NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Srpski vitez

Stojan Vujičić (1933-2002)

      U Rimu je preminuo Stojan Vujičić, književnik, jedan od najuglednijih ljudi iz današnje srpske dijaspore, vodeći intelektualac među Srbima u Mađarskoj.
       Stojan D. Vujičić rođen je 1933. u Pomazu, pored Budimpešte, u porodici prote Dušana Vujičića, arhijerejskog vikara Budimske eparhije, čiji su se preci naselili u Ugarskoj u vreme Velike seobe. Njegov brat Tihomir bio je jedan od najperspektivnijih modernih kompozitora u Mađarskoj. U Budimpešti je pohađao srpsku osnovnu školu i mađarsku gimnaziju; studirao je jugoslovenske jezike i književnosti na Filozofskom fakultetu u Budimpešti, a posle toga radio kao naučni saradnik i savetnik u Institutu za istoriju, odnosno nauku o književnosti Mađarske akademije nauka.
       Osnivač je i prvi upravnik Srpske crkveno-umetničke i naučne zbirke u Sentandreji, počasni doktor Univerziteta u Novom Sadu, bio je potpredsednik mađarskog PEN centra, počasni član Udruženja književnika Srbije, osnivač i predsednik znamenite Zadužbine Jakova Ignjatovića koja se istakla stalnom i visokom brigom za prisustvo i širenje srpske književnosti i kulture izvan otadžbine. Svetska srpska zajednica 1998. proglasila je Stojana Vujičića "Srpskim vitezom".
       Kada je u junu 2000. predložen, a kasnije izabran za inostranog člana Srpske akademije nauka i umetnosti, sa Odeljenja jezika i književnosti ukazali su i na njegov izuzetan značaj kao prevodioca srpske književnosti na mađarski jezik za šta je među prvima nagrađen za prevodilaštvo od strane srpskog PEN centra:
       "Prevodio je Ivu Andrića, Vaska Popu i Dobricu Ćosića, srpske narodne pesme, srpske i hrvatske dramatičare, sklapao antologije i preglede srpske i hrvatske književnosti, izučavao i izdavao starije srpske pisce, od Mihaila Vitkovića do Vuka Karadžića i Jovana Pačića. Posebno je zapažena njegova obimna antologija srpske poezije u dve knjige, namenjena prvenstveno srpskim školama u Mađarskoj, zatim studije o srpskoj narodnoj poeziji i njenim pevačima, radovi o Milošu Crnjanskom, Miroslavu Krleži, Todoru Manojloviću, Veljku Petroviću, Danilu Kišu... Istorijski su dragocene, a književno lepo pisane, njegove monografije o Sentandreji (1973, trinaest izdanja na više jezika), Srbi u Budimu i Pešti (1997), Srbi u Mađarskoj (1998) i Mađari i Srbi (1997), eseji i studije o južnoslovensko-mađarskim književnim i kulturnim odnosima i vezama, o duhovnom nasleđu i kulturnom blagu Srba u Mađarskoj, te o mnogim temama savremenih odnosa između Srba i Mađara."
       Bio je i član NIN-ovog žirija za roman godine.
       Životni saputnik Stojana Vujičića Marijeta, takođe ugledni prevodilac sa srpskog na mađarski jezik, zaslužna je što je ovaj čovek knjige, odani i iskreni poklonik srpske reči, u poslednje vreme živeo u Rimu (ona je dobila službu u Ministarstvu spoljnih poslova Mađarske u ambasadi u Rimu). Poslednjih pet godina je bolovao a prijateljima u Beograd je iz Rima poručio:
       "Lekari tvrde da su procesi zaustavljeni. Uzdam se u njihovu dijagnozu, živim i radim kao da me se sve to ništa ne tiče... Pišem svoje 'Zapise sa Tibra' uobražavajući da ponovo neko piše srpski u Večnom gradu... Idem ponekad tragom Dučića, Rakića, Rastka, Crnjanskog. Izvesno i oni vole da lunjaju ovuda, ali se još nismo sreli!..."
       Poslednji potomak ugledne srpske porodice Vujičić u Mađarskoj po svojoj želji biće sahranjen u Sentandreji.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu