NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Miki sa paricama u džepu?

Posle deset godina navikavanja, čini se da Francuzi i dalje nisu spremi da prihvate ovaj tipično američki način zabave koji je drugim Evropljanima sve bliskiji

      Gazeći po konfetama na tek asfaltiranim stazama, ljubitelji do beskraja komercijalizovane umetnosti Volta Diznija, prvi put su se gurkali kroz narandžaste kapije novog dela Evro- Diznilenda. Trčeći ispred svojih roditelja, sa obaveznim čarobnim šeširom koji Miki, čarobnjakov učenik, stavlja na glavu i kada oživele metle pomahnitaju umesto da završe njegov posao i operu pod alhemičarske laboratorije, najmlađi su prolazili kroz Studio 1 ne hajući za atmosferu holivudskih reflektora ne bi li se što pre našli na ringišpilu "Leteći čilimi iznad Agrabe", kojim dominira Aladinova čarobna lampa i Dženiz, dobroćudni plavi duh iz lampe.
      
       Armagedon
       Oni stariji su se gotovo sudarali pokušavajući da uz pomoć mape nađu put do studija Armagedon u kome su mogli na "svojoj koži" da osete simulirani udar meteora u svemirsku stanicu. Urlici užasa, i onih najpribranijih, u momentu potpunog uništenja, kada kroz helijumsku maglu i neviđeno treskanje svih mogućih delova i platformi iz centralnog dela stanice sukne plamen, sami za sebe govore o reputaciji koju s pravom uživaju majstori specijalnih efekata Diznija.       
       "Posle duge i vrlo žestoke diskusije pobedili su oni koji su želeli posetiocima da pruže što verniji doživljaj", kaže Frederik Vagenhajm, ekspert za pirotehničke specijalne efekte rodom iz Ruande, pokazujući iza kulise na monitore, lavirinte cevi, džinovske ventilatore, tuce ogromnih plinskih boca i preostalu opremu uz koju se u filmskom studiju "Armagedon" posetiocima dočarava atmosfera Sudnjeg dana. "Iako je gotovo sve kompjuterski programirano još nam se, ponekad, dogodi da u mešavinu dodamo malo više azota i da u završnoj sceni umesto plamena u kapsuli počne da pada sneg", dodaje Vagenhajm smejući se.
       Koliko god sneg bio neobičan u svemirskoj stanici, još je neobičniji Rock'n'Roll Coaster. Da bi se osetilo uzbuđenje u brzom voziću nalik na nekoliko crnih kadilaka koji se dodiruju branicima, treba proći kroz muzički studio i odgledati video-zapis uzbuđenog Stivena Tajlera, vođe grupe "Aerosmit". Jurnjava kroz mrak i neurotično neonsko osvetljenje uz žestoku muziku završava se nakon dva minuta, u trenutku kada voz uspori i kroz glavu prođe pomisao da baš sada sledi sunovrat u potpunu tamu. Čak ni ponovna vožnja nije dovoljna da ublaži osećaj razočaranosti.
      
       Akcija i reakcija
       Iako zamišljen kao interaktivna igra u kojoj se iz publike bira nekoliko "srećnika" da aktivno učestvuje u snimanju scene Moreurs Action može da presedne svima, čak i u gotovo svadbarskom raspoloženju koje je pratilo otvaranje novog dela Evro-Diznilenda. Usled ulja na asfaltu i neuvežbanosti kaskaderskog tima u crvenim automobilima (dobrih momaka) motociklista (otimač vrlo važnog koverta) nije mogao da zakoči i jednostavno se "ukucao" u parkirani kombi, a po neprirodnom trzaju glave bilo je jasno da povreda nije bezazlena.      
       Drugu, ako se tako može reći obrazovnu, celinu novog kompleksa čine "Umetnost Diznijeve animacije", "Animagija", "Sinemagija" i "Vožnja vozom". U pomalo zašećerenom dekoru foajea "Umetnost Diznijeve animacije", kakav valjda i treba da bude ulaz u dečiji svet bajki, posetioci nauče ponešto o radu u crtačkim studijima, gde je stvoren "domaćin kuće" Mušu, mali crveni zmaj iz filma "Mulan". Dok je "Animagija" zamišljena tako da se ukratko ispriča istorija animacije i načini pomoću kojih nemoguće postane moguće. "Sinemagija" je pametno zamišljeno putovanje kroz najzanimljivije i najznačajnije momente američkog i evropskog filma, dok je "Vožnja vozom" zapravo putovanje kroz radionicu kostima, eksterijere filma "Perl Harbor", kanjon katastrofe, porušeni London....
      
       Nade i strahovi
       Otvaranjem novog ali nevelikog kompleksa Njalt Disnedž Studios, koji je koštao oko 610 miliona evra, menadžeri i investitori računaju da će naredna godina biti zaključena sa profitom koji će oterati i poslednji trag straha da najveći zabavni park u Evropi može vrlo lako i bankrotirati.       
       "Posle otvaranja 1992. godine za Evro-Diznilend se mislilo da je katastrofalna greška, a danas s ponosom kažemo da smo prošle godine zaradili oko 38 miliona evra. Očekujem da ćemo ove godine ugostiti više od 12 miliona posetilaca", rekao je Džej Rosulo, zamenik generalnog direktora i predsednik Izvršnog odbora Evro-Diznilenda, na otvaranju novog kompleksa dodajući da će on i njegovi saradnici učiniti sve kako bi se razvilo tržište "tematskih parkova" u Evropi. Kako tvrdi Patrik Avajs, potpredsednik svih sedam hotela (ukupno 5 800 soba) Evro-Diznilenda, najviše zarade očekuje se od prodavnica i hotelskih kapaciteta koji su prošle godine bili popunjeni sa rekordnih 86 odsto, a ne od prodaje ulaznica. Jednodnevna karta, koja važi za samo jedan od kompleksa Evro-Diznilenda, košta 36 evra (odnosno 29 za decu), dok trodnevna ulaznica koja važi za ceo Diznilend košta 99 (80) evra. Uprkos značajnim popustima u svakom od 62 restorana i 54 prodavince, za korisnike kreditnih kartica "Amerikan ekspres", prosečan posetilac Evro- Diznilenda troši nešto više od 40 evra dnevno, što je za oko 20 odsto manje nego što troše oni koji posete Diznijevo carstvo u Kaliforniji ili Floridi.
       Posle deset godina navikavanja, Francuzi i dalje nisu spremi da prihvate ovaj tipično američki način zabave koji je drugim Evropljanima sve bliskiji.       
       "Za razliku od Francuza kojih ima najmanje u Evro-Diznilendu, Italijani, Nemci i Španci, naprosto ne mogu da odole", kaže Vagenhajm dodajući da lično poznaje nekoliko porodica koje od otvaranja sve praznike provode u Evro-Diznilendu.
       Iako drugi tematski parkovi u Evropi, kao recimo "Akvarujum" u Barseloni, nemaju Paju Patka, Mikija, Mini i Šilju... rukovodioci Evro-Diznilenda svesni su da je konkurencija sve ozbiljnija, da slični zabavni parkovi "niču kao pečurke posle kiše".       
       "Evro-Diznilend nikada neće biti završen", rekao je Rosulo završavajući svoj svečani govor povodom otvaranja ne krijući ambiciozne planove da se već sada razmišlja o trećem kompleksu koji bi po sjaju, raznovrsnosti i zanimljivosti možda mogao da zaseni i onaj pravi Diznilend u Sjedinjenim Američkim Državama a što bi trebalo da "omekša" i tvrdoglave Francuze koji su 1992. godine ispred pariske Berze gađali jajima Mišela Ajsnera, tadašnjeg direktora Evro-Diznilenda, skandirajući: "Miki, idi kući!".
      
       LIDIJA KUJUNDŽIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu