NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Strašilo ili mit

Dok je u celom (zapadnom) svetu predstavljena kao “najveća armija zločinaca današnjice”, ruski zvanični izvori tvrde da skandale o “ruskoj mafiji” lansira zapadni biznis, koji ipak strahuje od konkurencije Rusije, i lansiraju razni “nezavisni istraživači”

      Poslednjih nedelja, u zapadnim, posebno američkim medijima, rasplamsala se masovna hajka na “rusku mafiju”, sa zajedničkom porukom da “ruske bande na Zapadu važe za najopasnije, najsnažnije i najefikasnije kriminalne organizacije koje pustoše Zemljinu kuglu”! Većina tih izveštaja sadrži i niz drugih istovetnih elemenata i argumenata, uključujući poistovećivanje kriminalnih struktura u Rusiji, poslovnog sveta i državne birokratije, pod zajedničkim nazivom “ruska mafija - najveća zločinačka organizacija na svetu”, koju opslužuje “vojska od tri miliona mafijaša”. Svi oni, pod rukovodstvom uske grupe “novih ruskih bojara”, koju, navodno, čine bivši visoki funkcioneri nekadašnje KPSS-a i njenog KGB-a, krupni biznismeni i moćni kriminalci koji su stekli velika bogatstva na divljoj privatizaciji tokom prvih godina Jeljcinove vladavine, “drmaju Rusijom, Evropom, Amerikom i Azijom”. Ako je suditi prema tim napisima, čak i vlade i druge institucije najrazvijenijih zemalja, uključujući G-7, Trilateralnu komisiju i razne druge slične zakulisne komisije i uticajne grupe, ni izdaleka ne mogu da se pohvale moći i dosegom koji odlikuju elitu “ruske mafije”.
       Čudnom slučajnošću, a možda i ne baš slučajno, ta hajka se podudarila sa pripremama za drugo ovogodišnje zasedanje međunarodne finansijske organizacije za borbu protiv pranja prljavog novca FATF (Financial Action Task Force on Monedž Launder), u Parizu, na kojem je trebalo da se odluči o zahtevu Rusije da bude skinuta sa crnog spiska ove institucije. Pariz je sedište FATF-a, kao i OECD, pod čijim okriljem ova organizacija deluje već nekoliko godina. Teško da je Moskva očekivala da će njen zahtev biti ispunjen, a kasnije joj prilično tvrdo stavljeno do znanja da se to neće dogoditi ni na sledećoj sednici FATF-a, sudeći bar prema izjavi njegovog novog predsednika Žošena Sanija. Pošto je to “rusko pitanje”, isto kao na februarskom sastanku u Hongkongu, faktički preskočeno, i poplava otkrića i priča o opasnosti koju ruska mafija predstavlja za takozvani slobodni svet, postepeno se povukla sa novinskih strana i televizijskih ekrana.
       Zvanična Moskva posle toga želi da zna zašto FATF i dalje drži Rusiju na svojoj crnoj listi, izjednačujući je sa ozloglašenim zemljama kao što su Nauru ili Dominika, Kukova Ostrva ili Niue, a istovremeno je ne podvrgava nijednoj od sankcija kojima raspolaže. Zašto FATF, iako je Rusija ispunila sve uslove koji su joj bili postavljeni, ne želi i da formalno ukine diskriminacione mere Zapada?
      
       Rusiju opanjkali njeni
       Zapadnim medijima se ne može zameriti da su izmislili nastanak i rasprostranjenost ruske mafije, jer sve njihove kvalifikacije potiču iz ruskih izvora, ali se pri tome ne može prevideti da je samo njihova zasluga što su u isti koš strpali “babe i žabe” i što su takvim povezivanjem događaja, ličnosti i interesa lansirali mit prema kojem između organizovanog kriminala i ruske države postoji znak jednakosti.
       U jednom listu je, na primer, citiran novinar Mihail Leontjev, komentator lista “Sevodnja” polovinom 90-ih, poznat inače i kao kandidat za poslanika Državne dume: “Svako ko ima nešto za prodaju, to svakako i prodaje” - kaže on i tu tvrdnju ilustruje drugom da su “prodavci” jednako “komandanti tenkovskih divizija, sudije koje vode slučajeve korupcije, birokratija koja kontroliše razne dozvole, kao i policija koja bi trebalo sve da ih goni”. Leontjev zaključuje da je situacija u Rusiji “gora nego u Kolumbiji”.
       U SAD se o ruskoj mafiji i dalje širi stravična predstava kao o “strašnom mutantu koji će porobiti čitav svet”, mada američki mediji povremeno priznaju da “mafijaški bojari” imaju isti cilj kao i zapadni kapital - novac, bogatstvo i moć. Prema njihovim ocenama, “ruski gangovi, petnaestak godina ranije samo provincijalne i nepovezane grupe skromnog dometa, izrasli su u jednu od najmoćnijih i najbolje organizovanih mafija na svetu”.
       Sa tom predstavom se poklapa operacija “Paučina” koja je zahvatila pola Evrope i Ameriku. U ofanzivi protiv “crvene (ruske) mafije”, započetoj istovremeno u 70 gradova Italije, Francuske, Nemačke, Monaka, Švajcarske i Kanade, izvršeno je više od 50 hapšenja, otvoreno 150 krivičnih dela, izvršeno stotine pretresa i zamrznuti mnogi računi sa više od sto miliona dolara. Istraga je pokrenuta u Italiji, a za njenog glavnog aktera iz specijalne brigade za borbu protiv mafije Frančeska Graterija kažu da mu je san da dostigne slavu koju je na istom poslu svojevremeno stekla Karla del Ponte, dok je bila švajcarski glavni tužilac. Uporedo, u Francuskoj, specijalna brigada za borbu protiv finansijskih prestupa istražuje “sazvežđe lažnih kompanija” koje su ruski mafijaši osnovali za pranje “prljavog” novca. Postalo je popularno da se piše i o “omiljenosti” francuske Rivijere ili britanskog Ostrva među elitom “ruske mafije”. Poslednji se nedavno na to osvrnuo “Mond”, pozivajući se na finansijsku proveru trgovine nekretninama, koji navodi da su mnogi poznati ruski biznismeni kupili vile i imanja na celom odseku od granice sa Italijom, od Monte Karla, preko Nice, Antiba i Kana, sve do Tulona, okupirajući tako “celu Azurnu obalu i pola Provanse”. Dalje se navodi da su dve trećine kuća, prodatih po ceni višoj od milion funti “za komad”, kupili - Rusi.
      
       Moskva se čudi i - čeka
       Ta hajka, zbog koje je - kako veruje zvanična Moskva - Rusija ostala na crnoj listi FATF-a, sa istim posledicama koje je svojevremeno doneo zloglasni američki Džekson-Venikov amandman: prokažena je, ali bez realnih sankcija. Ništa joj nije jasno, iako je - kako navode njeni predstavnici - “sa ekonomskog gledišta sve manje-više objašnjivo: ni SAD, ni Evropa, ne žele da vide Rusiju kao punopravnog partnera (tačnije: konkurenta), inače ne bi toliko dugo odgađali da joj priznaju status zemlje sa tržišnom ekonomijom. Prema tom tumačenju, postoje i čisto subjektivni razlozi što se Rusija drži “na dugom štapu”: skandali oko “ruske mafije” i, najčešće nedokazanog, “pranja prljavog novca” predstavljaju primamljiv zalogaj za raznovrsne “nezavisne istražitelje” i tužioce, koji na tome grade političku karijeru.
       Na drugoj strani, predstavnici FATF-a, njegova doskorašnja predsednica Kleri Lo, na primer, tvrde da “talas podignut u zapadnim medijima oko ruske mafije ni u kojoj meri nije povezan sa pitanjem brisanja Rusije sa crnog spiska”. Ali zato nije poznato ni kada će to uslediti, pošto novi predsednik FATF-a Sanio kaže da je za to potrebno podosta vremena. Rusi, stavljeni na crnu listu 2000. godine, tvrde da su u međuvremenu ispunili sve uslove da bi bili brisani s nje - osnovan je Komitet za finansijski monitoring, koji je čak prihvaćen u međunarodnu grupu “Egmont”, koja objedinjuje finansijske policije više od 60 zemalja, stupio je na snagu Zakon o zabrani legalizacije novca stečenog kriminalnim putem, a ukupno zakonodavstvo je usklađeno sa svakim od 40 postulata FATF-a. Povrh svega, u to su se uverile i njegove inspekcije “sopstvenim očima”. Sve to, međutim, nije dovoljno, pošto FATF želi da se uveri u “efikasnu realizaciju svih potrebnih mera”.
       Ili, kako je to Sanio poručio Moskvi: “Rusija je tek ušla u prvu etapu da joj bude priznata saradnja (s FATF-om), to jest, rusko zakonodavstvo sada odgovara međunarodnom nivou. U drugoj etapi, mi treba da se uverimo u primenu tih zakona, a u trećoj, Rusija treba da nam dostavi svoje dokaze o sprovedenim merama u borbi protiv pranja prljavog novca. Tek posle toga moći ćemo da uputimo delegaciju koja na licu mesta treba da se uveri u postignuti napredak. Koliko će vremena za to biti potrebno? To niko ne zna.”
       Pri tome, Rusija je u međunarodnoj tehnologiji “pranja” nelegalnog kapitala žrtva i na tom planu, kao i u većini drugih oblasti, tek treba da nauči mnogo toga da bi dostigla one koji su je stavili na crnu listu.
      
       BRANKO STOŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu