NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Knjige treba da lete

Naziv: Lisabon
Autor: Dejan Ilić
Izdavač: Rad, Beograd, 2001.

      Bogdan A. Popović
       Tri odelita bloka, u svakom po sedamnaest nenaslovljenih i ujednačenih (od osam do šesnaest stihova) pesama-medaljona. Stihovi kratki, a izraz - mada asocijativno razgranat i slikovit - najvećma lapidaran. Već na prvi pogled, treća zbirka Dejana Ilića (1961) otkriva pesnikovu potrebu za čvrstom organizacijom poetskog teksta, za ostvarenjem forme u funkciji značenja, za koncentracijom izraza.
       U jednoj od pesama s početka zbirke govorni subjekt veli: "Kad sam ovde zaspao, /umro sam u vremenu/ koje više nije bilo moje." Nagovešteni, aluzijama naznačeni i izrečeni ("Ovo je slika na kojoj/više niko nije živ"), razlozi distanciranja od vremena sadržani su u obeležjima aktuelne stvarnosti. Pesnik je, međutim, kadar (gotovo da je to u prirodi njegovog poslanja) da se izoluje u svoj mikroprostor - u tekstu je imenovan kao "soba", ili "stan" - i da, oslobođen spoljašnjih pritisaka, svojoj imaginaciji da maha. A postmoderni pesnik ima na raspolaganju mogućnost da spoljni svet, koji ga neposredno i mnogostruko ugrožava (a i nije bogzna kako inspiritivan), zameni stvaralačkom realnošću knjige. Književnost je, drugim rečima, odabrano i podsticajno mesto njegovog bivstvovanja, pa je time objašnjivo zašto se "pisanje" doživljava kao "atmosferska promena na fonu vremena" i kako može proizvesti "prštanje/vetrova kroz kolibu pesme". Ilić je, doduše, svestan različnosti takvog opredeljenja, pitanje koje sam sebi postavlja - "da li uzlećem/ili se opet sklanjam u sebe" - svakako nije bez osnova.
       Mikroprostor o kome je reč u pesmama drugog bloka gubi odredbe pribežišne pozicije, njegovi se detalji posredstvom pesnikovih moći preoblikuju u prizore iz spoljneg sveta ("tepih išaran travama i crnicom" se, recimo, ukazuje kao "poljoprivredno dobro"), "soba" izrasta u "kontinent stana". U pesnikovu stvaralačku realnost. Život u njoj pulsira, pojave se smenjuju, događaji ukrštaju, izmaštani svet i realnost prožimaju. I, kako to u sva tri bloka pesama konsekventno biva, (auto)poetička problematika je ravnopravan i delatan činilac ukupnog poetskog događanja. Slično drugim delovima (i objektima) "kontinenta stana", knjiga dobija dinamička obeležja životnosti, ona je "klizište", "forma u pokretu", "plodno tle", "groblje-vinograd". A smerana destinacija stvaralačkog uzletanja je, kako postmoderna poetika nalaže, "drugi jezik", jezik nove sadržajnosti, revitalizujuće carstvo teksta.
       "Lisabon" je - tako stoji u prvoj pesmi završnog bloka - "prva", "tiha", očigledno metaforička reč tog drugačijeg i plodotvornijeg jezika. I, ako hoćemo, samo jezgro pesnikove imaginativne realnosti. Može li ona nagovestiti smislenije vidove života, ili se njeno dejstvo (kako pesnik sumnja) svodi na puku fatamorganu? Neizbežnoj stvaralačkoj sumnji uprkos, poetski tekst u trećem bloku pesama dočarava jednu vedriju viziju realnosti ("ovde se pogled/duže zadržava, na suncu") i čovekovog bivstvovanja u njoj. Aktivira verovanje u mogućnost obnavljanja usaglašenog sa "protokom vremena", u duhovnu čistotu i moralnu ispravnost. Sa ovako temperiranim tekstom korespondiraju i poetički, slikovito saopšteni stavovi. Knjige bi, u novostvorenim (tekstualnim) okolnostima, "trebalo da lete... Nosile bi/svet u sebi, kao eliksir/putovanja, so vazduha". I, pogotovu, nalikovale bi brodovima koji su se kadgod, baš kao i pesnikova imaginacija sada, otiskivali u nepoznato, put idilično zamišljenog novog sveta. Pri svemu, pesnikovo uzletanje, kome je metaforički Lisabon bio mera, okončano je kako je jedino moglo, na način primeren realnosti: tzv. novi, snevani svet otkriven je davno pre njegovog poduhvata. A slućena fatamorgana je bila predvidljiv ishod.
       Nova Ilićeva knjiga pesama je, nesumnjivo, jedan pouzdano zamišljen i nadahnuto izveden poetski projekat. Pesničko delo saglasno, ali ne i podređeno načelima postmoderne poetike. Množinom kvaliteta ih, sasvim izvesno, nadrasta... I posle novog iščitavanja, zbirka Lisabon se dobro drži na čelnom mestu rang-liste pesničkih ostvarenja objavljenih tokom prošle izdavačke sezone koju smo, za ovaj list, nedavno pripremili.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu