NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

“Otpor” na granici

Plate carinika sada se kreću oko pet do šest hiljada dinara. Treba, dakle, biti kremen-kamen pa ne pokleknuti i ne prihvatiti ponudu da se za nekoliko stotina (hiljada, desetina hiljada?) maraka ne zažmuri na jedno oko

      Ritualno spaljivanje zaplenjenih cigareta u Termoelektrani “Nikola Tesla” u Obrenovcu pratili su teški uzdasi nekoliko desetina prisutnih radnika, ministara i novinara.
       Ravnodušni su bili samo okoreli nepušači, potpuno neosetljivi na ekonomske analize koliko bi veće koristi, za sve zainteresovane strane, donela upotreba cigareta za bilo koju drugu namenu, osim kao goriva za proizvodnju struje.
       Robusno nazvana akcija “Buldog 2” najavljena je kao najveća međunarodna kampanja suzbijanja šverca duvana na Balkanu. To znači kontrolu kretanja i praćenje pošiljki cigareta na teritoriji zemalja jugoistočne Evrope od 15. juna do 14. septembra. Akcija na prvi pogled, doduše, može delovati kampanjski, ali to će konačno zavisiti od konkretnih rezultata: sve zaplenjene količine cigareta biće analizirane, a carine zemalja regiona biće povezane kompjuterskim sistemima, kako bi se, eventualno, povezali švercerski lanci.
      
       Akcize
       “Šverc se može suzbijati samo koordiniranom akcijom svih nadležnih službi u čitavom regionu. Carina i MUP mogu da daju samo privremene rezultate - konačno rešenje biće ekonomsko udruživanje svih okolnih zemalja”, kaže u razgovoru za NIN Vladan Begović, direktor Savezne uprave carina. “Ubeđen sam da je nemoguće da proizvođači cigareta ne stoje iza šverca. Imam primedbe na Tvornicu duhana ‘Rovinj’ - ne tvrdim da su oni direktno krijumčarili cigarete, ali oni dobro znaju svoje poslovne partnere i poznato im je kome te cigarete idu u ruke. Nisam siguran da li biznis vodi politiku, ili politika vodi biznis, ali je jasno da je u pitanju velika zarada za pojedince, a šteta višestruka za sve zemlje u regionu, pa i za Hrvatsku, jer im se dobar deo tih cigareta vraća nazad. Tamo su veće akcize, pa su veće i zarade od šverca. Sve što šverceri ne uspeju da ubace u Hrvatsku, ostaje kod nas”, kaže Begović.
       Poslanik Skupštine Srbije Marjan Rističević takođe optužuje Tvornicu duhana “Rovinj” (TDR) kako ne samo da ne pomaže suzbijanje šverca, nego ga još i podstiče. Zato je Skupštini Srbije uputio predlog zakona o zabrani prometa cigareta na teritoriji Srbije koje proizvodi TDR. Rističević tvrdi da Hrvatska gotovo hermetički zatvara svoje granice kako se prošvercovane cigarete sa našeg tržišta ne bi vraćale na njihovo, a u isto vreme TDR podstiče i organizovani šverc cigareta na Kosovu, gde se, navodno, isporučuje deset puta veća količina od tamošnjih potreba.
       “Veliki problem prave izuzetno niska opterećenja na Kosovu, jer cigarete odlaze tamo, čak se trgovcima isplati da ih legalno ocarine, a onda ih vrate u Srbiju”, kaže Begović. Konačno rešenje, prema njegovom mišljenju, bilo bi ujednačenje opterećenja na nivou regiona. Time se gubi motiv za šverc i to je jedina prava zaštita. “Mihael Štajner, šef UNMIK-a na Kosovu, ne pristaje da se povećaju akcize”, kaže on. Koliko se nezvanično može saznati, ni srpski ministar finansija Božidar Đelić nije raspoložen da se srpske akcize smanje, jer bi mu se odmah pojavila “rupa” u budžetu. Svako, očigledno, čeka da se onaj drugi prilagodi.
       Dok se to tako čeka, neko profitira. Postoje razne teorije, koje u nedostatku egzaktnih dokaza, mogu da se smeste samo u sferu pretpostavki. Prema jednoj teoriji na primer, upravo veliki proizvođači cigareta i to ne samo TDR, već i mnogo veći BAT i “Filip Moris”, na primer, imaju paralelnu proizvodnju - jednu legalnu koju plasiraju na legalnom tržištu, a drugu “sivu” za istu takvu trgovinu. Zato im se, po ovoj teoriji, i kvalitet te dve vrste proizvodnje razlikuje. Druga teorija govori da se upravo neki od legalnih uvoznika pojavljuju u dvostrukoj ulozi - deo uvoza prijavljuju i legalno plaćaju propisane dažbine, a drugi deo prošvercuju, da, nekako, izvade štetu. Nešto kasnije ćemo i o trećoj teoriji. Podrazumeva se da ni za jednu od njih za sada nema zvaničnih dokaza, ali ni činjenica koje bi ih opovrgle.
       “Legalni uvoznici imali su više sastanaka sa ministrom finansija Božidarom Đelićem povodom zakona o duvanu. Ja sam više sarađivao sa stranim proizvođačima - BAT-om, ‘Filipom Morisom’, pojavljuje se i ‘Japan tobako internešnel’, sad ćemo pokušati dogovor i sa TDR-om. Postigli smo dogovor da im od onoga što je zaplenjeno predajemo uzorke, da bi se utvrdilo da li su u pitanju original ili falš cigarete, pa bi tako možda utvrdili gde se ove druge proizvode. Uvek je, međutim, sporno pitanje deklarativne volje i stvarnih namera. Istina je, ima informacija da i veliki proizvođači učestvuju u proizvodnji falš cigareta, ali ja o tome namam podataka - za sad su pokazali dobru volju da sa nama sarađuju. Nedavno je pronađena ilegalna fabrika cigareta u Gnjilanu, a mi smo odavno signalizirali da se tamo nešto čudno događa, sigurno nije jedina”, kaže Vladan Begović.
      
       “Otpor”
       “Britiš-ameriken tobako” (BAT) uvezao je više od 25 odsto svih cigareta koje su ušle u Srbiju. Pošto su ovo cigarete više klase od domaćih koje se proizvode u Nišu, smatra se da zapravo TDR oduzima tržište domaćem proizvođaču, kao direktna konkurencija. I prema BAT-u, međutim, postoje rezerve - čas se govori da gradi fabriku u Kragujevcu, čas kupuje DIN iz Niša, a zapravo sve vreme zgrće novac.
       Usred tolikih interesa, republičko Ministarstvo finansija nikako da napravi konačnu verziju Zakona o duvanu i da je uputi Skupštini Srbije na usvajanje. Ni najnoviji u nizu predloga nije dobio zeleno svetlo, kako je zvanično objašnjeno “nadležnih službenika”, pa je na kraju oformljena komisija od predstavnika ministarstava finansija, trgovine i poljoprivrede, koja bi trebalo da da završnu reč. Za to vreme, periodično se podiže javna povika na carinu koja, eto, budući da je do srži korumpirana i deformisana tokom Kertesove ere, u najmanju ruku žmuri na oba oka dok šleperi švercovanih cigareta prolaze. Mnogi su sa skepsom primili objavu pokreta “Otpor” da će njihovi aktivisti lično nadgledati šta se to dešava na carinarnicama i graničnim prelazima i kako to kamioni švercovane robe neopaženi uspevaju da pređu granicu. Akcija je počela u januaru ove godine, da bi sada upravo aktivisti “Otpora”, kako se može zaključiti posle razgovora sa idejnim tvorcima i vođama akcije, postali najvatreniji zastupnici carinskih službenika i njihovih interesa. Kako se dogodila ova metamorfoza? “Sve ukazuje na to da ne postoji politička volja da se pomogne suzbijanju šverca, tako što bi se pomoglo carini. Nije poenta da se ‘Otpor’ bavi tim stvarima, to je policijski posao i loš je za naš politički imidž. DOS nije uradio praktično ništa - niti im je kupio kompjutere, niti im je povećao skandalozno male plate, niti je povećao budžet za ovu namenu. Praktično, nije uradio ništa da ih motiviše na bilo koji način”, kaže Nenad Konstantinović iz “Otpora”. Pitamo se zašto, kaže on - da li se iz tog šverca finansiraju razni centri moći, a potom i političke stranke, koje onda pobede na izborima i tako se krug zatvara. “Nemamo za to konkretnih dokaza, ali je motiv sasvim jasan”, kaže Konstantinović.
      
       Pare, pare...
       Sad kad već prelazimo na teren političkih špekulacija, da pomenemo i onu treću koja je uveliko u opticaju - navodno, i ova dva šlepera koja su pronašli carinici i MUP zapravo su samo (ne)vešt marketinški potez koji treba da pokaže odlučnost, ali i sposobnost vlasti da se bori protiv ove ale sa sto glava. Pri tom je “ala” u vidljivom preimućstvu: ima novac, logistiku, svu potrebnu opremu, dok borci za pravnu državu ne samo da nemaju ništa od toga, već im po carinarnicama isključuju struju zbog neplaćenih računa, a često se događa da nemaju novca da sipaju benzin u rashodovana vozila.
       “Smatram da se od ove službe preterano očekivalo, lansirane su nerealne priče, pa je ispalo kao da mi možemo da suzbijemo šverc, samo nećemo. I dalje ni dinara nismo dobili, pomoć od EU od 250 000 evra u opremi biće realizovana od jeseni, dobili smo od Svetske banke takozvani IDA kredit koji treba da koristimo od jula. Tako da smo i dalje prinuđeni da se oslanjamo na takozvane sopstvene snage”, kaže Vladan Begović. Plate carinika sada se kreću oko pet do šest hiljada dinara. Treba, dakle, biti kremen-kamen pa ne pokleknuti i ne prihvatiti ponudu da se za nekoliko stotina (hiljada, desetina hiljada?) maraka ne zažmuri na jedno oko.
       “Pre nedelju dana uputili smo listu zahteva Miroljubu Labusu, potpredsedniku savezne vlade, gde se traži ulaganje u carinu, počev od plata koje je malo i udvostručiti, pa do opreme. Carina ima rezultate na osnovu kojih se to traži: naša država troši sedam do osam šlepera uvoznih cigareta nedeljno. U vreme Miloševićeve vlasti carinjen je jedan. Odmah posle 5. oktobra carinjena su tri, sada se carine četiri, sa tendencijom da se stigne do šest šlepera. Carina je zaradila 110 miliona maraka više nego u prethodnom periodu. U masi krijumčarenja, ukupan šverc je suzbijen za skoro 70 odsto”, kaže Dragan Stain, koji je u ime “Otpora” radio plan za suzbijanje šverca i sada je koordinator za Srbiju po tom pitanju.
      
       Propaganda
       Kad je reč o smanjivanju šverca i prebacivanju u legalne tokove, sledeći podaci, kako se to obično kaže, ohrabruju: od 1995. do 2000. godine ukupan evidentiran uvoz cigareta iznosio je 3 078 tona. Samo u 2001. godini legalno je uvezeno (dakle uz plaćanje svih dažbina) 5 313 tona, dok je samo za prva četiri meseca ove godine uvezeno 989 tona, sa carinskom osnovicom od 10,8 miliona dolara.Značajem naplate carinskih dažbina za savezni budžet pozabavio se, opet, “Otpor”: prema njihovim podacima, od 49,3 milijardi dinara saveznog budžeta za prošlu godinu, carine i uvozne dažbine učestvovale su sa 14,3 milijardi dinara, ili 29,02 odsto. Plan je prebačen za 11,54 procenata.
       “Šverc cigareta u SRJ je na evropskom nivou i iznosi oko 18 do 20 odsto. To znači da on nije veći nego u Grčkoj, Italiji, Velikoj Britaniji i još nekim zemljama Evrope”, izjavio je savezni ministar policije Zoran Živković i izazvao negodovanje zašto govori Jugoslavija, a misli na Srbiju. On zapaža da je borba protiv šverca “tek u poslednje vreme dobila na zamahu” i dodaje (pre)ambiciozni plan - da se obim šverca svede na obim manji od evropskog proseka.
       Ovo može delovati i kao propaganda (sa ili bez pokrića) ali nekako postoje signali da se i međunarodni šverceri, možebiti i usled nervoze, služe sredstvima koja ranije nisu preterano koristili, da bi naškodili konkurenciji. Pojedine beogradske redakcije, na primer, dobile su dokumentaciju (sa ucrtanim mapama) u kojima se anonimno sugeriše ko, na koji način i kojim pravcima švercuje cigarete u regionu. Tu su pored ucrtanih koridora, upisani i nazivi firmi, imena glavnih trgovaca, pa čak i njihovi brojevi telefona.
       Kad se proveri na zvaničnom mestu, dobije se odgovor da švercovane cigarete nadiru sa svih strana - najviše sa Kosova i iz Crne Gore, ali i iz pravca Bugarske i Rumunije (ministar Đelić zahtevao je na sastanku u Prištini da se ukinu fri-šopovi sa rumunske strane) ali i u tranzitu iz Mađarske.
       S druge strane, priča o navodnoj ugroženosti života onih koji odbiju saradnju, polako jenjava. “Suviše se širila priča o ugroženosti života u borbi protiv kriminala. I kriminalci su racionalni ljudi, koji u poslove ukalkulišu eventualne gubitke. Neće oni dirati carinika koji nema veze s tim, već onoga ko im je nešto obećao i eventualno uzeo proviziju. On je stvarno u problemu”, kaže Vladan Begović.
       Predstavnici “Otpora” sebi u zaslugu pripisuju odvraćanje carinika od grešnih misli, ali i postupaka, ali i novouspostavljenu saradnju policije i carine. “Neka bude da oni rade svoj posao, a mi im dajemo logistiku”, kaže Stain. U čemu se ta saradnja sastoji - kad bi ranije policajac naišao na sumnjivi plombirani kamion u dubini teritorije, imao je pravo da ga zaustavi, ali ne i da otplombira. Kad bi ga ugledala carinska specijalizovana služba za borbu protiv krijumčarenja, imala bi pravo da skine plombu, ali nema pravo da ga prethodno zaustavi. Sad bi, tvrde u “Otporu” ovaj pingpong trebalo da se zaustavi.
      
       BILJANA STEPANOVIĆ
      
      
Ko su uvoznici cigareta

Tokom 2001. godine 74 preduzeća uvezla su strane cigarete, dok je za prva četiri meseca ove godine bilo 19 uvoznika. Da bi se utvrdilo koji su njihovi pravi vlasnici bilo bi potrebno opsežno istraživanje. Zato ćemo pomenuti samo nekoliko preduzeća čija su imena u javnosti poznata: “Ciklon Verano kompani”, Aerodrom Beograd, Rentakar “Tref”, MPS Grup, Delta M, Novosadski sajam, “Interšped” Subotica, Delta tex, Srem tabak, BAT, Euroimpex internacional, MPS tim, Rovita.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu