NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Zašto Srbi ubijaju ćirilicu

Vukovo pismo danas je izloženo vršljanju raznih štetočina koje su se svojski upregle u neodgovorno i bezobzirno prekrajanje oblika slova vukovske ćirilice. U ovoj neukoj raboti ti razni "novatori" imaju podršku redakcija i štamparija čija je grafička pismenost na veoma niskom nivou

      Položaj koji danas ima srpska ćirilica u javnoj upotrebi u Srbiji i Crnoj Gori pa i u privatnoj prepisci, i njeno sve uočljivije ustupanje pred latinicom izazvalo je nezadovoljstvo mnogih iz koga se spontano razbuktala energija koju bi trebalo programski usmeriti uz pomoć naučnih ustanova. Do odgovora na pitanje postavljeno u naslovu, teško je doći bez naučnih ispitivanja lingvista, psihologa i psihosociologa koji se do sada nisu oglasili. Šta oni misle, valjda ćemo čuti. Šta misle o zatiranju nacionalnog identiteta oni Srbi koji se potpisuju i pišu latinicom? Ustupanje pred latinicom, da se podsetimo, nije pojava od juče, počelo je reformom Petra Velikog. Vekovna staroslovenska ćirilica svoje prvo značajno preoblikovanje doživljava reformom koju je izvršio Petar Veliki. U želji da Rusiju što više približi i tešnje je veže za Evropu, on je izvršio niz reformi među kojima i reformu pisma. Doveo je na ruski dvor holandske tipografe i gravere i radeći zajedno sa njima utvrdio nov oblik svakog pojedinačnog slova (crtajući ih svojeručno) i tako utvrdio novu rusku azbuku. Čak i bez temeljnijeg poznavanja razvoja staroslovenskog pisma, lako je ustanoviti da je to novo reformisano pismo svojim novim karakteristikama značajno izmenilo grafijske oblike koje je imala tradicionalna ćirilica. Jedanaest slova su u stvari slova latinice, a ostala su preoblikovana tako što su komponovana sastavljanjem delova latiničnih slova. Pošto se radi o tipografskom pismu, važno je napomenuti da je u ovoj reformi zanemaren jedino ispravan princip koji poštuje tradiciju, a koga je proglasio i dosledno ga se držao pronalazač štampe Gutenberg: "Štampaj onako kako je napisano." Ovim zaturanjem tradicije reformisana ćirilica izgubila je originalnu stilsku osobenost kakvu je imala do reforme. Poučno je svakako podsećanje da je grčko pismo u neizmenjenom tradicionalnom obliku dobilo jednako pravno mesto pored latinice na evropskom novcu. Sledeća greška, gotovo nepopravljiva, koja je učinjena pomenutom reformom, jeste brojčani odnos velikih i malih slova, tj. dvadeset malih slova su samo smanjeni oblik velikih slova (u latinici samo pet malih slova imaju identičan oblik sa velikim slovima). Ove činjenice, koje običan čitalac naravno ne primećuje, važne su jer se pismo u kome se mala slova dovoljno razlikuju od velikih lakše i brže čita (u grčkom pismu, da ga opet spomenemo, velika i mala slova se od prvog do poslednjeg potpuno razlikuju).
       Nevolje sa srpskom ćirilicom su novijeg datuma. Onakvoj kakvu nam je Vuk podario treba posvetiti posebnu pažnju, iako i danas kao i u Vukovo vreme ima onih koji osporavaju značaj Vukovog dela. Samo ukratko nešto o tome. U novijoj srpskoj istoriji on je prvi čovek evropskog formata. Njegovo delo je odjeknulo čitavom Evropom. Toliko čak da na jednom mestu u svojim spisima Fridrih Engels piše: ...to je jezik koji bi trebalo učiti.
       Vukovo pismo danas je izloženo vršljanju raznih štetočina koje su se svojski upregle u neodgovorno i bezobzirno prekrajanje oblika slova vukovske ćirilice. U ovoj neukoj raboti ti razni "novatori", verujem da nisu svesni svog nepočinstva, imaju podršku redakcija i štamparija čija je grafička pismenost, kao što se da primetiti, na veoma niskom nivou. U ovoj družini su barjaktari školovani umetnici i dizajneri koji očigledno jedva šta da znaju, ako i uopšte nešto znaju o Vuku i značaju njegovog dela. Svima njima su očigledno daleko knjige koje nam podastiru nacionalno nasleđe, ili ne umeju da čitaju? Da ne bude prazna priča, tu skoro jedno ugledno preduzeće promovisalo je svoj kalendar. Oblikovanje je povereno Mirku Iliću, uspešnom američkom dizajneru. I taj veselnik, koji je najavljen na velika zvona "Mirko je došao!", promoviše u pomenutom kalendaru jednu neobičnu mešavinu ćirilice i latinice, da bi, tobož, olakšao strancima da čitaju ćirilicu!? Nedovoljno promišljeno i neodgovorno, konstruktivno i stilski nedefinisano, neuko u svakom pogledu. Pošto su njegova publika bili uglavnom studenti, treba očekivati posledice.
       Pitanje postavljeno u naslovu traži odgovor. Neki kao razlog za ovakvo stanje ćirilice nalaze u nečinjenju države, a neki u globalističkim uticajima... Neće biti. Država je vazda u ovom pogledu funkcionisala kroz ustanove; naučne, umetničke i školske pa je stoga prozivanje države neodrživo. Adresa se, valjda, nazire? Mondijalisti nas svakako ne mogu nagovoriti na ono što nećemo. (Kod Grka nisu imali uspeha.) Zaključak se, sam po sebi, nameće.
       I na kraju usuđujem se da, ako nije neskromno, preporučim da se porazmisli o dva moguća programska određenja; o zaštiti od zagađenja, kao prvo i drugo davanje prioriteta ćirilici i njena obavezna upotreba koju treba propisati zakonom. Jer, zakon o službenom pismu je za ovo o čemu govorimo nedovoljno razrađen. Od ovoga ne treba zazirati, jer eventualni prigovori o nedemokratičnosti nisu održivi. Ovim povodom spomenuću da u Kanadi (demokratskoj zemlji) postoje inspektori koji broje koliko je firmi ispisano na francuskom a koliko na engleskom, brinući se o zakonom određenom majoritetu, zakon je do najsitnijih detalja razrađen tako da se čak meri i veličina slova.
       I kada smo kod tih bizarnih detalja, teško je odoleti a ne spomenuti da u natpisu na zgradi SANU (Galerija...) slovo "N" je naopako okrenuto, ili, Udruženje "ĆIRILICA" u svom imenu prvo slovo "Ć" ima skrojeno iz latiničnog velikog slova "T" i desnog ramena malog latiničnog slova "m". Nazdravlje!


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu