NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Čitajte, bre!
 
ASHOK MURTY

Čitajući možete anestezirati opšti utisak, klaustrofobije i izolovanosti. Preskočićete granicu prezira i opreza kojom nas je svet ogradio

      Uleteli smo u divlju tranziciju i vidim nas kako samo štrikamo od jutra do večeri. Po tome se ne razlikujemo bitno od populacije iste vrste koja naseljava zapadnu poluloptu ove naše planete, ali... Oni UŽIVAJU u tom svom radu. Oni u njemu nalaze kreativno ispunjenje i ličnu satisfakciju i zaista ne vide problem u načinu življenja koji se najkraće može opisati kao “ŽIVOT MLADOG I USPEŠNOG PROFESIONALCA”. Jeste, da onda mogu postati američki psiho. Ili se mogu zapitati o smislu svojih života. Ali mi, kao mi, nikada nećemo postati integralni deo tog sveta, ma kako se trudili; uvek će biti tu neki crv koji nas grize. Uvek će vrebati kompleks inferiornosti. Uvek će život biti negde drugde. Kao kompleksniji i komplikovaniji, bićemo hendikepirani pre samog starta. A šta to “MI” još možemo a “ONI” ne mogu. Nemilosrdna statistika pokazuje da samo jedan procenat ovdašnjeg stanovništva poseduje kompjuter dok se cela dva njime i služe. O procentu onih sa fakultetskim sertifikatom ili ne daj bože, sa nečim višim, bolje da i ne govorimo. A baš negde upadam u tu grupu. Iskreno, samo sa njima zaista, na osnovu sopstvenog iskustva, mogu da empatišem. Nečemu što se definiše kao srednja, građanska klasa. Elem, pošto ta i takva srednja klasa i dalje ne stanuje ovde (pa ma šta jedna moja prijateljica tvrdila), a kao što znamo iz sociologije, ona je uvek i svugde bila nosilac REPERNIH DRUŠTVENIH VREDNOSTI, a izgleda da to nikog preterano i ne interesuje.
       E pa evo mog predloga za ovo leto (koje u Beogradu može da bude i inače vrlo zanimljivo; sve je stvar ugla posmatranja). ČITAJTE! Zašto? Jer:
       1. To je prilično blazirana aktivnost kako u svetu gde Gutenberg i kolateralna šteta izazvana njegovim otkrićem sve više pripadaju muzejskim eksponatima, a sve manje realnom svetu zagušenom elektronskim medijima. Time što čitate knjige postajete trenutno deo elite, kako globalno, tako i lokalno, koja kao i sve civilizacijske tekovine polako odumire.
       2. Kosmopolitizam. Čitajući možete anestezirati ovaj opšti utisak, klaustrofobije i izolovanosti. Preskočićete granicu prezira i opreza kojom nas je svet ogradio sve u strahu da odavde može da se generiše samo ludilo ili zlo. Čitajući pojedine pisce (Salmana Ruždija ili Nadin Gordimer, na primer, shvatićete da naš slučaj i nije baš tako specifičan; da se javljao u različitim, ali bizarno sličnim pojavnim oblicima, na raznim krajevima sveta, u različitim civilizacijama i tradicijama. Shvatićete da je srednja klasa, intelektualci pre svega, veoma često bivala pometena i smetena; da su je zbunjivali različiti događaji i procesi u kojima je samo njih, srednju klasu, rastrzanu između pripadnosti svojoj grupi i svesti o društvu kao nečem mnogo širem, grizla savest zbog samonametnute uloge moralnih čuvara. Kad to shvatite biće vam, verujte, mnogo lakše. Osim ako neko ne baci fatvu na vas.
       3. Zašto uzimati nešto drugorazredno, ako ne možete najbolje? Knjige zaista, ako se uporede sa nekim drugim stvarima, nisu skupe. A pošto letovanje u Dubrovniku, Starom Gradu na Korčuli, Rovinju ili Hvaru spada u aktivnosti u domenu safarija u Somaliji i stepovanja po minskom polju, onda vam ostaje mogućnost Crnogorskog primorja, gde vole vaše pare, ali bez vas, razne Paralije i ostali grčki rezervati namenjeni evropskim parijama, ili Kušadasi i sl. (kako neko uopšte može da letuje u mestima koja se tako zovu?). Sa knjigom ste građanin sveta i možete da otputujete gde želite; jeste plasibo ali pomaže da se dočeka taj trenutak kada ćete putovati tamo gde želite, kada vas neće ponižavati po raznim redovima za razne Šengene (opet jedna rogobatna reč!), a ne tamo gde morate i možete.
       Možda sam preterani optimista, ali mislim da nas lepa književnost priprema u ovom stanju hibernacije za ono napolju, za taj svet koji se promenio dok smo mi roptali zaglibljeni u sopstvenoj nemoći, patnji i nemogućnosti da bilo šta uradimo. Za dan za koji verujem da nije daleko i koji će doći veoma brzo.
      
       (Autor je stilista iz Beograda)
      
      
      
      
      
      


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu