NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Mišljenje Drugog

Naslov: "Politike prijateljstva"
Autor: Žak Derida
Izdavač: "Beogradski krug", Beograd 2001.

      Nenad Daković
      
       Nemam ovde nameru da se kritički osvrćem na značaj ili značenje objavljivanja ovog velikog dela o "politikama prijateljstva" u izvrsnom prevodu na naš jezik, koji svakako zavređuje javnu pažnju i hvalu (prevodilac sa francuskog Ivan Milenković), jer to u ovim okvirima nije ni moguće. Moja je namera da jednostavno upozorim ili obelodanim da ova knjiga postoji i da je vredi pročitati. U nedostatku elementarnih informacija o mnogim značajnim delima koje se povremeno objavljuju u prevodu iz oblasti filozofije i teorije i to će, verujem, biti dovoljno, bar kao kultivisani putokaz.
       Kada sam već kod edicije "Cirkulus" u kojoj je objavljen Deridin ogled, da bar pomenem i neka druga dela o kojima se nije pisalo a koja zavređuju javnu pažnju. Na primer, knjigu Dejvida Vilsa "Proteza", neku vrstu filozofskog pandana "Uliksu", ili knjige Pegi Kamuf "Univerzitet u dekonstrukciji", Slavoja Žižeka "Manje ljubavi - više mržnje!", Čarlsa Tejlora "Prizivanje građanskog društva", što ukazuje - imajući u vidu i najavljena dela - na značaj ove edicije za naš filozofski život.
       "Politike prijateljstva" je izuzetno obiman i slojevit tekst i izuzetno težak, ali ne u klasičnom smislu, kao nejasan ili težak za čitanje. Taj tekst je "težak" jer ove "politike prijateljstva" za koje pledira Derida, to je u teorijskom pogledu u opoziciji prema tabuiranim i tradicionalnim kanonima politike, kakav je onaj Grčki ili Judeohrišćanski, da bi se možda u odlučujućem razgovoru ili polemici između Ničea i Šmita, odnosno, Hajdegera i Blanšoa, dospelo do ovog dekonstruktivističkog shvatanja politike o kome Derida govori na samom početku ovog ogleda. Jer ove "politike" s jedne strane smeraju na dekonstrukciju velike figure prijateljstva, njeno androcentrirano, fraternističko, dakle, veli Derida, familijarističko, etničko i nacionalističko, genetističko i falogocentričko pravilo.
       S druge strane, moderni pojam "politike" zasnovan je na pojmu "neprijatelja", još u Ničeovom pasusu iz "Ljudskog, odviše ljudskog" gde Niče pravi onu modernu razliku između glasa "umirućeg mudraca" (on ovde misli na Grčku i ovaj epohalni "izlazak iz Grčke") i onoga poziva iz budućnosti: "Vičem, ja živi ludak": "Neprijatelji, nema više neprijatelja!. To je svakako radikalno preokretanje Aristotelove apostrofe, koju na početku svojih "Politika prijateljstva" citira Derida: "O, prijatelji moji, nema više prijatelja!. Jer, ovde je važno da već sama retorička figura apostrofe, koju posle Aristotela navodi Montenj i mnogi drugi za njim, podrazumeva izvestan prekid i odlaganje, ili vremensko uvrtanje kao i logičko uvrtanje koje ga sledi. Hoću da kažem da od samog početka, za razliku od modernog shvatanja politike, koju obeležava "egzistencijalno prisustvo neprijatelja", bez koga prema Šmitu nastaje "gubitak političkog" - savremene "politike prijateljstva" obeležava ova neočekivana "institucionalna praznina" ili "odsustvo" kao "invencija otpora" i dekonstruktivni odgovor na viševekovni kontinuitet "politike kao metafizike prisustva". To će pokazati da u samom srcu prijateljstva, kako veli Derida, prebiva aporija, u ovom pokušaju "prelaza na institucionalnu instancu Drugog". To pokazuje da nam pristup političkom još nije otvoren.
       Jer je u pitanju "mišljenje drugog kao mišljenje smrtnog, ili telepoieza, koje ono političko smešta u samu stvarnost u kojoj vlada zakon sablasnog". Ali za Deridu ove "Politike prijateljstva" nisu samo još jedan diskurs o politici - i to je ono za nas dragoceno - nego i "svedočanstvo o političkom prijateljstvu" sa prijateljem iz "Beogradskog kruga" na čiji je poziv 1992. godine Derida održao predavanje, koje je postalo osnova ovog ogleda o prijateljstvu.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu