NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Govor mode

Nema više kulturnog ponašanja, samo "civilizacijskog"; sve što je bilo popularno postalo je "kultno"

      Protiv jedne "omiljene uzrečice novokomponovanih pseudodemokrata" buni se David Rabinović iz Beograda. Reč je o izrazu govor mržnje. "U početku je, u nekim slučajevima" - piše on - "i mogao da se pronađe neki smisao ovoj frazi, naročito kada se radilo o slučajevima antisemitizma. Ali najnoviji primeri upotrebe izraza 'govor mržnje' zaista su groteskni. Uobičajena dnevnopolitička stranačka prepucavanja počinju da se svrstavaju u ovu kategoriju. Čak i napad mnogo pominjanog medijskog magnata na jednog pripadnika vladajućeg establišmenta biva proglašen (od strane saveznog sekretara za informisanje Orlića) 'govorom mržnje'. Očekujem da uskoro i najobičnija ulična svađa počne ovako da se naziva..."
       Slede još neka razmatranja, nimalo laskava za današnju vlast, koja izostavljam zato što je ovo ipak jezička rubrika - makar se bavila jednim tako politizovanim izrazom kao što je govor mržnje. U knjizi "Jezik u društvenoj krizi" (Beograd 1997), dr Ranko Bugarski objašnjava da bi "proučavanje ove pojave... pripadalo pre svega psihologiji... odnosno sociologiji međuljudskih odnosa. Međutim, tokom poslednjih godina sintagma govor mržnje - verovatno prema engleskom obrascu hate speech - uveliko je terminologizovana, odnosno specijalizovana u značenju javnog difamiranja ili invektive kojom se neka ciljna grupa satanizuje... Ovako određen, govor mržnje jeste sredstvo kojim se u mobilizatorske svrhe služi jezik politike orijentisane na ućutkivanje ili odstranjivanje oponenata."
       Ako vam nije previše glagola na "izovati", napomenimo da je izraz govor mržnje ne samo politizovan, terminologizovan i specijalizovan, nego odskora i - banalizovan. Ove godine to je počelo upozorenjem ministra Svilanovića, na koje su reagovali mnogi (svi sem najviših državnih rukovodilaca, upravo onih koje je on prozvao). Nije njegova krivica što je posle toga izraz govor mržnje počeo višestruko da odjekuje u medijima, upotrebljavan i gde treba i gde ne treba. Nema više grdnji, ni psovki, ni kleveta, ni optužbi, ni napada, ni nasrtaja, sve se zove govor mržnje, jer tako hoće moda. Sad nam je jedina nada da se moda promeni, zahvaljujući najnovijoj metafori premijera Đinđića: možda će svi početi da govore o "tuči dva vrapca u prašini"...
       Moglo bi se govoriti i o drugim pomodnim izrazima, recimo o pridevu civilizacijski, koji je u Matičinom rečniku (1976) bio zabeležen bez ijednog primera, a poslednjih godina gotovo da je istisnuo iz upotrebe pridev kulturni. Meni najviše smeta epidemija prideva kultni. Po istom tom Matičinom rečniku, kultni znači "koji se odnosi na kult, koji je u vezi s vršenjem religioznih obreda": navode se dva primera, kultni predmeti i kultne pesme. Značenje ove reči najpre su proširile filmadžije, govoreći o kultnim filmovima, što je i opet prevod sa engleskog (cult movie). U redu, neka bude i kultni pevač, ako govorite o nekom rokeru čije kasete masovno kupuju mladići i devojke zamućenog mozga, oblepljuju sobu njegovim posterima i šapuću kako je on zapravo živ, iako se zna da je pre mnogo godina umro od droge. Ali u prošlom broju NIN-a čitao sam kako "kultnom časopisu Rolling Stone" opada tiraž. Na radiju čujem da se u "Zvezdara teatru" prikazuje "kultna predstava Dušana Kovačevića Doktor Šuster". U dnevnom listu, kada je ukinut Dnevnik Radio Beograda od 19 časova, jedan čitalac ogorčeno je pitao "Ko ukida kultnu emisiju Radio Beograda?" i optužio novo uredništvo te stanice "da nije sposobno profesionalno da održi sadržaj i nivo jedne od kultnih emisija Prvog programa i uopšte Radio Beograda".
       Kultna emisija? Znači li to da postoje vernici koji su svako veče u sedam palili sveće pred radio-aparatom, padali na kolena i šaputali "O, sveti Dnevniče, uđi u naše nedostojne uši"? Ako postoje - izvinjavam se. Ako ne postoje, onda bi ipak bilo bolje govoriti o mnogo slušanoj emisiji, popularnoj predstavi, omiljenim filmovima i poznatom časopisu.
       Čitaocima Stanku Draganiću i Milanu Zariću, koji su me pitali da li znam neku domaću zamenu za nemačke reči šlagvort odnosno gastarbajter, moram nažalost da odgovorim vrlo kratko: ne znam, i ne verujem da iko zna.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu