NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Tata, budi mi mama

Može li u Srbiji da se otelotvori odnedavno zakonom precizirana ideja oca koji brine o tek rođenom detetu?

      Scena: žena nije kod kuće, otišla je časkom, na 15 minuta, da pronađe mlade-mlade krompiriće, pošto muž ne ume da ih proceni, svi su mu isti; otac, "umoran od posla", leži na tastaturi kompjutera, igra igrice i shvata da ga neki zvuk iz druge sobe užasno nervira, mada i dalje ne može da locira izvor neprijatnosti; beba u drugoj sobi plače, zacenjuje se i poprima električno zelenu nijansu.
       Vrlo verovatna postavka igrača i uloga u jednoj prosečnoj srpskoj jednočinki. On radi, zarađuje, izdržava celu porodicu, a ona, ona radi i sve ostalo. I ne pada joj na pamet ideja da čedo, tek odvojeno od grudi, prepusti jačoj polovini na čuvanje. "Ama, dete bi se ugušilo u roku od odmah", kaže 28-godišnja Aleksandra, ponosna mama šestomesečnog Petra. Naravno, šali se, ali, svejedno, "dobro bih razmislila" kada bi joj bilo ponuđeno da se vrati na posao pre isteka regularnog odsustva od godinu dana i prvenca prepusti suprugu. "Nije to za njega."
       Povod za pitanje i dilemu je nedavno ozakonjeno roditeljsko odsustvo, umesto dosadašnjeg odsustva - majke. Donošenjem novog Zakona o radu, decembra prošle godine, premijerno je uveden koncept porodiljskog od tri meseca i devetomesečno roditeljsko odsustvo radi nege deteta. Ukupno, dakle, godinu dana, s nadoknadom od 100 odsto plate. Ništa se nije promenilo, osim što se do decembra svih 12 meseci zvalo porodiljskim odsustvom. Drugim rečima, ranije se u papirima pominjala samo majka. Pravo na to odsustvo nije osporavano ocu, ali je veoma široko shvatano, pa je tako mogao da pazi na zlato u slučaju ženine smrti, ili nekog drugog opravdanog razloga.
      
       Pelene
       "U tih devet meseci, roditelji su danas izjednačeni i u pravima i u obavezama. Mogu da se dogovaraju. Zakonodavac sada nudi izbor", kaže Marija Lukić iz "Glasa razlike", ženske nevladine organizacije koja je lobirala za zakonske izmene. Polazi se, znači, od premise da je tata-tata onoliko koliko je i mama-mama. "Po svetskim standardima, prava i obaveze oba roditelja treba da budu jednaki i u porodici i na poslu, kako u privatnoj, tako i u javnoj sferi."
       Žena zaista može opasno da ojača tricepse svakodnevnim nošenjem kadice s vodom i gumenim plivačima. Muškarcu bi, u tom pogledu, bilo lakše. Naučio bi, sigurno, brzo i kako bebu naterati da popije AD kapi, kako da brzinom svetlosti savlada ušpricavanje fiziološkog rastvora, proceni toplotu prokuvane vode s kimom i hitro promeni pelene. Iskreno, koliko takvih poznajemo? "Mogao bih, što da ne. Lakše mi je da budem kod kuće, nego da se vučem na posao", reći će Aleksandrin muž Ivan: "Ipak, mislim da je majka-majka. Znamo da to nije isto."
       Ne treba stručna ocena sociologa i psihologa, svi znamo da je Srbija i dalje patrijarhalna zemlja, s tendencijom tranzicije. "Nesumnjivo je da će i posle Zakona slika u Srbiji ostati gotovo nepromenjena. Međutim, onaj procenat žena koje će to iskoristiti jeste procenat koji će, možda, vući ostale žene", pretpostavlja Lukićeva.
       Tržišna jagma je počela, "ekonomske reforme će nam diktirati uslove u kojima ćemo živeti i u porodici i na poslu". Za ekonomiste, nejednakost među polovima na tržištu rada predstavlja indikator da tržište ne funkcioniše dobro: "Posao je sada privilegija. Ako se bude pretpostavljalo da će samo žena ići na bolovanje zbog dece, niko ih neće zapošljavati", smatra Marija Lukić. Istraživanja, pak, pokazuju da su muškarci bolje plaćeni, čime se ističe činjenica da na bolovanje treba da ide roditelj koji ima lošiju platu. Time se ulazi u začarani krug ženinog mesta u društvu. Baška ucenjivanje da će dobiti posao ukoliko svečano obeća da neće ostati trudna u narednih godinu dana.
      
       Poluvreme
       Čuvanje dece je problem koji bezmalo sve zemlje poznaju. Postoje i mnogo agresivniji zakoni od našeg. Recimo, u Švedskoj je u toku intenzivna debata o tome treba li uvesti smanjenje nadoknade od 100 odsto za pola, ako muškarac odbije da u drugom poluvremenu odmeni ženu (inače, u Švedskoj je zagarantovano odustvo posle rođenja deteta 15 meseci, dok je u apsolutno tržišno okrenutoj Americi garantovani minimum 14 nedelja). U Španiji, dodajmo, žena može svega mesec dana da "prebaci" na muža, a u Francuskoj i Norveškoj te četiri nedelje mogu da iskoriste isključivo muškarci, odnosno dete može da ostane bez jednog meseca celodnevne pažnje roditelja kada muž odbije da odsluži rok.
       Dolazimo do istine da i Srbija, poput Evrope, stari. Problem nataliteta postoji, da. Ali, upravo u dobrostojećim skandinavskim zemljama najviši je stepen zaposlenosti žena, najviši je stepen brige o deci i porodici i - najviši je stepen rađanja, hvale se bejbi-bumom. Za novopečene majke postoje i specijalni režimi radnog vremena zbog dojenja, skraćeno radno vreme... Najniža stopa priraštaja je u državama južne Evrope, kao i državama koje su nekada pripadale Varšavskom paktu.
       Bela kuga odavno je zakucala i na naša vrata. Između ostalog, talasom emancipacije uhvaćene Srpkinje teže se odlučuju na potomstvo, verujući da nerođenom detetu ne mogu da pruže "dovoljno". A takozvana retradicionalizacija još je jedan u nizu fenomena poratne zemlje. Naime, preliminarni rezultati istraživanja "Glasa razlike" potvrđuju da uglavnom žene idu na bolovanje zbog dece, muškarci - zbog njih samih. U nastavku: svaka peta je nezaposlena jer hoće da se brine o deci; svakoj desetoj muž nije dozvolio da se vrati na posao; više od polovine ispitanica saopštilo je da je muškarac bio hladan pri pomenu njenog povratka u kancelariju, "a ženi treba podrška".
       Takođe, prošao je, posle Zakona o radu, i novi Zakon o finansijskoj podršci porodici s decom koji ponovo favorizuje majku kao nosioca roditeljske titule: "Zakon je dobronameran. Formulacije su štetne, reprodukuju stereotipe", objašnjava Lukić.
       Jasno je, dakle, da će mnogo vode proteći do potpunog sagledavanja i razumevanja slike oca s bebom u rukama kako dočekuje majku "umornu, s posla". Preciznija zakonska formulacija i otvorena mogućnost za tako nešto, za "dogovaranje", samo su prvi list u razbijanju predrasuda. Ili, prirodom utvrđenih pozicija. Kako vam drago.
      
       ANA VUČKOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu