NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ponovo među favoritima

Poljska se pre dve godine našla na dnu liste kandidata za pristupanje Uniji, pa se čak ozbiljno govorilo o njenom isključenju iz prve etape integracije

      (Za NIN od dopisnika Bete)
      
       Prilikom nedavne dvodnevne posete Poljskoj komesar EU Ginter Ferhojgen, zadužen za proširenje Evropske unije, izrazio je veliko priznanje zvaničnicima u Varšavi za napore koje u poslednje vreme ulažu u ubrzanje procesa integracije. Njegov optimizam, kako je naglasio, zasniva se na činjenici da je nova levičarska vlada za osam meseci završila pregovore o osam poglavlja, dok će deveto biti zaokruženo ovog meseca. Time se Poljska ponovo našla među najsigurnijim kandidatima za ulazak u EU, pretekavši Mađarsku, dosadašnjeg favorita Brisela.
       Ginter Ferhojgen, međutim, nije mogao da izbegne susrete sa predstavnicima seljaka, koji su optuživali Uniju da će svojom politikom uništiti poljsku poljoprivredu. U parlamentu je, pored toga, bio izložen brutalnim napadima poslanika desnih i nacionalističkih partija, koji su tvrdili da je ton sagovornika iz Brisela "sve brutalniji", dok se uslovi postavljaju "u formi diktata".
       Ogorčenje poslanika pojačao je sam Ferhojgen apelujući na poljske seljake da se oslobode iluzije da će dobiti više od 25 odsto dotacija, koje pripadaju poljoprivrednicima zemalja sadašnjih članica EU. Poslanici su, međutim, ostali pri zahtevima da se poljskim seljacima posle pristupanja Uniji garantuju ravnopravni uslovi u proizvodnji i na tržištu hrane.
       Poljski premijer Lešek Miler složio se, ipak, sa Ferhojgenom da o udruživanju sa EU ne može odlučivati jedino sudbina seljaka, jer treba voditi računa i o interesima drugih kategorija građana. Ova izjava lidera Saveza demokratske levice ogorčila je njegove koalicijante iz seljačke Poljske narodne stranke. Međutim, "taktičku popustljivost" prema Briselu pokazuje i šef te stranke Jaroslav Kalinovski, koji se kao potpredsednik vlade i ministar poljoprivrede predstavio kao razuman i elastičan pregovarač.
      
       Ubrzavanje tempa
       Paradoksalno je da je do usporavanja tempa pregovora sa Briselom došlo u vreme vladavine desnice. Nekadašnja demokratska opozicija, koja je vapila za integracijom sa Zapadnom Evropom, popustila je pred demagogijom i populizmom partija sakrivenih iza zastave Solidarnosti. Situacija se naročito pogoršala posle odluke proevropske Unije slobode da napusti koalicionu vladu, što je imalo za posledicu i povlačenje ministra spoljnih poslova Bronjislava Geremeka, zaslužnog za ulazak Poljske u NATO.
       Poljska se pre dve godine našla na dnu liste kandidata za pristupanje Uniji, pa se čak ozbiljno govorilo o njenom isključenju iz prve etape integracije. Na sreću, desničarske partije iz bloka Solidarnosti su do nogu poražene na parlamentarnim izborima u septembru prošle godine, a nova levičarska vlada je za glavni prioritet proglasila pristupanje Evropskoj uniji.
       U sadašnjem parlamentu ima otpora integraciji, ali istupi poslanika desničarsko-nacionalističkih grupacija (kao npr. Partije poljskih porodica ili seljačke Samoodbrane) imaju najčešće kabaretski karakter. Veće nevolje stvaraju vanparlamentarne organizacije, kao što je Radio Marija koji svojom mrežom pokriva celu zemlju i ima milione slušalaca, a samim tim i pristalica konzervativne, antievropske politike njenog šefa, oca Riđika. Ovaj katolički pokret ima sektaški karakter, pa se od njega ograđuje i crkvena hijerarhija, koja se deklarisala za pristupanje Poljske Evropskoj uniji.
      
       Ekonomski zastoj i socijalne nevolje
       Integracioni proces, međutim, ne zavisi jedino od dobre volje političara i podrške javnosti. Važan činilac je ekonomska kondicija zemalja kandidata. Poljska u poslednje dve godine preživljava ozbiljan zastoj u privrednom razvoju, uz porast nezaposlenosti i zabrinjavajuće pogoršavanje socijalne situacije. Levica tvrdi da je to posledica amaterskog upravljanja zemljom prethodnih vlastodržaca, ali ekonomisti smatraju da postoje i objektivni razlozi, kao što je slabljenje konjunkture na Zapadu, što ima za posledicu smanjivanje stranih investicija i usporavanje procesa privatizacije u Poljskoj.
       Nova vlada usvojila je program ozdravljenja privrede, ali je njegovo sprovođenje dovedeno u pitanje zbog katastrofalnog budžetskog deficita, nasleđenog od desničarskih "reformista". U vreme premijera Ježija Buzeka, naime, započete su četiri velike reforme (zdravstvene službe, obrazovanja, administracije i penzijskog sistema), za čije sprovođenje nisu obezbeđena sredstva, a uz to nisu bile dovoljno ozbiljno pripremljene.
       "Popravljanja" bilansa javnih finansija latio se profesor ekonomije Marek Belka, ali je brzo odustao, pa je nedavno na položaj potpredsednika vlade i ministra finansija postavljen Gžegož Kolodko. Javnost s velikom pažnjom prati poteze ovog ekonomiste u nadi da će ponoviti uspeh od pre nekoliko godina, kada je - takođe kao ministar finansija u levičarskoj vladi - smanjio nezaposlenost i ubrzao ekonomski rast. Predstavljajući novu strategiju, ministar Kolodko je obećao da će sve učiniti kako bi rast nacionalnog dohotka povećao od sadašnjih 0,5 na 5 odsto godišnje.
       Neizvesnost termina za proširenje EU i dalje zadaje glavobolju kandidatima. Ovaj proces mogli bi da odlože duboka neslaganja o budućoj agrarnoj politici, otpor nekih zemalja (Irske, na primer) prema sprovođenju traktata iz Nice o budućem poretku Unije, potencijalne pretnje destabilizacije u nekim regionima (Kipar, na primer), sporovi o utvrđivanju prelaznih rokova za nove članove EU, negativna ocena pripremljenosti nekih kandidata za sprovođenje pravnog sistema Unije, itd. Uzimajući sve to u obzir, danski premijer Fog Rasmusen je prilikom preuzimanja funkcije predsedavajućeg EU 1. jula ove godine upozorio da bi odustajanje od 2004. godine moglo odložiti proces proširenja Unije na nepredvidivo dugi period.
      
       Nesigurna 2004. godina
       I najviši funkcioner, zadužen za proširenje Unije, Ginter Ferhojgen tvrdi da "treba kovati gvožđe dok je vruće". U celoj Evropi, upozorava on, postoji velika opasnost da populističke partije iskoriste probleme proširenja Unije kao dobru priliku za napade na evropsku integraciju uopšte. "Ako zakasnimo sa proširenjem, ne garantujem da ćemo bilo kad biti potpuno spremni na završetak pregovora", naglasio je Ferhojgen. Njegove strepnje potvrđuju nedavni izbori u Danskoj, Francuskoj i Holandiji, na kojima je zapažena eskalacija "antievropskog" raspoloženja, podsticanog nacionalističkim parolama krajnje desnice. I zato, kako upozoravaju u Briselu, ni Poljska ni drugi kandidati ne bi smeli da pružaju bilo kakav pretekst koji bi ovim snagama poslužio kao argument za kočenje integracionih procesa.
       Poljska sa više od 38 miliona stanovnika suočena je sa mnogo više problema, nego ostalih devet zemalja, u kojima živi 32 miliona ljudi. Reč je ne samo o nesrazmerno većim potrebama nego i o nekim specifičnim situacijama, kao što je nerešeno pitanje imovine miliona Nemaca, Jevreja, Ukrajinaca i Belorusa, prognanih u toku i posle Drugog svetskog rata. To je jedan od glavnih razloga stalnog odlaganja denacionalizacije, jer bi po standardima EU Poljska bila primorana da i ovim kao i drugim bivšim vlasnicima oduzete imovine obezbedi kompenzaciju, za koju nema novca.
       Oni koji skeptički ocenjuju termine proširenja EU umiruju i sebe i druge da zemlje kandidati mogu očekivati znatnu finansijsku pomoć i pre nego što pristupe Uniji. Veći problem je u tome što ni Poljska, ni neke druge istočnoevropske zemlje nisu adekvatno organizovane da bi tu pomoć iskoristile, zbog čega milioni evra propadaju ili se vraćaju u kase fondova.
       Dobar deo dotacija ostaje u džepovima stranaca, jer su u fazi priprema angažovane mnoge zapadne institucije i eksperti. Tako će za poboljšanje rada administracije kandidati do 2004. godine dobiti pomoć od jedne milijarde evra, od čega će 40 odsto pripasti Poljskoj. U tom poslu će, međutim, biti angažovano 800 eksperata iz Austrije, Engleske, Švedske i Nemačke, čije usluge skupo koštaju.
      
       Prelazni periodi
       Među evroskepticima vlada mišljenje da prelazni periodi ne samo što neće pomoći nego mogu uništiti privredu zemalja, budućih članica EU.
       Komesar EU Ginter Ferhojgen na to odgovara da bi bez prelaznih perioda neke zemlje morale čekati na prijem u Uniju još najmanje 20 godina.
       Prelazni periodi su odraz ogromnih razlika u standardima između istočne i zapadne Evrope. Oni nameću odricanja i jednoj i drugoj strani. Tako je prilikom nedavnog potpisivanja sporazuma o saobraćaju Poljska prihvatila uslov da transport robe unutar svake zemlje EU bude zatvoren za njene prevoznike u toku pet godina. Zauzvrat, Unija je pristala da Poljska na svojoj teritoriji naplaćuje taksu od najtežih teretnih vozila u periodu od pet do sedam godina. Ova sredstva bi se koristila za modernizaciju domaće infrastrukture.
       Nije isključeno da će se pregovarači vraćati nekim poglavljima, koja su formalno zatvorena. Tako Poljska namerava da zatraži niži porez na dodatnu vrednost (VAT) u stambenoj izgradnji, što bi zahtevalo reviziju potpisanog sporazuma o poreskom sistemu.
       Evropska komisija je planirala da do 16. oktobra izradi i predloži opširan izveštaj, koji bi utemeljio odluku o prijemu u Uniju svih deset kandidata. Među Poljacima jača uverenje da će njihova zemlja dobiti pozitivnu ocenu i ući na velika vrata u evropsku zajednicu naroda.
      
       ILIJA MARINKOVIĆ
      
      
Rangiranje kandidata

Po broju obrađenih poglavlja (od ukupno 30)*
      
       Kipar            28
       Litvanija             28
       Latvija            27
       Slovenija            27
       Estonija            27
       Slovačka            26
       Poljska            25
       Češka            25
       Mađarska            24
       Malta            22
       Bugarska            20
       Rumunija            11
       ----------------
       *) stanje u junu 2002.


      
      
KALENDAR PREGOVORA POLJSKA-EU

Obrađena poglavlja Početak pregovora
      
      
       2000. g.
             Zajednička spoljna politika      1998
             Kultura i audiovizuelna politika      1998
             Sloboda pružanja usluga      1999
             Finansijska kontrola      1999
      
      
       2001. g.
             Carinska unija      1998
             Pravni status akcionarskih društava      1998
             Slobodan protok robe      1999
             Energija      1999
             Socijalna politika i zaposlenost      1999
             Slobodni saobraćaj ljudi      1999
             Čovekova sredina      1999
      
      
       2002. g.
             Slobodni tokovi kapitala      1999
             Poreski sistem      1999
             Ribolov      1999
             Transport      1999
             Institucije      1999
             Teme pregovora
             Politika konkurencije      1999
             Pravosuđe      1999
             Regionalna politika      1999
             Finansije i budžet      1999
             Poljoprivreda      1999
       (Podaci poljskog Komiteta za evropsku integraciju)


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu