NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Vizije iz prošlosti

Pripadnici pokreta, koji je najviše iritirao bračni par sa Dedinja, počeli su da posmatraju Skupštinu i vladu, ali su naišli na pitanja novih funkcionera - zar vi još postojite ?

      Aktivisti Otpora iz Šapca, Loznice su 24.januara odlučili da priznaju krivicu i preuzmu odgovornost za stanje u državi. Nekoliko stotina aktivista i građana je tog inkriminisanog dana napisalo prijavu protiv sebe lokalnom policijskom načelniku, a od tužilaštva zatražilo da utvrdi "krivicu naroda što je doveo do narodnih kuhinja, kontejnera i prosjačkog štapa". Dva dana pre neveštog političkog performansa u Mačvi, njihove kolege ušle su na galeriju Skupštine Srbije odakle su imali priliku da izbliza vide ono što godinu dana gleda svaki vlasnik TV-prijemnika i dobrih živaca.
       Prisutnim poslanicima i funkcionerima nisu priznali krivicu za stanje u zemlji, mada su oni, otporaši, počeli da izgledaju sumnjivo. Njihovi nekadašnji saborci iz demokratskog fronta izrekli su nekoliko kurtoaznih i nemaštovitih rečenica o kontroli, otvorenosti državnih institucija, ali nisu mogli da sakriju izvesnu zlovolju prema "nosiocima spomenica koji izgleda nisu obavešteni da je Sloba pao" ili "klincima koji misle da će njihova revolucija trajati do njihove penzije". Takve opaske, izrečene između dva osmeha, mogle su se čuti od dosovaca svih boja, ali se njima ne protivi ni veliki broj politikologa, futurologa i medijskih udarnika. Šta, dakle, žele ti otporaši ? I dokle žele ?
      
       Pritisak
       Dok je trajao "mrski Miloševićev režim", pripadnici Otpora su doneli samo jednu političku odluku - rušenje pomenutog režima. Ogroman broj aktivnosti zasnovanih na jednoj odluci, bez dilema, nijansi ili zapitanosti, morao je da zabeleži određeni uspeh, ali su nevolje nastale kada je "sunce" oko kojeg su se otporaši okretali, počelo da izlazi u Holandiji. Iako su i otporaši, kao i lideri dosovske koalicije, govorili da žele promenu režima i uspostavljanje novog političkog sistema, izgleda da je njihovo jedinstvo presušilo kada je Milošević otišao.
       Kada se već dogodio 5.oktobar, shvatilo se da ne postoji jedinstven odgovor na pitanje kako treba menjati društveno uređenje, kao i da li ga uopšte treba menjati.
       "Nije Slobodan Milošević bio naš glavni neprijatelj, već sistem koji je on simbolizovao. On je otišao, sistem je preživeo, svi ti veliki Miloševićevi biznismeni sada podržavaju nekoga u DOS-u, zadržan je taj način razmišljanja i stari sistem vrednosti. Nas niko ne hapsi, ali se ne osećamo sigurno, kao što se nesigurno oseća i veliki broj građana", kaže aktivista Otpora Nenad Konstantinović.
       Njegov kolega Ivan Marović kaže kako će otporaši u Skupštini, vladi i kroz aktivnosti van tih institucija pokušati da nateraju vlast da ispuni obećanja data u kampanji, donese čitav niz sistemskih zakona (o javnom informisanju, radio-difuziji, univerzitetu, političkim partijima, kao i krivični, izborni zakon...) a zatim raspišu izbore. "Uopšte ne želimo da se sledeći izbori održavaju u znaku pitanja - da li Srbijom treba da vlada Koštunica ili Đinđić. Želimo da se izbori održe u sasvim drugačijoj atmosferi, u kojoj će svi akteri biti spremni da dele vlast i da njihova vlast bude kontrolisana. Jasno je da nijedna vlast ne želi kontrolu, ali građani i demokratska javnost žele da kontrolišu svaku vlast. Ako je neka vlast zaista demokratska, ona će uvažiti taj pritisak građana i javnog mnjenja. Ako nije, neće prihvatiti ni kontrolu, a one, koji se za to zalažu, pitaće zašto vi uopšte postojite", kaže Marović.
      
       Neravnopravnost
       Njihovi prijatelji iz DOS-a ih, međutim, pozivaju da se registruju kao politička stranka, zatim izađu na izbore i vrše ili kontrolišu vlast. Posmatrači im zameraju što su se odlučili da kontrolišu parlament, čiji rad je već otvoren za javnost, a ne kontrolišu izvršnu vlast, čiji rad nije ni izbliza tako transparentan. Izvesne probleme čini i to što ovdašnji parlament ne kontroliše vladu, kao što se, inače, čini u zapadnim zemljama. U pomenutim zemljama je potpuno nezamislivo da neko bude istovremeno poslanik i član vlade, što je u Srbiji postala poželjna i ničim problematizovana praksa.
       Aktivisti Otpora kažu kako su oba pola vladajuće koalicije jedinstvena samo u oceni da Otpor više ne treba da postoji. Razlika je samo u tome što navodni reformisti misle da su momci i devojke sa stisnutim pesnicama morali da se samoukinu u trenutku dok se Slobodan Milošević zahvaljivao onima koji za njega nisu glasali, dok se tradicionalisti pitaju zašto su uopšte postojali. Jedan deo DOS-a u otporašima vidi samo rimejk nekadašnjih omladinskih buntova koji su od Tita tražili da uspostavi Crveni univerzitet Karl Marks, dok drugi deo DOS-a smatra da im Amerikanci i drugi prijatelji drže otporaše nad njihovim glavama da se ne bi opustili.
       "Svima se toleriše sve, a Otporu se ne toleriše ni pravo na kritiku, iako smo sav svoj integritet uložili u njih. Ta neravnomernost između blagosti prema najodgovornijim ljudima za tragediju koja nam se dogodila i oštrine napada na nas, najbolje govori o njihovom shvatanju demokratskog, modernog društva", kaže aktivistkinja Milja Jovanović.
       Veliki deo otporaša se u oktobru leta gospodnjeg 2000. vratio u matične stranke, koje su ih kao veliki fudbalski klubovi poslali da se kale u Otporu koju godinu a zatim vrate u maticu, dok je značajan deo "buntovnika sa razlogom" odlučio da okači majice o klin. Tvrdo jezgro je odlučilo da pokrene upozoravajuću kampanju ("Samo vas gledamo"), što je kod prijatelja u DOS-u probudilo određenu sumnju, a mediji su počeli da istražuju koliko koštaju bilbordi, ko zapravo plaća klince i naknadno objavljuju svedočanstva njihovih instruktora, za koje se opet ispostavilo da su penzionisani američki oficiri. Usledila je neumesna kampanja "Overi", što je probudilo veoma neugodne asocijacije na mafijaške likvidacije koje bi se završavale pucnjem u potiljak, iako su otporaši govorili da su mislili na neka druga overavanja ("kad završiš školu, moraš da overiš svedočanstvo, ako hoćeš da se lečiš, moraš da overiš zdravstvenu knjižicu..."). U protekloj deceniji je, izgleda, ovih prvih overavanja izgleda bilo više.
       U narednim akcijama, iskazan je veći stepen tolerancije, jer se jedno krilo organizacije ponašalo kao udarna pesnica dosovskih talibana, dok je drugi deo pokušavao da se ponaša kao korektiv vladajuće koalicije. Na jednoj strani, grupa aktivista Otora okupirala je Radio u Bosilegradu jer im se nije svidela odluka novih opštinskih vlasti (DSS i lokalno udruženje Caribrod) da smene dosadašnje funkcionere Centra za kulturu (članovi DS). Policija je pokazala razumevanje za buntovnike, iako je dve trećine zaposlenih odbilo da dođe na posao dok se otporaši ne vrate svojim kućama.
       Pre mesec dana, slično se dogodilo u Majdanpeku, kada je naoružani mladić, koji se predstavio kao aktivista Otpora (reč je o bivšem otporašu), upao u lokalni Radio jer mu se nije svidela nova lokalna vlast.
       Centrala u Beogradu pokušava da na drugoj strani utiče na ponašanje centralnih vlasti, ukazujući da nisu doneti najvažniji zakoni koje traži Savet Evrope kao i da nije napravljen raskid sa počivšim režimom, korupcijom, kriminalom. Nije im se svidelo ni što su se u novostvorenim antikorupcijskim timovima pojavili pripadnici Državne bezbednosti, koji su im odnekud poznati.
      
       Kokičar
       Na prvoj sednici vlade pripadnici Otpora nameravaju da iznesu dokaze o malverzacijama vezanim za fabriku ulja "Dijamant", koje su predočili medijima sredinom prošle godine. "Taj slučaj pokazuje pravi odnos vlasti prema nama. Mi smo našli i dokaze i svedoke te malverzacije, mediji su posvetili veliku pažnju tom slučaju, ali vlast ništa nije preduzela. Rekli su da će sve to ispitati i od tada ćute", kaže Konstantinović.
       Iako otporaši trenutno vrše reviziju spiskova svojih članova, procenjuje se da je sa 100 000 tokom predizborne kampanje i utvrđivanja izbornih rezultata, broj članova smanjen na 20 000 aktivnih pripadnika te organizacije. Prošle jeseni, u novembru i početkom decembra, obavljeni su izbori u Otporu, nakon čega je ta organizacija dobila obrise političke organizacije. Formirano je 17 regionalnih odbora, koji imaju svoje predstavnike u Upravnom odboru, najvišem telu te organizacije. Telo, međutim, nema svog predsednika.
       Ako bi se, kojim slučajem, pojavili na izborima, otporaši bi mogli da dobiju sedam odsto glasova, što ih čini petom političkom snagom u Srbiji i jedinom (pored SPS-a) čiji rejting raste od avgusta prošle godine, ali oni ne nameravaju da postanu 19. demokratska i reformistička stranka u Srbiji. "Uopšte nemamo diferenciranu političku scenu, jer nemamo autentičnu opoziciju, pošto je sadašnja opozicija u proteklih deset godina izgubila legitimitet da kritikuje vlast za katastrofalno stanje u ekonomiji, kriminal ili korupciju. Zemlja bez opozicije se nalazi u velikoj opasnosti, a kod nas bi odsustvo opozicije moglo da u potpunosti spreči formiranje novog sistema. Za ovo što se nama dogodilo odgovorne su sve stranke koje su postojale od '90. do sada, ali smo mi rekli da u DOS-u ne vidimo političke neprijatelje, ali ih vidimo u načinu na koji oni vladaju zemljom", kaže Milja Jovanović.
       Prekoputa sedišta Otpora odavno se ne nalazi prodavac kokica za kojeg su amaterske obaveštajne službe utvrdile da je udbaš, a zatim na zidu u Knez Mihailovoj napisale svoj nalaz. Postoje sasvim ozbiljne indicije da je čovek samo prodavao kokice i da je Državna bezbednost imala boljih i efikasnijih načina da prati junake Miloševićevog doba. U novom dobu otporaši bi, dakle, mogli da postanu ozbiljna politička snaga, koja bi terala vlast da bude odgovornija prema građanima nego prema moćnim finansijerima, ili prodavci kokica pred nekom od državnih institucija.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu