NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

"Borusija"- protiv "Bajerna"

O tome da li će "pehar" na kraju osvojiti socijaldemokrata Šreder ili izraženi konzervativac Štojber, zavisiće najverovatnije od "milosti" birača na nekad socijalističkom istoku zemlje

      (Specijalno za NIN od dopisnika Bete)
      
       U trci za mesto saveznog kancelara na parlamentarnim izborima 22. septembra ove godine naći će se sadašnji šef vlade, predsednik Socijaldemokratske partije Nemačke (SPD) Gerhard Šreder i šef vlade savezne pokrajine Bavarska i predsednik izraženo konzervativne bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU) Edmund Štojber.
       Poznavaoci fudbala smatraju da nije slučajnost što 58-godišnji, mladoliki Šreder i 61-godišnji, lakom penzionerskom "aurom" ovenčani Štojber, navijaju baš za klubove koje su odabrali - za "Borusiju" iz Dortmunda i "Bajern" iz Minhena.
       Za Šredera je "Borusija" "model moderne socijaldemokratije u kojoj se sjedinjavaju inovacija i socijalna pravda". Upravo to je i bio moto SPD-a na prošlim izborima 1998. koje je ona, doduše tek po drugi put u istoriji SR Nemačke, ubedljivo dobila sa 40,9 odsto glasova.
       Štojber je, pak, navijač "Bajerna", višestrukog nemačkog šampiona. Ali, oni koji prate i fudbal i aktivnosti bavarskog šefa vlade, smatraju da rade slično - doduše efektivno i pragmatično, ali hladno, bez duše, proračunato i nadasve nadobudno.
       Šreder vlada u koaliciji sa strankom Savez 90/Zeleni. Njihova perjanica, tj. nosilac liste na predstojećim izborima, biće ministar inostranih poslova Joška Fišer. Zeleni, nastali iz pacifističko-ekološkog pokreta sedamdesetih godina, u međuvremenu su se udaljili od svojih radikalnih ciljeva, kao što se i nemačka socijaldemokratija udaljila od klasičnih "crvenih" ideala.
       Štojber u predizbornu kampanju ulazi kao kandidat dve konzervativne stranke - Hrišćansko-demokratske unije (CDU) i svoje CSU. Ove dve "sestrinske" partije su na prošlim izborima osvojile tek 35,2 glasova, što je bio najgori posleratni rezultat. CSU ističe kandidate samo u Bavarskoj u kojoj vlada neprikosnoveno skoro pet decenija, CDU "nastupa" prema dogovoru ovih stranaka u svim ostalim nemačkim federalnim jedinicama.
       Raskol između Štojbera i Šredera ne simbolizuje samo različitost klubova za koje navijaju. I jedan i drugi, doduše, potiču iz skromnih porodica, obojica su se upornim radom izborili da stignu do političkog vrha, ali tu sličnost i prestaje. Šreder je kao mladi advokat branio nemačke teroriste sedamdesetih godina, bio je šef Mladih socijalista, ženio se četiri puta, ima šarmantan, pomalo žovijalan nastup i retko svoje stavove formuliše tako oštro da smetaju ili predstavljaju povod za podsmeh u medijima.
       Njegov protivnik, takođe pravnik, ima za sobom zavidnu političko-birokratsku karijeru, od političkog referenta jednog od bavarskih državnih ministara, preko šefa kabineta nekadašnjeg predsednika bavarske vlade Franca Jozefa Štrausa, do ministra unutrašnjih poslova i, sada, šefa pokrajinske vlade. U javnosti skoro uvek uštogljeni Štojber, oženjen i otac dve kćerke, namerava, kako pišu mediji, ukoliko postane kancelar, da u sedište šefa vlade ponovo zakači krst.
      
       Ljubav prema otadžbini
       Modernizaciju nemačke privrede žele i Šreder i Štojber. Prvi je, međutim, sklon da je poveže i sa modernizacijom nemačkog društva. Proteklih godina usvojene su odluke ili zakoni o ekološkom porezu i odustajanju od atomske energije, ali i o dvojnom državljanstvu, ravnopravnosti žena na radnom mestu, legalizaciji rada prostitutki ili homoseksualnom braku. Šrederov bavarski protivnik želi da high-tech industriju poveže sa očuvanjem tradicionalnih vrednosti - ljubavlju prema otadžbini i neprikosnovenošću braka i porodice i u negativnom smislu je govorio o "rasno izmešanom društvu" misleći na porast broja stranaca u Nemačkoj.
       Šrederov prethodnik na mestu kancelara bio je 16 godina šef CDU Helmut Kol. Nakon njegovog odlaska hrišćanski demokrati zapali su u duboku krizu. Kol je vladao neprikosnoveno, nije ni pokušavao da izgradi ozbiljne političke naslednike. S druge strane, stranka ni do danas nije isplivala iz finansijskog skandala koji se "valja" od kraja 1999. kada je otkriveno da se CDU godinama finansirao protivzakonito dobijenim i na tajnim računima držanim dobrotvornim prilozima uglavnom i dalje neimenovanih darodavaca.
       Političari CDU ponosno odbijaju da priznaju kako je izbor Štojbera kao kandidata za kancelara rezultat slabosti stranke kojom je 25 godina oštro rukovodio Kol, potom je nakratko preuzeo Volfgang Šojble da bi najzad kormilo dospelo u ruke Angeli Merkel. Ova političarka sa istoka zemlje nije uspela da iz krize izvuče svoju stranku i da obuzda moći gladne muške kolege, pretežno sa zapada zemlje na čiji je (doduše, ne otvoreni) pritisak i odustala od sopstvene kandidature za kancelarsko mesto.
       Izbor je, u trenutku kada su nemački privredni pokazatelji već mesecima neuobičajeno nepovoljni, pao na Štojbera zato što CDU sopstvenog kandidata koji bi uspešno parirao Šrederu nije imao, i naravno zato što Bavarska slovi kao uzorna federalna jedinica. Za četrdesetak godina je od pretežno poljoprivrednog prerasla u region sa srazmerno najvećim brojem preduzeća u oblasti moderne tehnologije.
      
       Privredni rast
       U Bavarskoj ekonomski pokazatelji zaista i jesu bitno bolji nego u ostatku zemlje. Dok je stopa nezaposlenosti u Nemačkoj 10,5 odsto (u zapadnim pokrajinama 8,3, na istoku oko 19), ona u Bavarskoj iznosi 5,3 odsto. Udeo zaposlenih u oblasti novih tehnologija u Nemačoj je 5,1 odsto, u Bavarskoj 6,4 procenata. Udeo investicija u državnim izdacima u zapadnim nemačkim pokrajinama je 13,4, a u Bavarskoj 19,2 odsto. Na pitanje koliko je sam Štojber doprineo ovom razvoju, ekonomisti nemaju jedinstven odgovor.
       Nemački privredni rast je u trećoj godini Šrederove vladavine iznosio samo 0,7 procenata. Nezaposlenost, čije je smanjivanje na ispod 3,5 miliona simpatični bivši advokat koji voli elegantna odela i kubanske cigare, obećavao pre izbora, narasla je na preko četiri miliona. Velike reforme koje je Šreder najavljivao ili su izostale ili su sprovedene teškom mukom i u "minimalističkoj" realizaciji da bi bio obezbeđen za njih nužan pristanak oba doma saveznog parlamenta.
       Od velikih najavljivanih unutrašnjopolitičkih promena Šrederova socijaldemokratsko-zelena vlada uspela je da sprovede poresku i reformu penzionog sistema. Bitku za novi zakon o useljavanju, koji je Bundestag usvojio većinom glasova vladajuće koalicije i koji je 22. marta trebalo da potvrdi Veće saveznih pokrajina (Bundesrat), kancelar još nije dobio.
       U Bundesratu, za razliku od Bundestaga, Šreder nema većinu. Predstavnici pokrajina u kojima su na vlasti konzervativci mogu da blokiraju sve zakone prethodno već usvojene vladinom većinom u Bundestagu. Zakon o useljavanju, koji je po oceni predstavnika privrede nužan za očuvanje konkurentske sposobnosti nemačke privrede, postao je predmet partijskog prepucavanja i prilika za predizborno odmeravanje snaga dva stranačka lagera.
       No, iako konzervativci najavljuju da će i pitanje useljavanja stranaca, prikladno za populističku zloupotrebu i time u Nemačkoj izuzetno opasnu, staviti na spisak predizbornih tema, odluka o budućem kancelaru biće doneta pre svega u zavisnosti od toga da li će u ponuđene ekonomske koncepte i planove za smanjenje nezaposlenosti poverovati birači, i to pre svega na istoku zemlje.
       U nekada socijalističkoj istočnoj Nemačkoj privredna situacija posebno je loša. Uprkos tome što je protekle decenije između 200 i 250 milijardi maraka odlazilo na istok zemlje, "cvetni pejzaži" koje je građanima posle ujedinjenja obećao Helmut Kol i dalje su retki. Ali je zato velika nezaposlenost, malo je novih investicija i time malo novih radnih mesta, veliko je osipanje stanovništva koje i dalje napušta privredno mrtve regione i odlazi na zapad zemlje. Pri tom, za razliku od građana na zapadu, oni na istoku zemlje nemaju čvrsto ustaljene biračke navike i mnogo su skloniji da u kratkim razmacima "kažnjavaju" političare za neispunjena predizborna obećanja.
      
       Borba za moć
       CDU/CSU u ispitivanjima javnog mnjenja (uz pitanje "za koga biste glasali kad bi se izbori održavali naredne nedelje) sada ubedljivo vode pred socijaldemokratsko-zelenom koalicijom. Prema podacima iz pretprošle nedelje, konzervativci bi osvojili 40 a SPD 36 odsto glasova. Liberali (sa kojima su konzervativci u koaliciji vladali deceniju i po) imali bi sedam, a Zeleni i reformisani komunisti, Partija demokratskog komunizma (PDS), po šest odsto glasova. Birači smatraju da su konzervativci kompetentniji za rešavanje skoro svih gorućih problema zemlje.
       No, simpatije za konzervativce su potom za samo nekoliko dana opale za dva odsto nakon što su odbili da se saglase sa predloženim zakonom o useljavanju, a glasanje u Bundesratu (doduše, uz zdušno saučešće socijaldemokrata) pretvorili u arenu ogoljene borbe za moć.
       Iako birači trenutno veruju da bi konzervativci i njihov kandidat bolje ušli u koštac sa ekonomskim problemima, simpatije za Štojbera su, paradoksalno, male i u stalnom padu. Posebno na istoku zemlje, na kojem se, doduše, mnogo dive "bavarskom privrednom čudu", ali im kandidat iz "pokrajine leptopa i lederhoznica" deluje skoro kao stranac. Više od polovine birača ipak želi da vidi Šredera na mestu šefa vlade, dok Štojber zaostaje, povremeno i sa devet procenata razlike.
      
       SNEŽANA BOGAVAC


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu