Domaći cinici kažu da su u poslednjih dvanaestak godina novine i novinari jedina roba koja u Hrvatskoj dobro može da se kupi i proda. Kiosci su pretrpani glamuroznim izdanjima domaćih tabloida, ali žurnalizam je u Hrvatskoj danas biznis, a ne informacija. Mešetarenje novinarstvom kao proizvodnjom poluinformacija postalo je zato savršeno pokriće za "velike poslove" koji se sklapaju u profesionalnim pozadinama nekad uglednih redakcija, daleko od običnih novinara i običnih čitalaca.
       Svako ko se imalo razume u "obrtanje para" potvrdiće da pokretanje novina donosi najbrži profit, a uz to može da posluži i kao ekspres-praonica novca čije poreklo nije dovoljno jasno. Domaćim medijskim prostorom možda baš zato krstare strani novinski magnati koji stare i nove redakcije kupuju kao da su u samoposlugama. Jedan od najpoznatijih primera je nemački koncern NjAZ koji je kupio zagrebački "Jutarnji list". Stranci sede i u upravi najpoznatijeg zagrebačkog nenjs magazina "Globus", a tako je i sa "Večernjim listom". Ozbiljni, a za čitaoce nikad dovoljno interesantni, "Vjesnik" od retkih je "političkih novina" koje imaju domaćeg vlasnika. To je vlada Ivice Račana iz Banskih dvora sa Markovog trga u Zagrebu. Zaposleni u redakciji, koja se pre rata reklamirala kao najveći medijski projekat na Balkanu, nisu preterano ponosni zbog ove činjenice. Što se novca tiče, vlade su uvek bile cicijaški raspoloženi poslodavci, a vremena su takva da u njihov opstanak niko više ne može da bude siguran. Ne tako davno, Račanov prvi saradnik dr Goran Granić tvrdio je da u Hrvatskoj nema normalne osobe ili političke grupe koja bi mogla da bude zainteresovana za niskotiražne i visokoispolitizovane novine kao što je "Vjesnik". Kad je zaključeno da su zaposleni u ovoj kući primili dovoljnu dozu egzistencijalnog straha, vlada se predomislila, pa ogromni "Vjesnikov" format, uredno presavijen, opet krasi domaće kioske.
       Najviše se pamti spektakularna pljačka u splitskoj "Slobodnoj Dalmaciji" koju je, uz nasilničku promenu uređivačke politike, u nekoliko navrata sprovela nekad vladajuća Hrvatska demokratska zajednica sa svojom udarnom "finansijskom pesnicom" Miroslavom Kutlom. Posle promene vlasti u zemlji ovaj vrtoglavo bogat "samostalni poduzetnik" iz Širokog Brijega optužen je i za pljačku zagrebačkog preduzeća "Tisak", ali sud nije uspeo da dokaže njegovu krivicu. Miroslav Kutle je dane u pritvoru iskoristio da bi pažljivo proučio Marksov "Kapital" i Frojdov "Uvod u psihoanalizu", a ovih dana mirno je zatražio politički azil u susednoj Austriji. Jedan od svakako najvećih i najskandaloznijih kupoprodajnih poduhvata u novijoj istoriji hrvatskih medija ipak je vezan uz zagrebački "Večernji list". Njegov današnji vlasnik je austrijska "Stdžria", poznata i kao izdavač "Kleine Zeitung-a" i bečkog "Die Presse"-a. Godišnji promet ovog koncerna je oko tri stotine miliona evra, a izdaje 200 miliona novina godišnje. Popularnom "Večernjaku" nije, međutim, preko noći upala kašika u ovakav izdavački med. Pre nekoliko godina list je, takođe, bio prodat, a da niko od zaposlenih nije znao kome. Privatizacija "Večernjeg lista" imala je sva obeležja poznatog domaćeg sindroma "tajkunizacije". Raniji vlasnik "Večernjeg lista" bio je Mirovinski fond Hrvatske, koji je ove novine početkom 1998. godine za dvadeset miliona maraka prodao američkoj firmi "European Development Trust". Posle zvučnog i savršeno nepoznatog imena krili su se, međutim, novi rebusi. Firma je, doduše, bila registrovana u Hrvatskoj, ali je "Večernjak" kupila u ime preduzeća "Caritas Fund BVI" iz Amerike. Ni oni, međutim, nisu bili pravi vlasnik zagrebačkih novina, nego tek deo izvesnog "Hermitage trusters LTD"-a koji se zvanično takođe vodio kao američka firma. Da bi priča bila još grotesknija, nekadašnji direktor Mirovinskog fonda Hrvatske i nesuđeni ambasador u Beogradu Damir Zorić, tvrdio je da se na bagatelnu prodaju "Večernjeg lista" nepoznatom kupcu odlučio samo zato da bi se nekako dokopao svote od 400 miliona maraka koja je te godine nedostajala za isplatu januarskih penzija... Ko je bio pravi kupac "Večernjaka" pre austrijske "Stdžria"-e obično nikada nije zvanično utvrđeno, mada su svi tragovi vodili zavađenim frakcijama Hrvatske demokratske zajednice koje su se međusobno borile za svoje "kućne novine". Državna i politička vlast u zemlji u međuvremenu su se promenile, ali strani vlasnici koji se odluče na šetnju ovdašnjom medijskom samoposlugom ipak neće moći da kupuju zatvorenih očiju. Inostrani analitičari medije u Hrvatskoj uglavnom smatraju režimskim, politički rigidnim i sasvim imunim na izazove profesije i konkurencije, a to daje malo nade za ozbiljnija ulaganja kapitala.
      
       Z. STANIVUKOVIĆ