NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kako su opštili Staljin i Hruščov

Omladinska organizacija “Zajedno” tužila je Vladimira Sorokina da svojim “pornografskim” romanom “Plavo salo”, koji je doživeo šest izdanja i ušao u najuži izbor za Bukerovu nagradu - kvari omladinu!

      (Specijalno za NIN iz Moskve)
       “Bauk kruži nad Rusijom, bauk cenzure”. Ako urodi plodom akcija omladinske organizacije “Zajedno”, jedan od najznačajnijih savremenih ruskih pisaca, dobitnik mnogih književnih nagrada, Vladimir Sorokin, mogao bi se uskoro naći iza rešetaka, i to na dve godine. Naime, pomenuta organizacija tužila ga je da svojim “pornografskim” romanom kvari omladinu i nanosi joj moralnu štetu. Reč je o romanu-parodiji “Plavo salo” koji je objavljen pre tri godine, doživeo šest izdanja i ušao u najuži izbor za Bukerovu nagradu.
       Dušebrižnici koji vode računa o mentalnom zdravlju ruskog naroda pročitali su ga tek sada i odmah presavili tabak. Scena koja je izazvala njihov revolt je opis seksualnog odnosa između Staljina i Hruščova. Tužilaštvo još nije podiglo optužnicu, a načelnik Isa Bogatirjev izjavio je da tužbu još nije video i da će se, naravno, sve proveriti, “ali ako je istina da je opisano to što su mi rekli novinari, mislim da treba uhapsiti vašeg pisca. To je bezobrazluk”.
       Za svaki slučaj, “Zajedno” organizuje akciju “čitaoci vraćaju knjige piscu”, što je ovaj prokomentarisao rečima: “Veoma mi je drago, sve te knjige sam ponovo dao u prodaju po dvostruko višoj ceni - kao raritete”.
       Ovih dana Vladimir Sorokin je sa Boljšim teatrom sklopio ugovor o pisanju libreta za operu, što je navelo “Zajedno” da organizuje demonstracije. U WC šolju, koju su za tu priliku doneli pred Teatar, bacali su njegove knjige, onda ih polili benzinom i zajedno sa lutkom koja predstavlja pisca - spalili. Sve vreme iza njih je stajao pano na kom je krupnim slovima bila prepisana inkriminisana scena iz romana. Upitan da prokomentariše taj čin, pisac je izjavio da je pisanje libreta suviše ozbiljna stvar koja zahteva mnogo vremena i da ne može da misli na ponašanje raznih idiota.
       Svoju ulogu cenzora organizacija “Zajedno” toliko ozbiljno shvata da je ovih dana organizovala i rasprave o tome šta je dobra a šta loša literatura, kao i okupljanje pred Ministarstvom kulture gde su bacane “loše knjige”, pre svega Sorokina, Pelevina, Jerofejeva (trenutno najznačajniji ruski savremeni pisci). Knjige nisu spaljivane, ali su ih mnogi sa velikim zadovoljstvom cepali.
       Pravnik ruskog PEN-a advokat Karen Nersijan ne veruje da će doći do suda. “U tom slučaju je Nabokova za ‘Lolitu’ trebalo obesiti. Ko može da osudi pisca za njegovo viđenje istorije? Uostalom, zašto niko ne odgovara za ratne filmove u kojima pišaju, kolju, dave...”
       Direktor PEN-a Aleksandar Tkačenko smatra da situacija sa Sorokinom podseća na dvadesete godine kada su pisce u Rusiji podelili na dve kategorije: ispravne i neispravne. Ove druge su proterali iz zemlje, a ispravne ostavili da slave domovinu. “Ne znam da li to rade namerno ili slučajno, ali njihov napad na slobodu izražavanja nosi u sebi i gen fašizma. Nadam se da će ova buka koja se podigla samo doprineti još većoj popularnosti Vladimira Sorokina”.
      
       Na pitanje da li svoju knjigu smatra pornografskom, Sorokin odgovara:
       “Pornografija je konkretan žanr. Njen glavni cilj je da izazove erekciju čitalaca. Ja taj cilj nisam imao. Ako, na primer, kod nekoga čitanje Mopasana, Jerofejeva ili mojih knjiga, izaziva erekciju, to je njegov lični problem. Ali to ne znači da su te knjige pornografske. To me podseća na anegdotu koju sam slušao dok sam išao u školu. Učenik starijih razreda odlazi lekaru da da spermu na analizu. Lekar mu, da bi se uzbudio, daje roman “Mati” Maksima Gorkog, a ovaj oduševljeno prihvata: “O, ‘Mati’, odlično!” Zaista, to nije moj problem.
      
       A na pitanje da li je ta scena u romanu uopšte bila potrebna, Sorokin kaže:
       - Polni akt je opisan detaljno u mnogim romanima i sigurno će i u budućnosti biti opisivan. Naš život sastoji se, između ostalog, i na sreću, i iz polnih aktova. Za mene to nije kulminacija, već prosto jedna od scena. Nemam nikakvog poštovanja prema tim političkim figurama. Uostalom, u ‘Plavom salu’ junaci nisu Hitler, Staljin i Hruščov, već njihovi klonovi. Ali, priznajem da ni prema originalima ne gajim nikakvu ljubav.”
      
       Ovakvo interesovanje za pornografiju možda se može objasniti prethodnim višedecenijskim zabranama. Anegdota kaže da se, zahvaljujući tome i frojdovskom tumačenju realnosti, davno govorilo da u SSSR-u nema seksa. Ako se pročita poslednji Sorokinov roman koji nosi ime “Roman”, anegdoti se može potpuno poverovati - u njemu nema nijedne reči koju bi eventualno trebalo cenzurisati, i nema nijednog polnog akta. To je, kaže pisac, posledica činjenice što je u prethodnim romanima prosto “iživeo” brutalnost u literaturi. I to nikako nema veze s komsomolcima.
      
       LjUBINKA MILINČIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu