NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Braća po zakonu

Razapeti između dubokog otpora prema Haškom sudu i nešto dubljeg straha od sankcija i novog sukoba sa zapadnim delom hemisfere, građani Srbije će bez većih protesta prihvatiti transfere za Ševeningen

      Mondijalisti i nacionalisti, reformisti i konzervativci, budući i bivši su na kraju odlučili da bratski siđu u blato, zapuše nos i odrade prljav posao bez kojeg nema perspektive, budućnosti naše dece i integracije zapadnih zemalja u novi balkanski poredak. Na kraju neobične katarze, čiji se protagonisti prljaju i valjaju po kaljuzi, Jugoslavija će posle višemesečnog mrcvaranja unutar vladajuće koalicije usvojiti zakon kojim bi se prelomio stav o izručenjima Sudu za ratne zločine. Čim se vrati sa Bliskog istoka, gde se takođe čine ratni zločini, američki državni sekretar Kolin Pauel mogao bi da donese odluku o ukidanju sankcija koje su nam uveli neki jugoslovenski zvaničnici i režimski mediji.
       Desetak dana po uvođenju sankcija, neposlušna Svetska banka je, međutim, odobrila 85 miliona dolara kredita, iako su, prema rečima guvernera Mlađana Dinkića, nameravali da daju 15 miliona manje, ali su ih naši eksperti ubedili da ne čine tako. Američki predstavnik je glasao za. Nekoliko dana ranije, specijalni američki izaslanik za pitanja ratnih zločina Pjer Ričard Prosper došao je u Beograd da saopšti vodećim političarima da poslednja zrna peska cure iz njihovog sata, te da Vašington očekuje ozbiljne pomake glede saradnje sa Hagom.
      
      
       Dakle, izručenja
       U noći između petka i subote (petog i šestog aprila), crnogorski partneri (SNP) veoma teško su pristali na kompromis, jer bi zbog isporučivanja nekadašnjih koalicionih pokrovitelja mogli da izgube radikalniji deo biračkog tela što nije preporučljivo uoči lokalnih i mogućih vanrednih parlamentarnih izbora. Socijalistička narodna partija, međutim, nije imala previše izbora jer bi, novim odbijanjem zakona o Hagu, verovatno izgubila ono malo beogradskih prijatelja i okončala projugoslovensku koaliciju u Crnoj Gori. Na kraju su pristali da podrže zakon, verujući da će njihovi birači lakše preboleti transfere za Hag nego Đukanovićeve pristalice razbijanje državotvornog sna o stolici na Ist Riveru.
       Bulatovićeva partija je uspela da u član 39 ugradi odredbu da se izručenja odnose na optužnice koje su podignite i potvrđene do stupanja zakona na snagu, dok bi se naknadno optuženim licima sudilo u zemlji. Vođa srpskih radikala Vojislav Šešelj optužio je SNP da su lako pristali na zakon jer se na spisku putnika za Holandiju nalaze samo ljudi iz Srbije, dok se nekim budućim optuženicima, koji bi mogli da budu iz Crne Gore, garantuje suđenje u zemlji. Bulatović bi, međutim, mogao da iz čitave priče izađe kao dobitnik - jer nije bespogovorno prihvatio zahteve Beograda, pokazao je svetu da nije emotivno vezan za Slobodana Miloševića i sada čeka crnogorskog arhirivala kod prve biračke kutije.
       Ta odredba je, međutim, navela nestrpljivu predstavnicu Tužilaštva Florans Artman da izjavi kako predloženi zakon nije prihvatljiv, jer se njime stavljaju određene granice saradnji (do 2004. godine mogu se očekivati nove optužnice, dodala je ona) ali su tu izjavu odbacili predstavnici oba dela vladajuće koalicije. Iako su predstavnici američke administracije saopštavali da Hag polako završava svoju misiju i da neće dizati nove optužnice protiv građana Srbije ukoliko svi optuženi budu stigli u Ševeningen, u nekim nedavnim susretima zapadni izaslanici poručili su da je Haški sud, ipak, nezavisna institucija, te da ne mogu garantovati šta će Tužilaštvo učiniti budući da je autohtono i da ničim nije kontrolisano.
       Prema upućenijim izvorima, spisak optuženih zavisiće od kooperativnosti nekadašnjih saradnika Slobodana Miloševića koji su navodno stavljeni pred prilično nezgodan izbor - da budu svedoci klimave optužnice ili da i sami budu optuženi. Nekadašnji potpredsednik republičke vlade i profesor Pravnog fakulteta Ratko Marković pozvan je da 8. aprila u svojstvu osumnjičenog razgovara sa istražiteljima Tribunala. Pismo je, kako piše “Glas javnosti”, stiglo iz Prvog opštinskog suda, ali bez sudskog štambilja i pečata. “Ranije su nam govorili da im je najvažnije da vide sve optužene u Hagu, a pre svega Karadžića i Mladića, ali sada napominju da ne isključuju mogućnost novih optužnica, kojih može biti najviše 12”, kaže izvor NIN-a iz DOS-a.
      
      
       Nema dobrovoljaca
       Savezni parlament počeo je u sredu raspravu o modifikovanom Grubačevom zakonu o saradnji sa Hagom, kojim bi se konačno regulisalo pitanje oko kojeg se okretala spoljna i unutrašnja politika zemlje. Sednici nisu prisustvovali poslanici Nikola Šainović i Vlajko Stojiljković, što je među izveštačima iz Skupštine bilo dovoljno za proizvodnju spektakularnih konstrukcija - pakuju se da se sami predaju, kriju se u okolini Požarevca ili Bora, otišli u Čelebiće...
       Prema izjavama zvaničnika, izručenja se mogu očekivati za dve do tri nedelje, a za ekstradicioni postupak će biti zaduženi republički organi. U neukusnoj medijskoj tomboli, kojom se već nedeljama tipuje na kombinacije sigurnih putnika za Hag, najčešće se govori da će se predsedniku prvo pridružiti Šainović, Stojiljković i general Dragoljub Ojdanić. Prema diskutabilnim policijskim izvorima, u Hag bi odmah po objavljivanju zakona u Službenom listu dobrovoljno otišla dvojica optuženih, a jedan od njih je navodno Ojdanić. Funkcioner i savezni poslanik Socijalističke partije Srbije Živorad Igić kaže da nijedan član partije neće dobrovoljno otići u Hag: “Mi ne priznajemo Tribunal, jer je on instrument zapadnih sila kojim se nastavlja agresija na SRJ. Ne priznajemo nikakav zakon o saradnji sa tom pozadinskom komorom NATO-a i verujum da će se svi naši članovi odnositi prema tom lažnom sudu kao Slobodan Milošević.” Advokat Branimir Gugl kaže za NIN da se njegov klijent Vlajko Stojiljković neće dobrovoljno predati posle usvajanja zakona, jer se zakonom krše ustavi SRJ i Srbije. “Taj zakon nije zasnovan ni na ustavu, ni na postojećim zakonima, on predstavlja mešavinu krivičnog i upravnog postupka, tako da ne znam zašto se uopšte usvaja zakon jer su ta izručenja mogli da obave na osnovu uredbe. I jedno i drugo je protivustavno.”
       Oslanjajući se na modele iz antičke mitologije, dosovska vlast se ponaša prema Tribunalu kao prema nekoj vrsti savremenog Minotaura u čije lavirinte povremeno treba baciti poneku žrtvu kako bi ih ta neman ostavila na miru. Usvajanjem zakona je samo privremeno rešeno haško pitanje, kojom bi se normalizovali odnosi sa najvećom svetskom silom, da bi se novim saveznim ustavom regulisalo pitanje saradnje sa stalnim i “ad hok” međunarodnim sudovima. U međuvremenu je okružni javni tužilac u Prokuplju Višeslav Bukumirović podigao optužnicu protiv Saše Cvjetana i Dejana Demirovića, jer su 28. marta 1999. u Podujevu iz automatskog oružja ubili 19 lica albanske nacionalnosti.
      
      
       Elita i javnost
       Obavešteni izvori kažu da je Prosper u razgovorima vođenim krajem prošle nedelje u Beogradu, izjavio da su SAD spremne da pomognu srpskom pravosuđu u procesima za ratne zločine. Ukoliko se sudovi budu pokazali sposobni, pritisak na vlasti u Beogradu mogao bi da bude amortizovan.
       Direktor istraživačke kuće Medijum Srbobran Branković ocenjuje da čitava “haška kriza” predstavlja samo odraz neiskrenih odnosa u DOS-u u kojima jedna strana prebacuje drugoj vrući krompir u ruke, plašeći se da će ih na narednim izborima birači kazniti zbog izručenja.”Mi u osnovi imamo trećinu građana koja podržava izručenja i bez ikakvih pretnji sankcijama, trećina se apsolutno protivi izručenjima, dok odlučujući faktor predstavlja grupa koja jeste zapadno orijentisana i podržava integracione procese, ali nije spremna da prihvati sve poteze koje takva politika podrazumeva. Tu ne mislim samo na saradnju sa Hagom, nego i na ekonomske reforme koje zahtevaju otpuštanje radnika, plaćanje poreza...”
       Kada se u susednoj Hrvatskoj otvorila rasprava o ratnom nasleđu, istraživanja su pokazivala da veoma ubedljiva većina podržava suočavanje sa ratnim zločinima. Nekoliko nedelja kasnije, više od 100 hiljada ljudi je na splitskoj rivi uzvikivalo: “Svi smo mi Norac.”
       Čovek, koji je optužen za ubistva civila u Gospiću, čeka suđenje u Rijeci, a HDZ čeka povratak na vlast. Razapeti između dubokog otpora prema Haškom sudu i nešto dubljeg straha od sankcija i novog sukoba sa zapadnim delom hemisfere, građani Srbije verovatno će bez većih protesta prihvatiti transfere za Hag, a analitičari se slažu da nema opasnosti od povratka radikala i socijalista.
       “Imam utisak da i jedna i druga strana u vladajućoj koaliciji prilično potcenjuju javno mnjenje, da misle kako se njime može lako manipulisati, jer građani imaju veoma kratko pamćenje. Oba bloka zaboravljaju da su birači poslednjih godina sazreli i ubeđen sam da svoj sud o političkim elitama neće donositi na osnovu dilema, koje mu budu servirale jedna ili druga strana u DOS-u, već na osnovu jednostavnog pitanja - kako žive”, ocenjuje sociolog-istraživač Srećko Mihajlović.
       Žestoka politička rasprava o saradnji sa Hagom, međutim, ima veoma malo dodirnih tačaka s ratnim zločinima, katarzama i balkanskim denacifikacijama. Čak i od najvatrenijih zagovornika izručivanja može se čuti da misle sve najgore o Hagu, ali da se mora sarađivati zbog sveta, kredita, evropskih integracija. Sudnica u Tribunalu pretvorena je u neobičnu berzansku kuću, u kojoj se menja polovni predsednik za solidnu ekonomsku pomoć, dok aktuelni šef države vredi znatno manje. Priča o Hagu nije se bavila zločinima, ali su njom otvorena pitanja o odgovornosti i zrelosti političkih elita, koje su nekako suviše spremne da se poigraju najkrupnijim državnim pitanjima kako bi protivnička strana izgubila dva procenta popularnosti. Šta će, dakle, vladajuća koalicija raditi kada reši haško pitanje?
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu