NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Srbi su najprivlačniji

One su Marlena, Dafne i Emperatriz i predstavljaju Sloveniju na ovogodišnjem takmičenju za Evroviziju. Međutim, reč je o travestitima čija su imena Tomaž Mihelič, Srećo Blasa i Damjan Levec koji govore za NIN o svojoj pobedi i svom načinu života

      Od sredine februara kada su "Sestre" za jedan bod pobedile favoritkinju Karmen Stavrić, Slovenija može da se uvrsti u kemp-državu koja će i pesmom "Samo ljubezen" ("Samo ljubav"), i izgledom predstavnika obučenih kao stjuardese sa pratećim vokalima pilotima, verovano "iznenaditi" mnoge takmičare, žirije i gledaoce kako u Estoniji, tako i u Evropi.
       Evropska parlamentarka koja je došla u Sloveniju nakon njihove pobede jasno je rekla da niko u Evropi ne može sebi priuštiti homofobiju, tako da u Sloveniji niko nije osporavao da su "Sestre" pobedile, iako je odmah nakon njihove pobede došlo do skandala u zemlji. Bez obzira na njihov način života, oblačenja i pola, "Sestre" će predstavljati Sloveniju na EMI jer to je pre svega muzičko takmičenje. Autor i producent pesme je poznati slovenački pevač Magnifico, koji je do sada već nekoliko puta uzburkao javnost sa svojim pesmama kao što su "Magnifico je peder", "Cefur" što je pogrdna reč za sve južnjake koji su došli na rad u Sloveniju.
       Sve tri "sestre" došle su iz manjih mesta Slovenije i sebi dale umetnička imena pod kojim skoro dve godine izvode travestit šoue, u slengu "Drag Ljueen Shonj". Tomaž Mihelič (22), alias Marlenne, dao je sebi ime po Marlen Ditrih, inače je apsolvent poslovne terapije. Iza imena Dafne nalazi se Srećo Blasa (28), student agronomije, koji je sebi dao ime po nimfi koju je Zevs pretvorio u lovoriku da bi je zaštitio od Apolonovog uhođenja. Treća "sestra" je Emperatriz koji je sebi dao ime po španskoj carici, privatno je - Damjan Levec (21), đak srednje frizerske škole.
       Marlenne, kao najkomunikativnija od njih tri je PR cele skupine, tako da, kao i za sve ostale medije, i za NIN ona predstavlja "Sestre".
      
       Da li želite da vas oslovljavamo u muškom ili ženskom rodu?
       - Kad bi vas zanimao moj privatan život koji vodim kao Tomaž, onda bismo pričali u muškom rodu. Ali pošto ćemo pričati o mom biznisu - travestit šou programima i mojoj grupi "Sestre", onda ćemo razgovarati u ženskom rodu.
      
       Koliko je u Sloveniji zastupljena gej kultura i koliko imate klubova?
       - Mi ne promovišemo gej kulturu, niti smo gej aktivisti. Mi smo umetnice. Što se same scene tiče, slabo je zastupljena i postoji samo nekoliko klubova, najpoznatiji je Tiffani, onda K4, Sauna. Još od Egipta su se muškarci oblačili u žene, najviše su tu tradiciju primili gejevi, tako da svi identifikuju transvestite sa homoseksualcima. Travestija je način na koji ti možeš da izraziš svoj osećaj za umetnost. U mnogim zemljama travestiti imaju svoje šou programe u kabareima i na televiziji, mnogi od tih izvođača žive jedan sasvim običan, normalan život. Imaju svoje porodice i decu, žive kao muškarci, kao i mi. Tako da to nema previše veze sa gej-kulturom.
      
       Kako vas od pobede prihvataju u bližoj okolini i institucijama gde živite kao muškarci?
       - Kao umetnice. Dosad sa okolinom nismo imale problema, svi se fenomenalno ponašaju prema nama. Ljudi nam na ulici traže autograme, poljupce, viču "Bravo, bravo!!!" za nama i pevaju našu pesmu, još niko nije pokazao neku netrpeljivost.
      
       Kako vas predstavljaju u stranim medijima?
       - Sledeći intervju nam je za "Britiš nešnal magazin", onda imamo intervju za Francusku nacionalnu televiziju. Pojavljivale smo se na svim televizijama po svetu, u Australiji, Rusiji, Turskoj, Nemačkoj. Svi su objavili vest da će Sloveniju na takmičenju da zastupaju travestiti, ali ne u lošoj konotaciji.
      
       U jednom intervjuu na slovenačkoj televiziji ste izjavile da ste se pojavile na Si-En-Enu, Skdž nenjs-u i TV Pinku. Zašto je Pink toliko bitan?
       - Pink u Sloveniji gledaju svi, mi jako volimo Pink televiziju. Pink je jedna vrsta glamura, mi volimo u svojim šou programima da imitiramo Lepu Brenu, Cecu, Jelenu Karleušu, one su neka vrsta nad-žena, lepe su, svesne su te svoje lepote, znaju šta rade. Stvarno smo najponosnije što smo bile na Pink televiziji. Sve ostalo je OK, svet, Si-En-En, svi su već navikli na takve stvari kao što smo mi, mada, s jedne strane, čim toliko pričaju, verovatno smo i za njih neka vrsta iznenađenja. Pošto znamo da u bivšim republikama SFRJ ljudi u vezi s travestijom nisu tako liberalni, bile smo oduševljene što smo se pojavile na srpskoj televiziji i to u pozitivnom svetlu.
      
       Da li ste sve tri travestiti?
       - Dafne i ja smo travestiti-drag kvins. To znači, muškarci koji se oblače u žene samo zbog nastupa, zbog šou programa, nešto kao gluma. Transvestiti su, pak, muškarci koji se oblače u žene jer se osećaju kao žene i identifikuju se kao žene u svakodnevnom životu; dakle, oni su homoseksualci. Oni muškarci koji izvrše na sebi hirurške zahvate da bi promenili pol i postali žene, to su transseksualci, neka vrsta nadgradnje travestita. Emperatriz je travestit.
      
       Zašto ste izabrale da pevate o ljubavi? Zar to nije malo izlizana stvar?
       - Pa vi u Srbiji bi trebalo to najbolje da znate, šta je nedostatak ljubavi. Imali ste rat svih ovih godina. Jako mnogo ljubavi nedostaje na ovom svetu. Izuzetno smo ponosne što smo se na Si-En-Enu pojavile kao vest, ispred Slobodana Miloševića i Bin Ladena, koji su napravili toliko zla ljudima. Samo pomoću ljubavi smo bacile u senku takve ljude kao što su njih dvojica, tako da smatramo da u svetu mnogo više pažnje treba posvetiti ljubavi. Samo ljubav nam je potrebna, ona pobeđuje sve.
      
       Mnogi travestiti imitiraju Marlen Ditrih, Merilin Monro i neke veoma poznate žene. Zašto ste izabrale da budete stjuardese?
       - Naš autor i producent Magnifico je došao na tu ideju da budemo stjuardese. Ono što je presudilo, bile su dve reči da stajling treba da je minimalistički, a sa druge strane, romantičan. A stjuardese su upravo to. Nismo ni pretpostavile da ćemo tako perfektno da izgledamo.
      
       Kako su vas u Sloveniji prihvatili političari i Crkva?
       - Crkva se jako malo izjašnjavala o tom pitanju. Negativno su reagovali konzervativci. Doduše, u političkim krugovima bilo je dosta negativnih odjeka, ali to uglavnom među desničarima. U parlamentu se pričalo da je sramota da Sloveniju predstavljaju travestiti, ali, kažem, to su uglavnom bili desničari. Onda je iz Holandije došla jedna poslanica Evropskog parlamenta da vidi šta se to dešava u Sloveniji. Nije bila u pitanju samo homofobija, nego netrpeljivost Slovenaca prema svim ostalim ljudima koji se razlikuju od njih, zbog ljudskih prava u ovoj zemlji. Ljudi kojima sve smeta, smetaju i sami sebi. U našem parlamentu ima dosta malih ljudi, ali su zasad oni, nažalost, na visokim položajima i to jednom može da zasmeta ovoj državi.
      
       Kako muškarci reaguju na vas?
       - Super, mada žene bolje. Muškarci nas uzimaju sa distance, sem ako nisu alkoholizirani, onda nam prilaze i previše blizu. Žene nas prihvataju kao prijateljice, ponekad kao feministkinje. To je zato što ženski rod predstavljamo na jedan glamurozan način, nismo vulgarne, uvek smo seksi i elegantne. A ponekad ih i uzbuđujemo.
      
       Da li planirate da nastupate u Srbiji, iako i tamo ljudi baš nisu previše liberalni kada su u pitanju travestiti i homoseksualci?
       - Netrpeljivost svuda postoji. Mi želimo i nadamo se da ćemo moći da nastupamo u Srbiji. Napravićemo žur, pa šta bude neka bude. Svuda treba ići sa pozitivnom energijom. Ako zračiš pozitivno, to ti se i vrati. Na primer, Hrvati su oduševljeni što mi predstavljamo Sloveniju. Čestitali su nam, pozitivno su pisali u medijima, kako je Slovenija progresivna i napredna, ne zbog nas što smo travestiti, već zato što je dobra pesma.
      
       Kada pogledate bivše republike SFRJ, koji muškarci su vam među njima najprivlačniji?
       - Srbi.
       Bio je to veoma brz odgovor.
      
       ALEKSANDRA ILIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu