NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Lov na talente

"Traganje za talentima će u svetu postojati sve intenzivnije i agresivnije, pa i traganje za kadrovima na ovom području. Počeće ozbiljna konkurencija između njih i nas - kako oni da ih odvedu, a kako mi da ih zadržimo, kaže Sonja Liht iz Fonda za otvoreno društvo

      Lovce na glave, ma koliko to strašno zvučalo, trenutno bi poželeo da sretne svaki mlad i obrazovan stanovnik ove zemlje. Oni, u stvari, ne traže bilo kakve glave, već one najpametnije, obrazovane, sposobne, iskusne u poslu, za koje se već pokazalo da doprinose uspehu firme u kojoj rade. Reč je o lovu na talente ili "head hunting", profesiji koju kod nas tek očekuje ekspanzija, dok je u svetu već uveliko razvijen.
       "Head hunting" podrazumeva pronalaženje najboljih kadrova, koji su se već potvrdili u svom poslu i ugovaranje boljih i atraktivnijih poslova za druge, često konkurentske, firme. Pravi head hunting nije oglašavanje konkursa, već pronalaženje ljudi koji već imaju posao, čiji su potencijali poznati i sa kojima budući poslodavac "zna na čemu je", jer zna kakve rezultate može da dobije. Ovaj posao podrazumeva razvijeno tržište, dobro organizovane firme, jake kadrove i žestoku konkurenciju u kojoj je trka za stručnjacima najvažniji deo uspešnog poslovanja.
       "Head hunting agenciju angažujete kada imate neko mesto u preduzeću koje hoćete da pokrijete kvalitetnim kadrom, a nemate mogućnosti ili vremena da razvijate sopstveni. Kada, uslovno rečeno, želite zagarantovane rezultate i tražite ljude koji su kompetentni, koji su se već potvrdili u poslu, pokazali rezultate i pokušavate da ih prevedete u sopstvenu firmu", kaže Sonja Cagronov, vlasnica Top Career, prve head hunting agencije kod nas. "U head hunting-dž ne tražite onog ko se javlja na oglase, nego baš onog ko se ne javlja, ali nema ništa protiv da dobije novu ponudu. To, naravno, poslodavci ne vole i u razvijenim tržištima moraju da postoje neka pravila korektnog poslovnog odnosa. Recimo, ako ste našli kandidata i preveli ga u drugu firmu, onda se obavezujete da ga nećete imati u svojoj bazi podataka narednih godinu dana. Kada ne bi bilo tako, mogli biste da imate sto ljudi i da ih onda šetate iz firme u firmu."
       Kako je head hunting tipična institucija kapitalizma, kod nas ga dugo nije bilo. Ono što je postojalo, uglavnom se svodilo na takozvano vrbovanje, gde je najbolja preporuka bilo vršenje neke visoke javne funkcije, što se smatralo potvrdom sposobnosti. Vremenom su se pojavile agencije koje su se bavile selekcijom kadrova; dakle, pratile one koji se prijavljuju na konkurse, pravile baze podataka i zatim ih pozivale na druge javne ili interne oglase za posao. Prve prave head hunting agencije kod nas su počele da se otvaraju 1995. godine, a trenutno ih ima oko sedam, od čega su tri strane.
      
       Znanje je roba
       "Ono što unazad dve godine možemo da vidimo, a moja je prognoza da će tako biti, jeste da će visokokvalitetni kadrovi biti jako skupi na tržištu Srbije. Možda ne zato što u međunarodnoj utakmici mnogo vrede, nego zato što ih nema mnogo", smatra Sonja Cagronov. "A nema ih mnogo zato što je tržište intelektualnog kapitala ovde bilo najinteresantnije u istočnoj i južnoj Evropi, a to je ono što interesuje strance. Naši ljudi su kreativni, skloni novim rešenjima, racionalizaciji, što je pozitivna posledica jedne negativne situacije - nemaštine na koju su bili prinuđeni, a ti kvaliteti koje su stekli veoma traže i veoma lepo plaćaju."
       Interesovanje stranaca za naš "intelektualni kapital" i otvaranje agencija koje se bave pronalaženjem talenata, podstaklo je stare strahove da će se ponoviti "odlivanje mozgova" i to na, kako je stečen utisak, mnogo perfidniji način: stranci će sada pokupiti ono malo preostalog intelektualnog krema, retke stručnjake, kojima će biti ponuđeni daleko bolji uslovi i koji će moći da napuste zemlju ne zato da bi prali sudove, nego da bi radili svoj posao pod daleko boljim uslovima i za žestoko veće pare. Ali, "lov" će ići u oba smera, neki će odlaziti, a neki će se vraćati.
       "Traganje za talentima će u svetu postajati sve intenzivnije i agresivnije, pa i traganje za kadrovima na ovom području. Počeće ozbiljna konkurencija između njih i nas - kako oni da ih odvedu, a kako mi da ih zadržimo. To je pitanje na nivou države, šta će država uraditi da se naši mladi ljudi vrate i da se zadrže ovde", kaže Sonja Liht iz Fonda za otvoreno društvo. "Bojim se da kod nas postoje različite vrste neznanja i nerazumevanja dubinskih slojeva tranzicionih procesa. Recimo, uvrežilo se shvatanje da je obrazovanje opšte dobro, apstraktna vrednost i teško se shvata da je to investicija, da je roba. Znanje je danas jedno od najvredijih roba na svetskom tržištu."
       Povratak naših stručnjaka za sada je prepušten entuzijazmu onih koji žive van zemlje, a poznat im je posao head huntung-a. I dok se pronalaženje talenata u svetu naplaćuje od 10 do 20 hiljada funti (ili isplata u visini 30 odsto bruto zarade kandidata), naši ljudi koji učestvuju u "lovu" na stručnjake zainteresovane za povratak, to još rade besplatno. Informacije se razmenjuju i preko sve popularnijih mejling lista na kojima je naša emigracija povezana strukovno.
       "Imam zadovoljstvo da pomognem ljudima koji žele da se vrate. Interesovanje je veoma dobro i ljudi se sami javljaju kada čuju da ima posla u Jugoslaviji. Srpska vlada ispoljila je veliku fleksibilnost u kreiranju mesta i omogućila mnogima koji to žele da se vrate i uključe u posao", kaže Drago Inđić, šef istraživanja jedne londonske investicione kompanije. "Njihov motiv je što mogu da rade mnogo bolje poslove nego u inostranstvu i da mnogo brže napreduju. Računaju da će možda žrtvovati koju godinu radeći za manji novac, ali će zato moći da, recimo, postanu direktori banke daleko pre nego ovde." Što se tiče onih koji sada napuštaju zemlju, prema rečima gospodina Inđića, kvalitet ljudi koji sada odlaze nije isti kao pre deset godina, jer se povećala razlika u kvalitetu obrazovanja. Ispostavilo se da je deset godina koliko smo bili izolovani, bio upravo onaj period u kome je nauka veoma napredovala, pa se jaz između nas i sveta dodatno povećao.
      
       Problematični kadrovi
       Head hunting podrazumeva da postoje jake firme, koje traže jake kadrove. Kod nas se firme koje se ozbiljno bave kadrovima tek razvijaju, a sami kadrovi poseban su problem. Istraživanje agencije Top career koje je obuhvatilo analizu oglasa za posao objavljenih u poslednjih šest meseci prošle godine ( u "Blicu" i "Politici") pokazalo je da je tržište radne snage trenutno na klackalici, da preovladava veliki broj nezaposlenih kojima nedostaju ne samo ekspertska znanja nego i opšta (strani jezici), dok je, sa druge strane, vrlo teško pronaći stručnjaka koji bi mogao odmah da "uskoči" u tim kompanije i ostvari profit. Istraživanje je pokazalo da se na konkursima najčešće traže nerukovodeći kadrovi, što ukazuje na to da se rukovodeći kadrovi biraju iz već postojećih resursa, dakle oni koji su već pokazali rezultate u poslu. Ako se traže mesta direktora, najčešće je reč o državnom i društvenom sektoru. Nedostatak kadrova u okviru sopstvenih resursa objašnjava se desetogodišnjom praksom negativne selekcije.
       Kako se tržište rada razvija i kako se ide ka slobodnom tržištu, to se tek očekuje utakmica ljudskih potencijala, a zatim i borba za najbolje. Krajem ove godine očekuje se ekspanzija radne snage, zbog privatizacije i otpuštanja, koji će, sa jedne strane, ostaviti mnoge bez posla, ali će, sa druge, smatra se, to biti pozitivan bum za one koji su odlični u svom poslu.
       I dok hiljadama onih koji ostaju bez posla i još više onih koji ga nikada nisu ni imali, preostaje da se prijavljuju na konkurse i pokušaju da steknu nove veštine koje će ih preporučiti za takve poslove, dotle talentima ostaje da reše dilemu ostati ili otići ili da ugovaraju svoju cenu sa stranim firmama koje dolaze ovde.
      
       Ostati ili otići
       Što se "lova" stranih firmi tiče, on će se pre svega odnositi na one koji ovde ulaze sa svojim kapitalom, a koji će tražiti stručne ljude odavde koje bi ovde mogli i da zaposle. Kako se ispostavilo da ih nema previše, to je zainteresovane strane poslodavace put najčešće vodio u Petnicu, istraživački centar kroz koji je za dvadeset godina postojanja prošlo oko 30 000 dece. Odatle su se regrutovali uglavnom oni koji se danas mogu sresti širom sveta, najčešće visokokotirani u svojim profesijama.
       "Obraćali su nam se mnogi, ali mi se ne bavimo traženjem posla, niti pratimo našu decu kada odu. Podaci koje imamo o toj deci su njihova stvar i mi ih ne možemo davati nikome, jer oni ne dolaze kod nas da bismo njihove biografije delili drugima", kaže Vigor Majić, direktor Petnice. "Postoje samo naše subjektivne procene da su oni, ako su otišli iz zemlje, pa i ako su ostali ovde, pokazali dobre rezultate u svojim profesijama. Ali pravi strah ne treba imati od toga da će naši stručnjaci otići. nego od toga da će raditi posao koji je ispod njihovih mogućnosti. Problem je kada talentovan i sposoban čovek radi u pabu, a ne kada radi u nekoj sjajnoj laboratoriji. Nije problem kada dobar univerzitet traži našeg stručnjaka, nego kada ga traži loš da bi podigao svoj rejting i da bi ga dobio za malo novca. Treba poštovati pravo preduzeća da se bore za dobre stručnjake, ali mladi moraju biti dobro informisani, a ne prevareni. Ako odu na mnogo bolja radna mesta nego što mi imamo i ako možda i sama država to radi organizovano, onda je to korist i za državu. Nije odliv mozgova imati svoje ljude na najboljim mestima u svetu, naročito kada su spremni da pomognu čim im se pruži prilika, da šalju časopise, drže besplatna predavanja, da investiraju svoja sredstva i znanja, pa na kraju i da se vrate ovde."
      
       Posao budućnosti
       Head hunting je ovde posao budućnosti, koji će se razvijati uporedo sa razvojem tržišta. Ali pre nego što prelazak sa dobrog na još bolji posao postane normalan put svakog mladog čoveka i pre nego što budemo imali dovoljan broj onih koji pretenduju da budu "ulovljeni", predstoji nam napor osposobljavanja kadrova koji bi mogli da prate svetske tokove.
       "Važno je da što pre postavimo na noge sistem obrazovanja i da ga dovedemo do svetskog nivoa. Za to je potrebno vreme, a mi nemamo mnogo vremena. Zato je pitanje državne politike da se insistira da se velike strane organizacije koje ovde dolaze, navedu da deo profita ulože u obrazovanje. Jer oni će tražiti i zapošljavati naše kadrove, a to je, upotrebiću sada izraz od koga će mnogi humanistički intelektualci da se stresu, dobiće- gotov proizvod, a da nisu ništa uložili. Reč je o socijalno odgovornom kapitalu. Ako na tome budemo insistirali, moći ćemo i da poboljšamo strukturu kadrova i da zadržimo one najbolje", smatra Sonja Liht.
      
       IVANA JANKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu