NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Las Vegas kao klon

U gradu kocke i bilborda nalaze se imitacije poznatih svetskih turističkih mesta i pitanje je dana kada će se, u pravoj veličini, pojaviti slikovite kupole Vasilija Blaženog sa moskovskog Crvenog trga

      (Specijalno za NIN iz Las Vegasa)
       Bilbord kao anglosaksonski izraz za vid oglašavanja se već uveliko odomaćio kod nas i sasvim potisnuo istoznačni naziv REKLAMNI PANO, koji nam je takođe došao iz tuđine. Pojava i ekspanzija bilborda se najčešće vezuje za Las Vegas - grad u Nevadskoj pustinji poznat kao svetski sinonim za kocku.
       U prvim godinama svog značajnijeg razvoja, negde posle sredine prošlog veka, Las Vegas (na španskom: Livade) bio je grad čija je pojednostavljena struktura služila kao podloga za svetleće reklame, neonske egzibicije i svakovrsne reklamne table. Tako se događalo da se noćna glamurozna bajka danju pretvarala u usahlu sliku nizova prašnjavih kuća proste konstrukcije, najčešće nalik na privremene barake. I tek je tu i tamo poneki šareni iscrtani bilbord podsećao na vatreni noćni kaleidoskop.
       Postepena pojava objekata jačeg građevinskog sklopa sa imitacijama poznatih svetskih ambijenata kao što je, među prvima, bila "Cezarova palata" sa arhitektonskim asocijacijama na stari Rim, ili "Flamingo" sa miljeom južnih meridijana, izazvala je, posebno u kulturnim krugovima, rasprave oko nedoumice: kič - nekič.
       Iznenada, 1972. godine, pojavljuje se knjiga Venturija, Skot-Braun i Ajzenura Lerning from Las Vegasa (kod nas prevedene pre dvadesetak godina pod naslovom Pouke Las Vegasa). Ova američka autorska trojka predvođena Robertom Venturijem, istaknutim teoretičarem i graditeljem, jednim od protagonista postmoderne, svojim temeljnim istraživanjem, analizama i objavljenom studijom ukazala je na višeznačnost lasvegaskog fenomena čiji su popkulturni elementi, arhitektonski simboli, grafički i elektronski znaci počeli da se pretaču u neke savremene stilske pravce kao što su, primerice, pop-art i postmodernizam. O značaju i popularnosti ove knjige najbolje svedoči podatak da se, pored mnogih stranih prevoda, ovih dana u Americi pojavilo njeno osamnaesto izdanje.
       No, trideset godina kasnije, danas je Las Vegas, od nekada malog grada, postao velegrad sa milion i po stanovnika i sa najbržim fizičkim i poslovnim razvojem u Sjedinjenim Državama. Njegov ukupni godišnji prihod od turizma, kocke, klađenja, sajmova... prešao je neverovatnih 20 milijardi dolara (za poređenje: cela stara Jugoslavija nije ostvarila ambiciju da od turizma postigne prihod od dve milijarde).
       U centru grada, na čuvenom Stripu, skoro svake godine pojavi se po jedan novi megahotel sa po najmanje 3 000 soba, a stambena naselja puna zelenila brzo se šire prostranom kotlinom ka kamenitim obodnim planinama. Takav Vegas svakako zaslužuje nova istraživanja i analize posebno kada je reč o sve češćem polukloniranju zgrada i novoj formi bilborda.
       Jer, kad je reč o bilbordu, šta je drugo tek nešto umanjena kopija Zvonika sa Trga sv. Marka pred hotelom "Venecija", do novi vid bilborda izvedenog u tri dimenzije. Ajfelova kula sa visinom od 150 metara (polovina prave) ima takođe istu ulogu. Hotel "Njujork-Njujork" sagrađen kao arhitektonski kolaž najkarakterističnijih zgrada sa Menhetna je ogroman bilbord i hotel istovremeno.
       Kada je, pak, o kloniranju reč, "Venecija" je tu nenadmašna. Fragmenti Duždeve palate su ovde tako vešto izvedeni da za trenutak zaboravite da ste na petnaestinu hiljada kilometara daleko od prave Venecije. Toj iluziji pomažu i "pravi" most Rialto, pa Kanal grande sa gondolama i pesmom gondolijera... Unutra, dok šetate ulicama i pjacetama natkrivenim visokim svodom, na čijem se vešto islikanom nebu polako smenjuju jutarnja, dnevna i sutonska svetlost, pitate: šta je bio klasicizam osamnaestog veka nego imitiranje atinskog Partenona i drugih antičkih hramova?
       Istovremeno, kao protivtezu objektima spektakla, Las Vegas sve više posvećuje pažnju, da tako kažemo, pravoj arhitekturi. Administrativne ustanove, univerzitetske zgrade, biblioteke, bolnice - projektuju najpoznatiji arhitekti sveta. Nedavno je uz hotel "Venecija" dograđen odeljak Gugenhajmovog muzeja po projektu slavnog Holanđanina Rema Kolhasa. Impresivan prostor snažnih enterijerskih poteza sa unutrašnjom visinom od preko dvadeset metara pruža utisak moderne katedrale posvećene umetnosti.
       Prva izložba sa retrospektivom razvoja motocikala (od prvog sa drvenim točkovima iz 1867. do najmodernijih drumskih "raketa") izazvala je koncepcijsko iznenađenje, ali će već sledeća biti posvećena skulpturi i tek tada će ovaj prostor pokazati svoje prave izložbene mogućnosti u službi umetničkog predstavljanja.
       U neposrednom susedstvu, u preuređenjenom delu samog hotela, Kolhas je izveo Galeriju "Gugenhajm-Ermitaž" u kojoj su ova dva muzejska giganta započela svoju saradnju izložbom izabranom iz svojih kolekcija impresionista, kubista, apstrakcionista kao što su Mone, Pikaso, Kandinski...
       Na kojih stotinu metara dalje, u hotelu "Belađo", poznatom po verovatno najspektakularnijoj svetskoj igri vode i muzike u jezerski velikoj fontani, održava se izložba mobilnih skulptura modernog klasika Aleksandra Kaldera. Opet u blizini, u nedalekom "Fesnmolu" posetioci mogu da vide izbor stotinak Pikasovih originalnih crteža. U istom smislu i ozbiljne muzičke priredbe daju priliku posetiocima i stanovnicima Las Vegasa da pored glamuroznih pevačkih i igračkih revija i koncerata poznatih pevača čuju i drugu vrstu muzičke umetnosti.
       Prava ili, da opet relativizujemo gledanje, takozvana prava umetnost ovde je, ipak, u jakoj senci osnovne orijentacije u životu ovog neobičnog grada. U neprestanoj vrtešci slot-mašina, kockarskih seansi, svakovrsnog klađenja, fantastičnih revija, mađioničarskih egzibicija, prikrivene prostitucije, neobičnih svadbenih obreda, sportskih spektakala... praćenih raskošnom koreografijom svetlosnih uličnih bujica, Las Vegas opravdava svoj glavni reklamni slogan SVETSKA PRESTONICA ZABAVE.
       Razvojnog predaha ovde nema. Septembarski njujorški događaj je privremeno donekle smanjio posetu, ali nije bitnije uticao na investicione projekte. Upravo se uveliko, uz "Cezarovu palatu", gradi koloseum koji veličinom treba da bude pedesetprocentna kopija rimskog kolosa. Parcijalno kloniranje se, dakle, nastavlja i samo je pitanje dana kada će ono dostići istovetnu veličinu originala, pa da se na lasvegaskom Stripu pojave u pravoj veličini, recimo, slikovite kupole crkve Vasilija Blaženog sa moskovskog Crvenog trga.
      
       MILORAD H. JEVTIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu