NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Sudbina ginekologa

NASLOV: “Doktor T. i njegove žene”
REŽIJA: Robert Altman
ULOGE: Ričard Gir, Helen Hant, Liv Tajler (SAD, 2001)

      U okviru uobičajeno skromne bioskopske ponude početkom leta, stiže nam i film Roberta Altmana, snimljen pre “Gosford parka” (ostvarenja koje smo imali prilike da vidimo pre samo nekoliko meseci, nominovanog za “Oskara” za najbolji film i režiju). Razlike između ova dva filma, rađena za relativno kratko vreme, jesu ogromne. U “Gosford parku” autor je opsednut stilizacijom prošlosti, kostimiranom pričom iz viktorijanske epohe; zanima ga, zapravo, suptilno poigravanje žanrovskim obrascima i toposima filmskog pripovedanja. “Doktor T. i njegove žene”, barem na tematskom planu, nastavlja se na prethodni Altmanov film (kod nas preveden kao “Kolačić sudbine”). I ovoga puta reč je o satiričnoj slici američke provincije (radnja se odvija u Dalasu, u državi Teksas) - i ponovo reditelj nastoji da kritiku malograđanštine i hipokrizije društva “kamuflira” kroz humorno intoniranu priču, ovde o ginekologu koga, i službeno i privatno, proganjaju pripadnice lepšeg pola.
       “Doktor T.” spada u filmove koji se unapred odriču razvijenije naracije kao i dramskih kvaliteta. Nizanje situacija započinje ludilom doktorove žene (njen “Hestijin sindrom” tumače kao vraćanje na infantilni stadijum kod “isuviše voljenih osoba”), da bi se okončalo grotesknim prizorom venčanja na kojem njegova ćerka, na opšte zaprepašćenje, umesto muža bira svoju ljubavnicu. Prožimanjem humora i ironije, Altman od ovih slika na nepretenciozan način želi da sklopi mozaik američkog života, studiju izopačenih naravi kao odraz njegovog naličja. Tu je i nezaobilazni podsmeh savremenoj mitologiji: razgledanje znamenitosti Dalasa, oličene u zgradi sa koje je Li Osvald ubio Kenedija; ili požrtvovana borba lokalnih feministkinja da barem jednom autoputu daju ime neke znamenite žene.
       Uprkos katkad efektnim detaljima i dosetkama autora, kao celina Altmanov film ostavlja izuzetno bled utisak. Umesto da pojačava, slabašni humor uglavnom razvodnjava oštricu kritike. Ne osećamo ovde ni delić snage, ni pravu satiričnu oštricu njegovih najboljih dela. U tom domenu danas ga daleko prevazilaze reditelji poput Toda Solanca (sa filmovima “Sreća” i “Pričanje priče”). Ka dubini i psihološkoj iznijansiranosti likova koju poseduju njegovi “Kratki rezovi”, Altman u “Doktoru T.” očigledno nema nikakvih pretenzija. Naprosto, kada se junaci svode na puke generatore komičnih ili bizarnih scena, o nekom ozbiljnijem poniranju u ljudsku psihologiju ne može biti ni govora.
       No ipak, onima koji u bioskop odlaze privučeni pre svega sjajem glumačkih zvezda, “Doktor T.” će biti dovoljno atraktivan film. Ričard Gir okružen je sa desetak lepih i mahom već slavnih holivudskih glumica. Kao oprobani majstor režije, Robert Altman sigurno diriguje ovim bogatim i zanimljivim orkestrom.
      
       SRĐAN VUČINIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu