NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Četnici početnici

U nešto drugačijoj, opuštenijoj atmosferi, posetioci ovogodišnjeg tradicionalnog skupa na Ravnoj gori govorili su i o rehabilitaciji četničkog pokreta za koju kažu da je uveliko započela

      Ovogodišnji Ravnogorski sabor bio je nešto drugačiji. Mnogo mirniji, sa manje pucanja i rakije, a i narod koji se u velikom broju okupio, bio je tiši. Razloga verovatno ima više. Prvi je sigurno taj što je režim Slobodana Miloševića pao, pa je i antikomunistički naboj koji je Ravnom gorom dominirao desetak godina, splasnuo. Onda, izmenio se i biološki sastav posetilaca. Na Ravnogorskom saboru ove godine bilo je više mladih ljudi, četnika početnika, koji su narodnu nošnju zamenili farmerkama, majicama i patikama. To su svakako više obični simpatizeri Vuka Draškovića i Srpskog pokreta obnove, nego zaljubljenici u četnike. Bilo je i starijih ljudi, sa šubarama, šajkačama i svim onim što bi trebalo da krasi jednog četnika, ali oni su zbilja bili u manjini.
       U kantama za otpatke bilo je više limenki koka-kole i piva, nego ikada ranije. Ove je godine Ravna gora bila jedna velika prodavnica. Prodavali su se četnički suveniri, ali i italijanske majice i pantalone bež boje, za proleće. Ono što je zaista bilo novo, i pomalo iznenađujuće, jeste poseta ljudi koje zovemo prekodrincima, i oni su doneli na stotine majica sa likovima Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Kako je išla prodaja ovih majica, nismo utvrđivali, ali i oni koji su ih kupili, retko su ih "na licu mesta" oblačili. Konačno, kakve veze jedan komunistički oficir, koji je kasnije na glavu stavio kapu vojvode Mišića ili generala Mihailovića, ima veze sa četnicima?
       Konačno, i govor Vuka Draškovića, koji su ove godine (za razliku od prošle) mnogi mediji ukratko preneli, bio je mirniji (oni ratoborniji posetioci čak su pomalo i gunđali, očekujući daleko oštrije reči) i suština toga govora bila je usmerena na zahtev za raspisivanje vanrednih izbora.
       Za vreme govora, Draškovića su povremeno prekidali glasni povici - ustanak, ustanak... ali je Vuk i tu parolu (koja će na svim sledećim mitinzima biti "obavezna", kao što se nekada vikalo "bando crvena") pretočio u mirnije vode, rekavši da je, evo, ustanak već počeo, ustanak za izbore i spasavanje Srbije iz velike bede.
       Jedan će mladić izjaviti da te pozive na ustanak više shvata kao poziv na duhovni ustanak, jer je država u ozbiljnoj krizi, dok je drugi rekao da se zna šta u Srbiji znači reč ustanak (aludirao je na oružje). Nama se čini da je sve to jedna velika vrteška, gde se sve vrti udesno, samo jedni misle da se sa vrteške može razgledati planina i sve prirodne lepote oko nje, dok bi drugi rado i zapucali.
       U svom govoru Drašković je pomenuo ideju đenerala Mihailovića, koja ga apsolutno rehabilituje u objektivno pisanoj istoriji. "Draža Mihailović imao je ideju da poratna Jugoslavija bude federacija ili unija sastavljena od Srbije, znatno sužene Hrvatske zbog učinjenih zlodela i znatno proširene Slovenije, zbog odanosti otadžbini i odbrani otadžbine u aprilskom ratu, kada su zemlju branili samo Srbi, Jevreji i Slovenci. Ali, pobedilo je zlo, dominirajuće srpsko zlo isprečilo se pred đeneralom i iz tog zla izniklo je veliko zlo... Hoćemo vanredne izbore do kraja godine, kako bismo Srbiju poveli putem prosperiteta i na principima našega programa, od koga nikada nismo odstupali..."
       Nekoliko dana pred održavanje Ravnogorskog sabora novine su objavile vest da se u Ministarstvu pravde priprema zakon o političkoj rehabilitaciji čija je suština da se rehabilituju svi politički osuđenici iz prethodnih pola veka.
       Unuk Draže Mihailovića Vojislav očekuje zvaničnu rehabilitaciju četničkog pokreta i svoga dede: "Vrlo je važno da se rehabilituju svi vojnici Jugoslovenske vojske u otadžbini, oni pravi rodoljubi koji su izgubili svoje živote, čije su familije bile unesrećene pola veka. Ako ne možemo da im nadoknadimo gubitak, onda im moramo dati mesto u istoriji koje zaslužuju. Mislim da je proces nacionalnog pomirenja već počeo, a vidim da takvi nagoveštaji stižu i iz redova vlasti."
       Na Ravnoj gori razgovaramo sa Slobodanom Gajićem iz Pančeva. On misli da su četnici i Draža Mihailović odavno doživeli rehabilitaciju, što svake godine svedoče hiljade ljudi koji dolaze na Ravnu goru, gde se redovno daje pomen đeneralu i svim ravnogorcima, koji su pali za kralja i otadžbinu. "Istina se nije mogla sakriti. Evo, vidite, i mediji su počeli da govore istinitu istoriju a i vlast se sprema da uradi jedan veliki potez - da republički parlament donese zakon o rehabilitaciji četnika. Što se informbirovaca tiče, oprostite, ali ne bih o njima govorio sada, dok očekujemo davanje pomena đeneralu i njegovim borcima, mada sam za to da svako nevin bude rehabilitovan. Ispostavilo se da je Vuk Drašković, kad je još pre deset godina poveo borbu za rehabilitovanje ravnogorskog pokreta, bio u pravu, a tu svoju borbu umalo nije glavom platio. Ali, kažem opet, istina se ne da sakriti."
       Na planini je, naravno, teško bilo pronaći pravog četnika, borca, koji se borio pod komandom Draže Mihailovića, jer ti ljudi imaju danas više od osamdeset godina. Ipak, srećemo se sa Milanom Brkušancem, starim devedeset godina, iz sela Sirče.
       - Bili ste četnik?
       - Obavezno. I sa puškom i kao intendant. Naređenje je bilo: doručak dva sata pre zore. A na Jastrepcu nigde vode. Mi smo kroz rat prošli kao kroz neku golgotu, a većina kraj rata nije ni dočekala. Jednog dana Nemci su upali u naše selo, koje je bilo čisto četničko, i ubili su četrdeset i sedam ljudi. Ja sam bio poznati pčelar i neko je Nemcima rekao da je moja ostava puna meda. Oni su došli i odneli četiri tovara. Posle rata, jedva sam glavu sačuvao, jer su me partizani optužili da sam Nemce sladio medom. Pa koji bi to četnik uradio? Mi smo bili protiv Nemaca i komunista, priznajem. I danas komuniste ne mogu očima da vidim. Kažeš da će ova nova vlast da nas pomiluje, zajedno sa đeneralom? Obavezno. To smo zaslužili. Ne tražimo ordenje, samo pravdu - kaže Milan Brkušanac.
      
       PETAR IGNJA


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu