NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta hoće Slovenci?

Koji će model privatizacije Srbija sprovoditi vaš je izbor i jedino vi Srbi znate šta je za vas dobro, i mi svi koji dolazimo ovde poštujemo takve pricipe i vaš identitet

      Velika slovenačka privredna delegacija doputovala je u utorak u pratnji slovenačkog premijera Janeza Drnovšeka u Beograd. Ovo je već četvrta velika delegacija slovenačkih privrednika koja dolazi u Srbiju da bi se ponovo učvrstile privredne veze, koje su, kako se sada otvoreno govori, održavane i u vreme sankcija. Jožko Čuk, predsednik Privredne komore Slovenije, u intervjuu za NIN objašnjava šta je interes Slovenije u Srbiji, zašto i dalje nema avionskih letova na relaciji Beograd- Ljubljana uprkos potpisanom sporazumu o aviosaobraćaju i kako bi ubuduće mogle funkcionisati poslovne veze između dve države.
       Slovenci su prošle godine bili najveći strani direktni investitori u Jugoslaviju. Šta je to što vaše privrednike tako često dovodi u Beograd?
       - Tokom svih ovih godina neka slovenačka preduzeća imala su svoja predstavništva u Jugoslaviji, a ako uračunamo i vreme bivšeg predsednika Jugoslavije Slobodana Miloševića, ovo je četvrti put da predvodim delegaciju slovenačkih privrednika u kratkom periodu. Naš cilj je dugoročni nastup u jugoistočnoj Evropi. Dok je Slovenija bila republika u bivšoj Jugoslaviji oko 63 odsto razmene imala je sa tadašnjim jugoslovenskim republikama. Danas je samo 11 odsto slovenačke spoljnotrgovinske razmene usmereno na bivše jugoslovenske republike, dok je ostatak nadomešten preorijentacijom na evropsko tržište. Po mom mišljenju Slovenija je previše zavisna od država EU i zato je Slovenačka privredna komora kao jedan od svojih prioriteta uvrstila pojačavanje saradnje sa jugoistočnom Evropom. U poslednje vreme, naš prioritet je Jugoslavija, i naša je ocena da ta saradnja dobro ide. Ali naš glavni cilj nije samo kupovina i prodaja, iako bismo voleli da se to poboljša. Naš cilj je da se stvori infrastruktura za dugoročnu saradnju koja bi omogućavala korišćenje jednih i drugih kapaciteta - stvaranje mešovitih slovenačko srpskih firmi i zajednički nastup na stranim tržištima.
       Slovenija uskoro ulazi u EU, što znači da će morati da dopusti znatno veću liberalizaciju na svom terenu i da je prisiljena da za svoja preduzeća osigura nova inostrana tržišta.
       - Slovenija je jako liberalizovala svoje tržište i ono je veoma konkurentno. Uprkos tome, Slovenija je jedna od najviše izvozno usmerenih država u Evropi. Mi izvozimo oko 60 odsto našeg društvenog proizvoda i veoma smo uspešni. Sa Nemačkom imamo suficit od 500 miliona dolara. Nama je globalizacija jako veliki izazov jer Slovenija živi od inostranstva i želimo da se svi novi principi poslovanja odraze na poslovanje u zemlji. Postoji pet temelja na kojima se zasniva naša koncepcija: internacionalizacija poslovanja, potpuna primena standarda kvaliteta na svim nivoima, ekologija, uvođenje elektronskog poslovanja i standarda permanentnog obrazovanja. Na tih pet temelja postavljena je vizija razvoja zemlje koja uključuje i upliv stranog kapitala, ali moram da kažem da je Slovenija vodila konzervativnu politiku kad je u pitanju pristup stranog kapitala u zemlju. Slovenija je mala zemlja, ima specifičan odnos prema zaštiti nacionalnog identiteta i mislim da je to bila mudra odluka. Iz straha da ne rasprodamo zemlju, mi smo se držali pomalo zatvoreno prema stranom kapitalu, što, mislim, u budućnosti neće biti slučaj. Na primer, bilo bi loše da koristimo naša budžetska sredstva da bismo gradili puteve kad možemo davati koncesije.
       Slovenija i Srbija imale su teških trenutaka u prošlosti kada su prekinuti trgovinski odnosi i objavljen bojkot slovenačke robe. Privrednici iz Srbije i Slovenije očito dobro sarađuju, ali su se nedavno ponovo u nekim srpskim novinama pojavili tekstovi u kojima se upozorava da bi Slovenci mogli jeftino da kupe srpsko tržište. Srpski ministar za privatizaciju Aleksandar Vlahović izjavio je da niko ne može da očekuje da će jeftino kupiti domaće tržište i da i Srbija želi da sačuva identitet svoje privrede.
       - Koji model privatizacije će Srbija sprovoditi je vaš izbor i jedino vi Srbi znate šta je za vas dobro, i mi svi koji dolazimo ovde poštujemo takve principe i vaš identitet. Mi nemamo na državnom nivou neki poseban stav o privatizaciji u Srbiji, to je prepušteno slobodnoj inicijativi naših privrednika. Ali, mi pratimo sve što se dešava i videćemo gde imamo konkretne mogućnosti za ulazak u srpsku privredu. Naša je prednost to što imamo mešoviti intelektualni i socijalni kapital, jer u delu firmi koje sada postavljamo na noge, angažovani su ljudi koji su ili studirali u Beogradu ili u Ljubljani, tako da se znamo od pre i koristimo to znanje za podstrek novih poslova. Mislim da se slovenački i srpski privrednici veoma poštuju i da imaju poverenja jedni u druge.
       U Privrednoj komori Jugslavije u utorak ste rekli da je jedan od pravaca saradnje da se srpski proizvodi finaliziraju u Sloveniji i tako plasiraju na evropsko tržište. Nekima je to odmah zazvučalo kao "slovenačko iskorišćavanje Srbije".
       - Još uvek smo pod uticajem stereotipa. I naša, slovenačka privreda, u okviru globalne automobilske industrije značajan je proizvođač delova i mislim da je to jako dobar posao. Zašto ga ne bi iskoristila i vaša privreda? Ja sam lišen svih stereotipa. Dobra je i tržišna ona ekonomija koja donosi profit. Zašto bi to neko sprečio?
       Drugi pravac razvoja je vezan za prednost Srbije u plasmanu roba u Rusiju?
       - O tome se mnogo priča, ali se malo se na tom području napravilo. Bitno je to da se roba namenjena ruskom tržištu finalizira u Srbiji, a ne da nekim okolišnim putevima samo formalno prolazi kroz Srbiju i zato i želimo osnivanje mešovitih firmi. Problem je u tome što takvih firmi sada ima malo i što je potrebno napraviti robne fondove koji će odgovarati ruskom tržištu.
       Koje su se oblasti privredne saradnje do sada pokazale kao najinteresantnije za dve strane?
       - Teško je reći koje su to grane gde je pokazano najviše interesa za saradnju, mogao bih reći - sve. Do sada smo napravili 128 firmi u Jugoslaviji, polovina je sa većinskim, a druga polovina sa manjinskim slovenačkim kapitalom, a u budućnosti će ih biti još više. Mislim da će buduća saradnja biti najviše skoncentrisana na mala i srednja preduzeća. U Sloveniji je pre deset godina bilo tri hiljade firmi, danas ih ima 56 000. Najveće firme su Mura, Gorenje, Krka i Lek, dok je 97 odsto registrovanih preduzeća u Sloveniji u grupi malih i srednjih preduzeća sa manje od 50 zaposlenih. To su sve nova imena i direktori, onih starih gotovo da nema, i tako će biti i kod vas.
       Jedan od ključnih problema u saradnji je vraćanje imovine, vizni režim i letovi?
       - Vlasnički odnosi su problem, jer oko 300 slovenačkih preduzeća potražuju imovinu iz vremena bivše Jugoslavije. U utorak smo u PKJ odlučili da osnujemo jednu mešovitu komisiju koja će biti sastavljena od eksperata obe strane koji bi dali predloge za vansudsko poravnanje i brže rešavanje tog problema.
       Što pre morali bismo da potpišemo sporazum o slobodnoj trgovini; treće je uspostavljanje avionskog saobraćaja. Naše državne kompanije se ne mogu dogovoriti da li će ih JAT ili Adrija prevoziti. Bilo bi mudro da se oni dogovore i nađu kompromis, ali ih mi na to ne možemo naterati. Takođe, predložili smo uvođenje poslovih viza na godinu dana da bismo premostili sadašnje probleme u vezi sa viznim režimom.
       Šta je sa srpskom imovinom u Sloveniji? U prošlosti je srpskim firmama bilo znatno teže da otvore poslovni prostor u Sloveniji nego obratno. Da li će se to izmeniti?
       - Moramo imati ravnopravan pristup. Mislim da Srbija ima u Sloveniji manji broj objekata. Od '90. do '93. bilo je šikaniranja na obe strane u vremenu revolucionarnih turbulencija. Sada tome ne želim da dajem neku težinu i u sadašnjim odnosima sa Srbijom, to se ne primećuje. Puno putujem po svetu i mislim da mogu da kažem da u poređenju sa tim zemljama mogu da kažem da i u Srbiji i u Sloveniji postoji jako pozitivna psihosocijalna klima za saradnju sa obe strane. Odnosi privrede imeđu dve zemlje su uvek bili ispred politike.
       Iako su veze između dve zemlje postojale i tokom sankcija, šta je to što vas je, ipak, najviše impresioniralo u novom srpskom privrednom miljeu?
       - Imate jako otvorenu ekonomiju i jaku konkurenciju kao na svim drugim tržištima. Šteta je što je deset godina propušteno, ali današnje pre svega informacione i komunikacione tehnologije omogućavaju da se ono što je propušteno brže sustigne nego što se ranije mislilo.
       Da li je vaša komora napravila analizu o mogućem razvoju saradnje?
       - Prošle godine smo imali oko 280 miliona dolara robne razmene, ove godine bismo mogli imati više od 400 miliona dolara. Ali, to je znatno manje od onoga što smo imali u vreme bivše Jugoslavije kada je ta cifra bila tri milijarde dolara. Imamo još mnogo potencijala koje treba da iskoristimo.
      
       TANjA JAKOBI


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu