NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Izmeštanje granica

Deveti međunarodni filmski festival "Palić 2002" konačno je uspeo da stekne dva neophodna atributa: autentičnost i serioznost, što će reći - identitet

      Prvo nepisano pravilo, kako je to lepo sročio savremeni britanski dramski pisac Mark Rejvenhil, glasi: "Monedž is civilization!" Mnogi za Rejvenhila nikada i nisu čuli a samo će retki uočiti svekoliku ironijsku distancu autora komada "Shopping and fucking". Referenca na Rejvenhila nipošto nije slučajna. Bezizlaznost mlade generacije nameće se kao dominantna tema ovogodišnjeg filmskog festivala na Paliću, o čemu će kasnije biti reči. Za početak bi trebalo skrenuti pažnju na film "Ljubljana", mladog slovenačkog reditelja Igora Šterka, koji imanentno sadrži sve karakteristike rejvenhilovske poetike (derealizacija i depersonalizacija pojedinca u svetu bez vrednosti, pokušaj bega u alternativne realnosti, suština psihoaktivne stvarnosti, neumitno otuđenje). Ne možemo pouzdano da tvrdimo da je Šterk čitao Rejvenhila, ali uočavanje tendencije da nečije delo ravnopravno korespondira sa savremenim pozorišnim trendovima u svetu govori o znakovitom senzibilitetu i stanovitom kvalitetu.
       Deveti međunarodni filmski festival "Palić 2002", ako se sudi prema zaista impozantnom broju inostranih zvanica, konceptu koji se odlikuje nekonvencionalnim i, reklo bi se, pomalo apartnim filmskim ukusom, osobito u takmičarskom delu programa, konačno je uspeo da stekne dva neophodna atributa: autentičnost i serioznost, što će reći - identitet. I tu se neizbežno nameće opet poređenje (ne rekoh li vam da je trend?!), ovoga puta sa Exit-om, i ma koliko ono delovalo nategnuto, ipak uspeva da se održi, bez obzira na suštinske razlike u provenijenciji (muzika vs.film), ciljnoj grupi (rejveri vs. filmadžije) i tradiciji, da ne kažem, razlici u godinama, (Exit 02 vs. Palić 09), reč je o kredibilnim festivalima koji, svaki na svoj način, izmeštaju granice na već postojećoj kulturnoj mapi Evrope.
       Kako je Exit (a bogami i vasceli Novi Sad i Beograd) poslednjih meseci krasila prezentna bilbord-pitalica: "Srbijo, da li si spremna za budućnost?!", Deveti međunarodni filmski festival Palić mogao je komotno da odgovori na provokativno pitanje festivalskog mu prethodnika još izazovnijim rešenjem - krilaticom: Srbijo, za budućnost se spremaj i prošlosti u oči pogledaj!
       Bomba je na Paliću eksplodirala i to u najefektnijem filmskom maniru, na samom kraju festivala. Naime, žiri Devetog međunarodnog filmskog festivala "Palić 2002", u sastavu: Peter Bačo (predsednik), Mira Banjac, Tomislav Pinter, Dunja Klemenc i Pero Radović, nagradu "Zlatni toranj" dodelio je, protivno svim očekivanjima, filmu "Daleko od kuće" Pitera Soleta.
       U pitanju je francusko-američka koprodukcija, a da kuriozitet bude veći, treba napomenuti i to da je reč o Soletovoj debitantskoj režiji, što svemu daje ekskluzivnost a odluku žirija čini više nego legitimnom. Dirljiva priča o problemu odrastanja mladih na ulicama sirotinjskog kvarta u Njujorku, samo je okvir za daleko složeniju i delikatniju studiju porodičnog mentaliteta, zasnovanu na sukobu individualnog i kolektivnog nasleđa, kao i čitavom spletu odbrambenih mehanizama koji gradimo u odnosu na svet koji tako malo poznajemo.
       Na planu forme, evidentno je i nastojanje reditelja da suprotstavljanjem dominantnih a različitih filmskih estetika, u ovom slučaju naturalizma i tresa, u gledaocu probudi autentičnu emociju a odmah zatim i neophodnu kritičku distancu prema onome što vidi.
       Sa puno znalačkog umeća, nesvojstvenog njegovim godinama i iskustvu, mladi njujorški reditelj Piter Solet gotovo u potpunosti uspeva da zaobiđe sve zamke patetike i potvrđuje tezu žirija da se zaista radi o darovitom i u mnogo čemu izvanrednom, filmskom stvaraocu.
       Nagrada žirija "Srebrni toranj" pripala je još jednom debitantskom ostvarenju. Reč je o filmu "Apsolutnih sto" našeg reditelja Srdana Golubovića. Kako je ovaj film doživeo odgovarajuće kritičko priznanje, svaka dodatna priča je izlišna.
       Američka crnohumorna komedija "Jedna noć u baru", reditelja Hauarda Cvarta, osvojila je nagradu "Bronzani toranj". Iako ni po čemu inovativan ili pak specifičan po formi i sadržaju, film krase impozantna glumačka imena, kao što su Majkl Daglas (ujedno i jedan od producenata filma), Liv Tajler, Met Dilon, Džon Gudman... Šteta što služe isključivo u dekorativne svrhe. Ono što je žiri uočio kao osnovne kvalitete filma, smatram njihovim glavnim manama. Proizvoljne odrednice koje u najboljem slučaju predstavljaju opšta mesta filmske kritike, a u najgorem -gotovo da ništa i ne znače, lako se daju okrenuti u svoju suštu suprotnost, posebno kada je reč o hroničnim boljkama modernih izveštačene savremenosti i tendenciozne ležernosti.
       Šta se tu može?! Nekom je život majka, nekom maćeha a samo je Majklu Daglasu otac Kirk.
       Žiri festivala uručio je Specijalno priznanje filmu, dostojnom svake hvale, brazilskom filmskom ostvarenju "Božanski grad", Fernanda Merelesa, koji je zasluženo ovenčan i prestižnom nagradom Međunarodnog udruženja filmskih kritičara i novinara Fipresci.
       "Božanski grad", Fernanda Merelesa, upečatljiva je filmska adaptacija romana "Cidade de Deus" Paula Linsa i govori o porastu organizovanog kriminala u brazilskom predgrađu u periodu s kraja šezdesetih i početka osamdesetih i ratu favela, viđenog očima bivšeg sina te iste favele. Film-čekić! U pravom smislu te reči.
       Žovijalna atmosfera na Devetom međunarodnom festivalu na Paliću podsećala je na svojevrsni crossbetnjeen Agate Kristi i domaćeg filma "Varljivo leto 68". Možda je teško zamisliti kako Mis Marpl isleđuje Jagodinku Simonović, ali Herkul Poaro bi sigurno uživao u zakulisnim intrigama koje su latentno konkurentske novinske kuće plele između sebe. A koleginica iz jednih uglednih dnevnih novina - naročito.
      
       PERIŠA PERIŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu