NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Krivudava revolucionarna pravda

Vlast je zamerila sudijama da su lenje i blagonaklone prema kriminalu. Sudije su napale vlast zbog ugrožavanja nezavisnosti i krivicu za sporost prebacile na Tužilaštvo. I to je tek početak...

      Vekovima diskretni, sudovi ne istupaju javno i retko su predmet javne kritike osim u pojedinačnim sudskim sporovima koji izazivaju buru u javnosti. Poučeni takvom prošlošću, i daljom i bližom, najmanje se danas u Srbiji moglo očekivati da, na frontalni udar izvršne vlasti, sudovi i sudije odgovore žestokim kontraudarom. Ne skrivajući snažno protivljenje da im se, kako kažu, srpski premijer Zoran Đinđić i ministar pravde Vladan Batić mešaju u posao i izdaju naloge, sudije su prvi put, otvoreno i direktno, izneli svoje viđenje vaskolikih očekivanja u pogledu brzog namirivanja pravde. Uzvraćeni udarac je došao od nosilaca sudske vlasti koji su na ta mesta došli upravo DOS-ovom voljom.
       Iako zamišljen kao konsultativan, sastanak predstavnika zakonodavne, izvršne i sudske vlasti 10. juna u Narodnoj skupštini Srbije, organizovan kako bi se razmotrili rezultati i teškoće u zajedničkom radu, pokazao je da svi učesnici skupa nemaju identične ocene o tome koliko su odmakle reforme u pravosuđu, a posebno zbog čega nije urađeno više. Vrlo oštre kritike premijera Đinđića i ministra Batića da je pravosuđe izrazito neefikasno, što se ogleda u nijednom okončanom postupku u vezi sa velikim pljačkama naše zemlje, zloupotrebe položaja, velike afere, izrazito blagu kaznenu politiku, izvrdanu lustraciju..., čelnici sudske vlasti su doživeli kao površne i netačne i kao atak na njihovu nezavisnost i samostalnost.
      
       Procedura
       Za dr Zorana Tomića, profesora Upravnog prava na Pravnom fakultetu u Beogradu i stalnog člana Visokog pravosudnog saveta, kod nas je neprestano na delu tenzija između politike i prava. "U stvari", kako kaže Tomić, "ne izvršne vlasti i sudske vlasti", jer ne prestaje mešanje političkog i partijskog aparata i u stvaranje i u primenu prava. "Niti smo blizu zaokruženja pravnog sistema, niti je na delu primereno poštovanje već stvorenog, odnosno do sada neizmenjenog prava. Pravo, naročito pravna procedura se opet bagateliše i instrumentalizuje. I premijer i ministar pravde su nedavno dali čisto političke izjave. Naime, niko ne može poreći da je posao političara da skupljaju političke poene i na račun sudstva i policije ako to procene jer, izbori se naziru. S druge strane, posle tih izjava, sudstvo je prilično odbranaški vrisnulo, pri čemu na potezu nije ni izvršna ni sudska vlast, nego u stvari parlament, makar takav kakav je. Tu je taj začarani krug, jer svima pomalo fali i svi imaju poneku slabu tačku i svi prebacuju teret na drugog."
       To, prema Tomićevim rečima, znači da bi parlament trebalo prvi da izađe iz tog začaranog kruga. Da izglasa, pored ostalog, izmene pravosudnih zakona, između ostalog i zakona o sudijama, pa neka ih onda oni na koje se ti zakoni odnose dosledno primenjuju uključujući i elemente postepenog razdvajanja kompromitovanih, lenjih i nestručnih sudija od ostalih.
       Nasuprot tome, oprečni stavovi pomenute dve grane vlasti su se tokom narednih dana pretvorili u nepomirljiv sukob u koji su polako uvučeni i Tužilaštvo i policija, po mišljenju sudija glavni "krivci" za spor i neefikasan rad pravosuđa na "vrućim" predmetima., jer "oni sude samo ono za šta Tužilaštvo podnese tužbu".
       Međutim, prema mišljenju ministra pravde Vladana Batića, stanje u Tužilaštvu je mnogo bolje od onog u sudovima. "Neuporedivo je veći pomak učinjen u reformi i radu Tužilaštva. Istina, ima malih problema na relaciji MUP - Tužilaštvo u pogledu krivičnih prijava, ali mislim da je Tužilaštvo krenulo pravim putem", rekao je Batić dodajući da se taj pomak oseća otkako je izabran, posle gotovo godinu dana, novi republički javni tužilac Siniša Simić.
       Upravo je ovaj tužilac hitro reagovao na spisak predmeta u kojima se krivično gone bivši državni i privredni funkcioneri, koji je Vida Petrović - Škero podelila novinarima u Okružnom sudu a iz kojeg se vidi da se predmeti, zbog kojih sudije trpe kritike od Đinđića i Batića, nalaze u Tužilaštvu. Za tužioca Simića "ovakav nezakonit način komentarisanja rada Tužilaštva stvara atmosferu pritiska na rad Tužilaštva, što je protivno članu 3 Zakona o javnim Tužilaštvima Republike Srbije. Drugim rečima, predsednica Okružnog suda u Beogradu čini upravo ono što zamera izvršnoj vlasti i komentarisanjem i izražavanjem svojih očekivanja vrši pritisak na Tužilaštvo", smatra Simić.
       Nekako u vreme rasplamsavanja rata na relaciji vlada - sudstvo, baš iz ovog tužilaštva je saopšten statistički pokazatelj o izrečenim kaznama u okružnim i opštinskim sudovima u Srbiji tokom 2001. godine, koji navodi na zaključak da dosadašnja kaznena politika sudova ne može imati preventivno dejstvo, već skoro ohrabruje izvršioce krivičnih dela.
      
       Statistika
       Prema saopštenju koje je prosledila Pres služba Vlade Srbije, mukotrpan posao otkrivanja i gonjenja najčešće se završava upozorenjem. Tužilaštvo je svoje tvrdnje ilustrovalo podatkom da su na području Prvog opštinskog suda u Beogradu, inače jednog od najvećih opštinskih sudova u Srbiji, zatvorske kazne 1977. godine činile 47,5 odsto osuđujućih presuda, dok je 2001. godine učešće zatvorskih kazni bilo 16,7 odsto. U strukturi izrečenih krivičnih sankcija najveći procenat čine uslovne osude, 61,5 odsto dok je kazna zatvora izrečena u 20,47 odsto, a novčana u 16,67 odsto slučajeva. Izjavljene su 5.864 žalbe, od čega je 48, 39 odsto usvojeno.
       Tome treba dodati i Batićeve frapantne podatke da je od 461 optužnice za nelegalno posedovanje oružja, 79 završeno uslovnom osudom a samo 17 okrivljenih lica je dobilo zatvorsku kaznu. Od 97 optužnica za posedovanje droge, samo je sedam okončano osudom i to je četvoro prošlo sa uslovnom kaznom. Tako je i čovek koji je pri sebi imao pola kilograma heroina osuđen na šest, ali je pušten posle tri meseca, veli Batić, posebno podvlačeći primer da je, zbog pogrešnog tumačenja novog Krivičnog zakona, osam okorelih ubica pušteno da se brane sa slobode, od kojih su neki sada u bekstvu.
       "Tvrdnje da pravosuđe podstiče kriminal su veoma ozbiljne i iza njih treba da stoje ozbiljni dokazi, poduprti činjenicama", kaže Leposava Karamarković, predsednica Vrhovnog suda Srbije. "Nama u pravosuđu se čini da je to jedna paušalna tvrdnja izrečena u momentu procenjenom kao odgovarajućem za to i upućena javnosti a da pre toga predstavnici triju vlasti nisu seli i utvrdili stanje stvari, napravili ozbiljnu analizu, što je pretpostavka takvog obraćanja javnosti. Uvučeni smo u sukob sa izvršnom vlašću, pocepani između sebe - nesumnjiv je antagonizam između Tužilaštva i suda, i zbog svega toga hoćemo da spustimo loptu i razgovaramo kako ćemo iz toga izaći." Sudija Karamarković tvrdi da za poslednjih godinu i po dana, od kako je predsednik Vrhovnog suda, ministar Batić nije došao u Vrhovni sud da porazgovara o stanju u pravosuđu. "Nije pravično ni pošteno, niti je dopušteno, odjednom tako drastično napadati pravosuđe, čak i da stoji sve što je rečeno. Pravosuđe nije van društva već jedan njegov segment."
      
       Daleko je Portugal
       Nažalost, tugaljive statistike naše pravosuđe dovodi i u sukokob sa međunarodnim dokumentima gde piše da jedno pravosuđe, da bi se smatralo nezavisnim, mora biti efikasno i da pruži blagovremenu pravnu zaštitu. Ako se, prema podacima profesorke Vesne Rakić - Vodinelić, direktorke Instituta za uporedno pravo, pravosuđe Srbije uporedi sa, recimo, portugalskim, može se videti da Srbija ima oko sedam i po miliona stanovnika i oko 2600 sudija, koji vode između dva i tri miliona različitih postupaka, s tim što parnični postupci u Srbiji traju duže od četiri godine. S druge strane, Portugal ima 10 miliona stanovnika i svega 1200 sudija, a prosečan parnični postupak traje nešto više od dve godine, iako je ukupan broj postupaka veći nego u Srbiji. I pored ovako uverljivih brojki, naši stručnjaci nisu skloni da krivicu pripišu samo sudijama, već se to donekle mora pripisati i našim zakonima koji omogućavaju tako neefikasno sudstvo i lagodno vođenje postupka.
       Znaju to i sudije zbog čega i neće da prihvate jednosmernu kritiku vlade, zamerajući joj upravo odsustvo konstruktivnog pristupa komplikovanom i ozbiljnom problemu. I, umesto stručne i sveobuhvatne zajedničke analize, nizale su se optužbe i saopštenja, otvorena pisma i konferencije, traženja izvinjenja na koja se odgovaralo još oštrije, pretvarajući retoričke oponente u zaraćene strane od kojih nijedna ne popušta.
       Naročitu buru u pravosuđu izazvao je spisak mera u 12 tačaka koje treba ispuniti " da bi se vratilo poverenje u domaće pravosuđe", za čije ispunjenje je određen rok od: odmah, 15 dana, dva meseca... Proces će nadzirati lično ministar pravde, uz ovlašćenje da preduzme sve neophodne mere (ne kaže se ko mu te mere daje i po kom osnovu). Papir ne samo što je naredbodavnog i ultimativnog karaktera, već sadrži i takve bizarnosti neshvatljive i laicima a kamoli visokoobučenim pravnicima.
       Recimo, razmatranje etičke kategorije u pogledu mogućnosti da predsednici sudova i sudije i članovi njihove najuže porodice budu advokati ili tužioci na područjima istog suda. Na osnovu toga bi se moglo zaključiti da se supružnici moraju razvesti ako nameravaju da ostanu u sudu u istom gradu.
       Kada su mu novinari pokazali spisak "hitnih mera za reformu pravosuđa", ministar Batić najpre nije hteo da prizna autorstvo nad papirom koji je ključni dokaz za nezakonito uplitanje u nezavisnost sudske vlasti, da bi naknadno ipak potvrdio da je reč o radnom, ali ne i zvaničnom dokumentu.
       Poseban revolt sudija beogradskog Okružnog suda je izazvala jutarnja nenajavljena vizita ministra pravde radi kontrole prisustva sudija na radnim mestima u ovom sudu, u FBI maniru sa sve kamerama privatne BK televizije. Oni negiraju njegovu tvrdnju da je pre podne od 109 sudija na poslu bilo samo 23, a po podne od 12 nijedan. U javnosti se rasplamsala i žučna rasprava da li je ministar pravilno postupio ili povredio načela nezavisnosti suda.
       Za profesora Tomića stvari su pravno vrlo jasne. Članom 66 Zakona o uređenju sudova pravosudnu upravu vrši ministar nadležan za pravosuđe. Ona obuhvata, pored ostalog, staranje o personalnim,materijalnim, prostornim i drugim uslovima za rad sudova. Drugo, obuhvata prikupljanje statističkih i drugih podataka i praćenje rada sudova, i , treće, nadzor nad postupanjem u predmetima u propisanim rokovima.
      
       Pizma
       Članom 67, pak, izričita je zabrana uticaja na samostalnost i nezavisnost suda i sudije. Ništav je svaki čin pravosudne uprave kojim se dira u samostalnost i nezavisnost suda i sudije. Ništavost utvrđuje Veliko personalno veće, na predlog predsednika nadležnog suda.
       "S druge strane", kaže Tomić, "Vrhovni sud Srbije, rešavajući upravne sporove, ima pravo da poništi nezakonite upravne akte izvršne vlasti, na primer o registraciji političkih stranaka, ili o razrešenju sudija za prekšaje".
       E tu je, izgleda, "imperija" uzvratila udarac i izazvala pizmu izvršne vlasti. Vrhovni sud je nedavno sudio u predmetu Socijaldemokratije i u dva maha poništio upravni akt ministra Batića. Treći put, pošto je ministar doneo istu odluku, rešio je ovu upravnu stvar u korist lidera Socijaldemokratije Vuka Obradovića. Međutim, to nije sve. Ministar Batić je doneo i 150 rešenja o razrešenju sudija za prekršaje bez ikakvog obrazloženja. Zbog toga je Vrhovni sud poništio takva rešenja. Otud i bes i pritisak, a "pritisnuto jače, više skače". Svi pritiskaju na druge da se ne bi pritiskalo na njih .
       Zapostavljanje obnove pravnog poretka sada se vraća kao bumerang. Rečju, pravo je i dalje na nizbrdici a neopravdano predugo traje ovdašnja krivudava revolucionarna pravda, zaključuje Tomić i podseća: "Ne zaboravimo, nije tako teško doći do vladajućih pozicija, naročito posle pada Miloševića. Neuporedivo je teže na njima legitimno i legalno ostati."
      
       SLOBODAN IKONIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu