NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Šta da se radi
Nasledna bolest
 

Cvijetin Milivojević

Oceubistvo, bratoubistvo, kumoubistvo... To je srpski politički PR, politički marketing (i) u ovoj izbornoj kampanji

      Public Relations kao veštinu izumele su, valjda, nesvesno, one pitoreskne face, poluskrivene u senci vladarskih prestola, sa "filigranskom veštinom došaptavanja vladaru ključnih stvari u ključnom momentu", a tokom vekova i milenijuma razvijali su ga i unapređivali doglavnici i oratori, savetnici i diplomate, dvorske lude i poslenici masmedija, kabinetske Kazanove i dvorska škrabala i piskarala...
       Da odmah razbijemo etičku dilemu: jedno istraživanje "Njujork tajmsa" pokazalo je, pre neku godinu, da 25 procenata ljudi koji se bave PR laže u poslu, 39 odsto preteruje u ocenama, 44 odsto je imalo problem sa pitanjima etike, a 62 procenta je moralo da, u nedostatku informacija, "napravi kompromis" ili obmane sopstvenog klijenta.
       Takav trend PR i marketinške "bagerizacije" kod nas doveden je do vrhunca onog trenutka kada je duhovita Nataša Mićić saopštila svoju odluku: Proglašavam igre otvorenim!
       Ovo je zaista negativna kampanja. Umesto da ističu svoje vrline, svoj program, svoja rešenja, naši kandidati mahom klevetaju svoje rivale. "Pušenja cigara" raznih kalibara, "Tarzani i Čite", "Ludaci", "Mafijaši", "Lopovi", "Seksualno devijantni tipovi"... U ovakvom vokabularu dođe mu skoro kao kompliment kada vas neko nazove, na primer, "izdajnikom" ili "alkoholičarem".
       Tako je to kad je srpska politička scena mozaik DEOBA, VERNIKA, GREŠNIKA i OTPADNIKA koji tragaju za svojim KORENIMA, a, uprkos naporima "Svetih reformista" - DALEKO JE SUNCE.
       Da ne idemo predaleko u perfekat, Miloševića je izmislio Stambolić. Ako ćemo pravo, zar nije Ćinđić svojevremeno, u Mićunovićevo ime, počistio Čavoškog, Nikolu Miloševića i ine; pa je Koštunica, sa Batićem, otcepio komad DS; pa, zar nisu Vesić i Vuksanović, u Đinđićevo ime, "pomeli" Mićuna; pa je, opet, Mićun odlomio svoje parče Đikiju i nazvao ga DC; Batić otcepio deo DSS-a; Vuk otkinuo parče SNO-a Mirka Jovića, pa su on i kum mu Šešelj od jedne stranke napravili dve; generali Perišić i Pavković rođeni su pod Slobinim šinjelom, pa ga, evo, tužakaju sve do Haga, o Čoviću ili Banetu Ivkoviću da se i ne zbori; zar nije Vuksa "izdao" i Đinđu i Generala; Ivan Marković i Željko Mitrović Profesorku; Korać izveo puč protiv Vesne Pešić; je li Duško Mihajlović napustio i Vuka, i Danu, i Slobu i Miru; Milan St. Protić izmenjao, kao sličice omiljenih košarkaša, Koštunicu i Velju za jednog Batića, a Velja Ilić okrenuo leđa svom političkom učitelju ...? (Jedino Šećeroski nije nikoga i nikome. Znam čoveka lično. Čuj znam - bio mu u kući!)
       Ubi tu, Brute mi fili? - vrisnuo bi jadni Cezar da je kojim slučajem živ. Oceubistvo, bratoubistvo, kumoubistvo... To je srpski politički PR, politički marketing (i) u ovoj izbornoj kampanji.
       Teorija veli da je svaka promocija, kao instrument marketing miksa, deo procesa integrisanog marketing komuniciranja čija je osnovna svrha stvaranje pozitivnog stava o ličnosti, proizvodu ili usluzi koji vodi njihovom favorizovanju u procesu glasanja, pozicioniranja ili kupovine. Ideal svake uspešne kampanje jeste da identitet (ono što kandidat jeste ili misli da jeste) bude jednak njegovom imidžu (slici u javnosti). Čuvena politmatematička jednačina: I=I=I.
       Neko je, nažalost, ovdašnjim političkim prvacima pogrešno dijagnosticirao potrebe građana, odnosno birača i "došapnuo" im falš strategiju i taktiku borbe sa političkom konkurencijom, pa naši političari - i one Slobine bivše i sadašnje ulizice i ovi "prvoborci" iz postoktobarskih "kriznih štabova" - slušaju samo sebe, gledaju samo sopstveni odraz u ogledalu... Umesto pozitivne priče o sebi, pokušavaju da nagrde druge, a deo medija u toj kampanji "postaje neka vrsta dvorske lude" ("Familija - medijski poredak Novog Sveta"), velikodušno poklanjajući svoj prostor ovoj epidemiji. A spasa nam nema, jer je bolest, izgleda, nasledna, kao što napisa Vojislav Ilić u svojoj pesmi "Srbin u raju", krajem 19. veka:
      
       (Autor je direktor PR agencije PRAGMA)


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu