NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pismo nas je zateklo

Prema predlozima predsednika odnosimo se uvek sa pažnjom i poštovanjem, pa i prema sugestiji da podržimo Šešelja, ali naglašavamo da je Glavni odbor još ranije zaključio da SPS mora da ima svog kandidata

      Predsednik SPS-a u odsustvu Slobodana Miloševića Mirko Marjanović kaže da je bio red da NIN konačno napravi intervju sa čovekom koji je bio duže predsednik vlade od Nikole Pašića. Novinaru NIN-a poklanja svoju knjigu "Iz krize u reforme" u kojoj su, prema njegovim rečima, objašnjene sve dileme iz njegove premijerske ere. Kandidatura Slobodana Miloševića za predsednika Srbije zauzela je značajan deo intervjua koji je obavljen dva dana pre odluke kandidata Miloševića da podrži predsedničku kandidaturu Vojislava Šešelja. Ta odluka je vrh SPS-a dovela pred neugodan izbor.
      
       Kako komentarišete pismo vašeg predsednika?
       - Glavni odbor usvojio je odluku da je kandidat SPS-a za predsednika Srbije Slobodan Milošević, naš predsednik. Ogromna većina članova, kao i građana Srbije, simpatizera SPS-a i Slobodana Miloševića, pozdravila je tu odluku. Mi smo organizovali potpise naših pristalica za kandidaturu Miloševića, onako kako to propisi zahtevaju. O svemu tome je predsednik Milošević bio obavešten. Pismo nas je zateklo u toj akciji prikupljanja potpisa. Svakako, s obzirom na ugled predsednika Miloševića u SPS-u i narodu, dužni smo da njegovom predlogu poklonimo pažnju, jer su to veoma važna pitanja iz života i rada naše partije, kao i da su to značajna pitanja za čitavu zemlju.
      
       Zar nije čudno da SPS kao najjača opoziciona stranka nema svog predsedničkog kandidata?
       - SPS ima kandidata. To je bio Slobodan Milošević. On je to praktično odbio sa predlogom da kandidat onih partija koje su činile vladu narodnog jedinstva bude Vojislav Šešelj. Prema predlozima predsednika odnosimo se uvek sa pažnjom i poštovanjem, što činimo i ovaj put, ali naglašavamo da je Glavni odbor još ranije zaključio da SPS mora da ima svog kandidata, pa je i doneo odluku da se kandiduje Slobodan Milošević. S obzirom na novonastalu situaciju, mi moramo predlog predsednika izneti na Glavni odbor i svakako doneti odluku za koju ocenimo da je politički najcelishodnija i koja je, po našem mišljenju, najviše u interesu cele zemlje.
      
       U kojoj meri je izdvajanje krila Baneta Ivkovića nanelo štetu SPS-u?
       - Taj sukob je indukovan od strane Demokratske stranke da bi se nanela šteta Socijalističkoj partiji Srbije. Ivković je najobičnija marioneta u njihovim rukama, čija je uloga bila da što je moguće više pocepa i po mogućnosti preotme stranku. Taj zadatak nije izvršio. Odvojio je najveći broj onih ljudi koji moraju da budu u vlasti ili blizu vlasti, pošto-poto. Ja ih nazivam karijeristima. Međutim, članstvo ni blizu nije uspeo da preotme, čak ni pet odsto. On sada pokušava da preko Ministarstva za državnu upravu sebe registruje kao predstavnika SPS-a. Hoće li ga u tome režim podržati, to ćemo uskoro videti, ali arumentacija za takav potez ne postoji kod njega, niti bilo kakva validna dokumentacija. Čak i ako ga na silu registruju od strane sadašnje vlasti, to će biti general bez vojske i ne može opstati, niti će opstati.
       Najviše što je mogao da napravi za Đinđića, Labusa ili Čedu, Ivković je već napravio. Mislim da je to i njima jasno. Jedino što im ostaje, jeste da umesto registracije koja bi bila nezakonita, prime Baneta kao devetnaestog člana DOS-a i da on i formalno postane njihov poslanik, pošto mi znamo da je već dugi niz godina on član Demokratske stranke.
      
       Čak i kad je bio u vašoj vladi?
       - I tada je bio član. To smo saznali kasnije po njegovim kontaktima. Nikad nije bio iskren, ali u to vreme kada je bio član vlade, onda nismo znali. To je uspeo da sakrije.
      
       Socijalistička partija Srbije se nekako nije snašla u opoziconim vodama, u parlamentu ili van njega. Zašto vam je teško da se ponašate kao opozicija?
       - Pa ja priznajem da taj problem postoji. To je posledica činjenice da smo navikli da budemo partija na vlasti sve to vreme i da se najbolje nismo organizovali i snašli u periodu kad nismo na vlasti, dakle kao opoziciona partija. Mislim da smo uspeli da se konsolidujemo, da nastupamo organizovanije, bolje i nadam se da ćemo izrasti u partiju koja zna i ume da vodi politiku i u vreme kada je opoziciona partija.
      
       Vidite li neke razlike u delovanju Koštunice i Đinđića?
       - Suštinski posmatrano, ni Đinđić ni Koštunica nisu samostalne ličnosti. I jedan i drugi revnosno izvršavaju ono što im se zapoveda, samo se razlikuju u metodu. Đinđić sprovodi otvorenu diktaturu kako bi ostvario dobijene zadatke, a Koštunica pokušava da sve to zaogrne u ruho zakonitosti. Recimo, Koštunica nije bio protivnik izručenja Miloševića Hagu, nego je tražio da ima podlogu u nekom zakonu za izručenje. Mada treba priznati da je on smatrao da svim našim građanima, ako postoje prekršaji, treba suditi ovde u zamlji.
      
       A da li biste sarađivali u nekoj doglednoj budućnosti sa jednim ili drugim?
       - Politika obojice pogubna je za Srbiju. A što se tiče DOS-a kao koalicije, ona više ne postoji, jer je njih jedino povezivao cilj rušenja Slobodana Miloševića sa vlasti. Danas više nemaju ništa zajedničko. Zar mislite da je normalno da se u 21. veku sukobi među strankama zasnivaju na borbi za kontrolu nad tajnom policijom, umesto na tome koja strana nudi veće smanjenje stope nezaposlenosti? Međutim, u diktatorskom režimu kakav je ovaj, tajna policija je stub sistema. Nikada u istoriji naše zemlje nije bilo takve zloupotrebe tih službi i institucija kakve se danas dešavaju.
      
       Izvinite, zar ne mislite da je u periodu kad ste vi bili premijer tajna policija zloupotrebljavana na neuporedivo gori način, da je bila umešana u neke likvidacije, poput Ibarske magistrale ili Ćuruvije?
       - To se ne da uporediti. Sada je to diktatura, a za vreme moje vlade nije bilo diktature. To što pripisujete tajnoj policiji u vreme vlade narodnog jedinstva, ništa nije dokazano.
      
       Vi, dakle, potpuno isključujete mogućnost učešća Državne bezbednosti u ubistvu Slavka Ćuruvije, slučaju na Ibarskoj magistrali...
       - Ja potpuno odbacujem mogućnost da je Ćuruvija ubijen zbog politike, odnosno učešća Socijalističke partije u tome. Potpuno. Pa čak i Službe državne bezbednosti. Svi napori da se optuži Državna bezbednost u to vreme su propali jer ne postoje nikakavi materijalni dokazi. Ukoliko postoje, SPS neće braniti nikoga bez obzira o kome se radi; naprotiv, tražićemo da svi počinioci takvih zločina budu primereno kažnjeni.
      
       Od nekih istaknutih ljudi u DOS-u može se čuti da je razlog što krizni štab nije preuzeo "Progres" to što imate neke moćne zaštitnike, veoma jake biznismene koji su bliski novim vlastima. Ko su vaši zaštitnici?
       - Vaše pitanje je pogrešno. Zašto bih ja imao zaštitnike? Zar nisu krizni štabovi pravili najveće zločine, a još veće zločine pravili su oni koji su ih formirali. Vaše pitanje je trebalo da bude: kako ste opstali u vreme histerije postojeće vlasti na sve one koji nisu pripadnici DOS-a ili se ne slažu sa politikom postojeće vlasti? To je pravo pitanje. Ja nemam zaštitnika, osim svojih radnika. Prema tome, državnim pučem 5. oktobra - jer je to bio puč, to nisu bili izbori - nastupila je era koja se može meriti sa erom makartizma u Americi ili erom Informbiroa 1948. godine. To je bilo proganjanje poštenih ljudi i u Americi i u našoj zemlji, kao što su krizni štabovi bili proganjanje ljudi koji su bili socijalisti, ljudi koji drugačije misle u odnosu na sadašnju vlast.
       Krizni štab u "Progresu" je formiran od dosovaca izvan i uz prisustvo deset-petnaest radnika. Njihov zadatak bio je da preuzmu "Progres" i da mene skinu, ali radnici nisu hteli da mene skinu jer im rukovodim 30 godina, a preduzeće je jedno od najuspešnijih u zemlji. Kad ništa nisu mogli da naprave, onda hoće da nezakonito obračunaju ekstraprofit "Progresu". To je čista pljačka. Ukoliko produže s takvom politikom, moraće da odgovaraju za to jer to su krivična dela. "Progres" nije ostvario nikakav ekstraprofit. Da bi neko platio ekstraprofit, mora da ga ostvari.
      
       Ali vi ste bili dugo predsednik vlade i prvi čovek "Progresa". Sasvim je logično pretpostaviti da ste iz tog konflikta interesa mogli da imate koristi?
       - To je hipoteza koju postavlja sadašnja vlast, što znači da ta vlast radi po takvoj pretpostavci. Treba se obogatiti dok si na vlasti. Ja tako ne ramišljam niti radim.
       U isto vreme kada sam bio predsednik vlade, nisam bio predsednik "Progresa". Ja sam se zahvalio na toj dužnosti i u to vreme me je zamenjivao i vršio funkciju moj zamenik sa svim pravima i obavezama generalnog direktora. Znači, nisam mogao vršiti i jednu i drugu funkciju.
      
       A je li imao "Progres" koristi od toga što ste bili predsednik vlade?
       - Nije. Ne može imati koristi zato što je jači "Progres" sa mnom nego bez mene. I on je oslabljen mojim odlaskom u vladu. Najnovija Odluka RUJP po Zakonu o ekstraprofitu, donesena pre mesec dana, upravo je bazirana na izmišljenom "privilegovanom" uticaju mene kao presednika vlade na rezultate konkursa pri prodaji robe iz materijalnih rezervi putem javnog konkursa.
      
       Zar niste imale koristi od uvoza pšenice?
       - Kompanija "Progres" a.d. naglašava da je dokazala da je po osnovu izvoza 100 000 tona pšenice, kada je izvoz bio slobodan (bez kontingenta), kao prihod ostvarila samo proviziju od dva odsto od ugovorenog izvoza, a da je pri izvozu 10 000 tona kukuruza i 4 000 tona brašna ostvarila samo razliku u ceni primerenu izvozu ovih proizvoda. Što znači da je Kompanija "Progres" a.d. za izvoz pšenice, kukuruza i brašna vredan oko 28 miliona DEM ostvarila prihod od oko 370 000 dolara. U donetom Rešenju RUJP-a vrednost ostvarenog izvoza od 28 miliona maraka je pogrešno uzeta, kao poreska osnovica i tretirana kao ostvaren ekstra dohodak, na koji je utvrđen porez do 23 miliona maraka. Da je prihod, koji je "Progres" ostvario od izvoza u iznosu od 370 000 dolara RUJP uzeo kao polaznu pretpostavku, što je morao, za utvrđivanje poreske obaveze "Progresa", došao bi do prave poreske osnovice i poreske obaveze "Progresa".
       To znači da je Rešenje RUJP-a sramno i zloupotreba Zakona o ekstraprofitu. Naši najugledniji eksperti, profesori Beogradskog univerziteta i poznati advokati, pregledali su, proučili a neki i učestvovali o obradi dokumentacije "Progresa" koja je kao žalba dostavljena RUJP-u povodom rešenja o razrezivanju poreza na ekstraprofit našoj kući.
       U odbranu Kompanije "Progres" a.d. stali su eksperti, profesori Ekonomskog fakulteta u Beogradu dr Nikola Malenović, dr Oskar Kovač, dr Jurij Bajec, profesor Fakulteta organizacionih nauka dr Stojan Dabić i ugledni advokati dr Špiro Vuković iz Beograda i Željko Rakić iz Novog Sada.
      
       Da li ste čuli za priču prema kojoj se ova vlast ustručava da preuzme "Progres" zato što se plaši reakcije nekih moćnih ruskih privrednika, među kojima se posebno apostrofira Viktor Černomirdin, vaš poslovni partner i prijatelj?
       - Zar to nije nonsens svoje vrste? A šta to znači - preuzme? Ja vas ponovo vraćam, ako mislite na nezakonito delovanje, onda mogu da razumem, ali koji je to osnov da preuzme? Nema tog osnova. Ponavljam, to je zločin, to je kazna, to je krivično delo. Što da mene brani Viktor Černomirdin kad je on samo poslovan čovek koga sam upoznao pre 27-28 godina. Kada sam ga upoznao, on je bio direktor proizvodnje "Gasproma", koliko se sećam, u Orenburgu na Uralu. Negde u isto vreme smo postali premijeri i ta naša saradnja doprinela je mnogo da dobijem gas za vreme sankcija u zamenu za robu. Danas mora Srbija u kešu platiti sve. Zašto sada za takav jedan odnos postoje, kako vi kažete, priče? Zašto se ne kaže drugačije: vidiš, ipak je gospodin Marjanović u vreme sankcija imao izvanredne poslove sa Rusima, koji su kao prijateljski narod pomagali Srbiji. To je prava istina. A Černomirdin da me brani, od čega? Ja sam radio pošteno i ispravno prema ovoj zemlji.
      
       Vi ste nedavno izjavili da se u vreme sankcija živelo bolje nego danas. Da li biste mogli detaljnije to da objasnite?
       - Ja sam izjavio da se lakše podnosio život u vreme vlade narodnog jedinstva nego danas. Izjavio sam to zbog toga što su danas takve cene da ljudi, naročito oni siromašniji, ne mogu da vežu kraj s krajem i što smo u to vreme mogli više proizvoda da kupimo za sto maraka, ili recimo, za sto evra nego što možemo da kupimo danas za tri stotine. I to je tačno.
      
       Sećate li se, kojim slučajem, da su se ljudi otimali za vekne hleba na Terazijama ili da su penzioneri primali dve marke, najveće hiperinflacije i njenih posledica?
       - Samo najpre da objasnite da li vi ovim pitanjima navijate za ovu vlast. Vaša pitanja nisu korektna. Prvo, hiperinflacije za vreme moje vlade nije bilo. Moja vlada je završila i rešila problem hiperinflacije. Prema tome, vaše pitanje je neumesno. Da je to vreme zahvatilo ovu vlast, oni se ne bi zadržali tri dana. Pa, pogledajte malo cene električne energije! Danas sam došao kući i dobio račun od četiri hiljade dinara samo za jedan mesec. Pa ko to može da plati? A gde su druge cene - gas, pijaca? Jeste li vi bili na pijaci? Je l' idete? Tamo psuju. U moje vreme nije bilo toga.
       A to što vi kažete - bacanje hleba, to je takva propaganda bila. Skupi se jedno čvorište u to vreme, po mom mišljenju pristalice SPO-a, pa sad daju vekne hleba. Mi smo imali hleba dovoljno. Srbija je imala dovoljno hleba. Nemojte preterivati. Pitajte sad penzionere. Sad oni moraju dokazati da su živi da bi dobili penzije. Tamo lepo piše, svaki penzioner će morati da dođe, svaka tri meseca da pokaže da je živ. Pa kakav je to odnos prema ljudima?
      
       Kad biste poredili onu vladu kojoj ste vi predsedavali i ovu sadašnju, kako biste vi to ocenili?
       - Moja vlada je bila po volji naroda. Ova vlada je, sad se vidi, po volji NATO-a. Uz ogromna neispunjena obećanja, prevarili su birače i dobili izbore.
      
       Ali ipak je ova vlada dobila neke izbore. Na njima je, izgleda, bila više po volji naroda od vaše partije?
       - Jeste, zato što je NATO delovao tako, ali zašto je spaljena Savezna skupština 5.10.2000. godine sa svom dokumentacijom? Dopustite da kažem nešto o ovoj vladi. Moja vlada je bila vlada narodnog jedinstva, a ova je stranačka vlada. Moja vlada je brinula o zaštiti standarda građana - sadašnja vlada brine samo o tome kako da zadovolji svoje inostrane gazde. Moja vlada je učvrstila dinar - ova vlada je devalvirala i marku. Odmah da kažem, realna vrednost marke je najmanje duplo veća, a to što Dinkić priča, nema dokaza. Moja vlada je bila demokratska. Ona je poštovala nezavisnost sudstva i Srbije, poštovala ljudska prava i slobode. Sadašnja vlada direktno piše sudske presude, ucenjuje i ponižava sudstvo, progoni političke protivnike.
       Moja vlada je tretirala Kosovo i Metohiju kao integralni, suvereni deo Srbije - aktuelna vlada ga se praktično odrekla, dajući legitimitet tamošnjim kvaziizborima koji su ustanovili vlast sastavljenu od albanskih terorista i ubica. To vam je sve tačno. Moja vlada se trudila da nijednog radnika ne ostavi bez posla i da stvori uslove za zapošljavanje mladih, čak i u vreme sankcija. Ova vlada trči da postigne svetski rekord u broju otpuštenih radnika i stopi nezaposlenosti i koncem godine imaćemo rekord u nezaposlenim radnicima u poslednjih pedeset godina.
       Moja vlada je sačuvala društveni kapital i omogućila da njime rukovode oni koji su ga stvorili, a to su radnici. Sadašnja vlada u bescenje rasprodaje preduzeća, realizujući zadatu joj iz inostranstva kvotu od dve hiljade privatizovanih firmi u ovoj godini.
      
       Recite mi, da li ste videli neki potez, neki zakon, bilo šta što je, recimo, ova vlada uradila bolje od vaše?
       - Ne postoji nijedan.
      
       Nijedan?
       - Ni jedan jedini.
      
       Kako možete da kažete da ste vi stabilizovali dinar, a da ova vlada to nije učinila kada statistika govori upravo obrnuto?
       - Moja vlada narodnog jedinstva rešila je hiperinflaciju koja je bila jedna od najvećih u istoriji civilizacije. Mislite da bi ova vlada to rešila? Možda bi uz velike donacije iz inostranstva. Moja vlada je prekinula hiperinflaciju.
      
       Znači, vi mislite da je vaša vlada bila neuporedivo bolja?
       - Neuporedivo. Ne može se meriti.
      
       Kako se osećate kad ljudi koji sada vode zemlju, kažu da su zatekli pustoš, da je sve razoreno, da je ekonomija upropašćena?
       - To je politički marketing. Ova vlast je za maltene dve godine upropastila privredu ove zemlje. Mi smo praktično uspeli, u vremenu koje je najteže u novijoj istoriji Srbije, da iziđemo iz teškoća, da opstanemo, iako smo imali nepravedno uvedene sankcije. Ako bi danas organizovali plebiscit naroda u vezi sa uvedenim sankcijama međunarodne zajednice prema SRJ, rezultat bi bio da su nepravedno uvedene prema Srbiji i srpskom narodu. Današnja vlast kaže - mi moramo da se postavljamo prema prijateljima (EU i Americi) tako da ako izgubimo, onda ti prijatelji neće nipošto sarađivati sa onima koji dođu posle nas. Zamislite koja je to ironija! Znači, ako DOS izgubi izbore, Srbija propada.
      
       Ali i vi ste govorili pred izbore da će Srbija propasti ako vi izgubite?
       - Pa evo šta je bilo. Jesam li pogrešio?
      
       Koji je vaš motiv da se, posle svega, bavite politikom?
       - Moj motiv je višeslojan. Želim da pomognem svojoj zemlji i svom narodu da izađe iz nevolja koje su nas zadesile. Ideološki, ja sam levičar. To je moje životno opredeljenje. Partijski, ja sam socijalista i želim koliko mogu da pomognem svojoj zemlji u teškim trenucima u kojima se nalazimo.
      
       BATIĆ BAČEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu