dežurao s komunalcima na zagrebačkim smetlištima, posećivao i pomagao sirotinju s ruba nacionalne metropole. I oni kojima je simpatičan, kao i oni koji ga smatraju demagogom, priznaju da je Milan Bandić sinonim za gradonačelnika malih ljudi u velikom gradu. Bezazleni mehurić iz "gemišta" koji je Bandić popio pre no što je seo za volan, pretvorio se, međutim, u buru koja nipošto nije mogla da se stiša u čaši vode. Kao najjača stranka u vladajućoj koaliciji, Socijaldemokratska partija Hrvatske brzo se podelila na pristalice i oponente svrgnutog gradonačelnika. Nijedan od mogućih kandidata za Bandićevog naslednika, za sada, ne želi da se upušta u rizičan flert sa prevrtljivim "Zagrepčancima" koji još nisu odlučili da li bivšeg gradonačelnika treba da žale ili da mu definitivno zažele srećan put. Hrvatska narodna stranka Radomira Čačića i Vesne Pusić koja u zagrebačkoj gradskoj skupštini deli vlast sa Račanovim socijaldemokratama pristojno se izuzela iz najnovije političke blamaže i odlučila da ne staje na muku svom koalicionom partneru.
      
       Liderske sujete
       Trenutni odnos snaga u glavnom gradu Hrvatske pokazuje da niko u vlasti zapravo nije ozbiljnije zainteresovan za nove izbore. Ostavka Milana Bandića oživela je, međutim, stare netrpeljivosti i nove ambicije na domaćoj političkoj sceni. Predsednik nacionalnog parlamenta i šef Hrvatske seljačke stranke Zlatko Tomčić ne krije nezadovoljstvo pozicijom svoje stranke u vlasti i ozbiljno razmišlja o novim izborima. Već duže vremena, HSS pokazuje želju da na stranačkoj sceni Hrvatske zauzme poziciju "zlatne sredine". Politički kurs koji drži Socijaldemokratska partija Hrvatske i vlada premijera Ivice Račana, preradikalan je za uglavnom konzervativno članstvo Hrvatske seljačke stranke. Više no aktuelnom premijeru, Zlatko Tomčić sklon je kaptolskom kleru, ratnim veteranima, a ponekad i političarima poražene Hrvatske demokratske zajednice. Da je Hrvatska danas dramatično podeljena smatra i jedan od lidera domaćih liberala Dražen Budiša. Nezadovoljan svojom ulogom na javnoj sceni i u sopstvenoj partiji, nekadašnji predsednički kandidat gotovo demonstrativno zahteva resor u Račanovom kabinetu i jači uticaj u Hrvatskoj socijalno-liberalnoj stran- ci. Saborski potpredsednik i istaknuti funkcioner Socijaldemokratske partije Zdravko Tomac najavljuje kraj vladajuće koalicije u Hrvatskoj, a prema nekim informacijama, u SDP-u vodi frakciju koja, zajedno sa Milanom Bandićem, namerava da osnuje novu socijaldemokratsku partiju. Od Račanove partije razlikovala bi se po tome što bi se zvala stranka hrvatskih socijaldemokrata, a ne Socijaldemokratska partija Hrvatske.
       Gramatička varijacija na koju su ovdašnji političari i dalje ekstremno osetljivi odmah daje do znanja da Tomac i Bandić, za razliku od Račana, žele stranku koja će snažnije zastupati nacionalne interese Hrvata. Za stranačke izbore priprema se i Hrvatska demokratska zajednica koju posle Tuđmanove smrti vodi Ivo Sanader. Agresivnu predizbornu kampanju vodi njegova zamenica Maja Frojndlih koja najavljuje da će predsedniku Republike Stjepanu Mesiću uskoro biti suđeno, a za izdaju nacionalnih interesa odgovaraće i premijer Ivica Račan. Okupljajući hrvatsku emigraciju u Americi, Hadezeova potpredsednica obnovila je teritorijalne ambicije "Velike Hrvatske" i najavila veliku čistku "komunističkih činovnika". Pominjući "krvave ruke" i "krv do lakata" koja, viđena ovakvom stranačkom, nacionalnom i ideološkom dioptrijom, ostaje iza ljudi koji danas vladaju Hrvatskom, potpredsednica Hrvatske demokratske zajednice zapanjila je čak i svoje stranačke kolege. Šef Hadezeovog zastupničkog kluba u parlamentu Vladimir Šeks brzo je rekao da ove izjave nemaju veze sa zvaničnom politikom stranke, a podršku teritorijalnom proširenju Hrvatske i novoj seči političkih kadrova nije dao ni lider pokreta za prosperitet Hrvatske i očuvanje njenog nacionalnog integriteta Miroslav Tuđman.
      
       Drugovi i rivali
       Kad bi se u ovakvim prilikama danas održali novi izbori u Hrvatskoj, bila bi to prilika da svaka od stranaka petočlane koalicije koja u "posttuđmanovskom razdoblju" vlada zemljom, pokaže kako zapravo vidi budućnost države i nacije. Što se Zagreba tiče, recentna istraživanja ukazuju da bi stranka Ivice Račana prošla još bolje nego na prethodnim izborima, dok bi "narodnjaci" Radomira Čačića i Vesne Pusić tek, neznatno, smanjili rejting. U porastu je i popularnost Hrvatske demokratske zajednice, pa je zaista teško reći šta zapravo žele stanovnici razvikane hrvatske metropole. S obzirom na previranja u samoj vladajućoj koaliciji koja povremeno dostižu prag neprikrivene netrpeljivosti, lako je zaključiti da pored ovakve vlasti u Hrvatskoj, opozicija zapravo nije ni potrebna. Ukoliko se ove godine, ipak, ponovi "hrvatsko proljeće", podvučeno lokalnim izborima u glavnom gradu, krivci eventualnog neuspeha moraće da se traže u sopstvenom dvorištu. Ključni potez očito treba da povuče šef najjače političke stranke, premijer Ivica Račan. Kako ga, međutim, bije glas da sporo procenjuje i još sporije deluje, male su šanse da će i Hrvatska i njena metropola uskoro znati na čemu su. Ko god da zameni Milana Bandića na funkciji zagrebačkog gradonačelnika mora da računa sa žestokim rivalima ne samo iz tradicionalne opozicije, nego i iz vlastitih stranačkih redova. S obzirom na međustranačku klimu koja ovoga trenutka vlada u Hrvatskoj, oponenti su, pored politički hiperaktivnih partijskih kolega, sasvim suvišni, a vandržavni neprijatelji bezazleni poput patuljaka u provincijskim baštama.
      
       ZORICA STANIVUKOVIĆ