NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Operacija Wolf

Silna medijska buka samo je učinila "aferu Vukašin-Volf Minić" još nerazumljivijom. Ili je, možda, upravo to efekat koji i treba da se izazove

      Rutinskom kontrolom nazvali su mediji i beogradska policija privođenje Vukašina-Volfa Minića i četvorice njegovih telohranitelja 24. jula; ali, teško da se može reći da je bilo mnogo od rutinskog kada su čak tri interventne jedinice beogradskog SUP-a tog dana oko jedan sat po podne na uglu Balkanske i Narodnog fronta zaustavile "audi" i "mercedes", i zbog nelegalnog posedovanja oružja privele Minića i njegove telohranitelje iz agencije "Tigrovi" Raška Milića, Srđana Mihajlovića, Marka Stojiljkovića i Mileta Dragutinovića. A sve pod budnim okom javnosti, oličenim u odabranim televizijskim kamerama i fotoaparatima.
       Isto tako, rutinskim će malo ko nazvati i dalji sled događaja, da zbog ovog lakšeg krivičnog dela za koje se najčešće izriču samo uslovne presude, odmah budu puštena da se brane sa slobode četvorica telohranitelja, dok je samo Minić zadržan u pritvoru, iako baš kod njega nije pronađen pištolj, već je nađen ispod njegovog sedišta u "mercedesu", što nije tako zanemarljiva razlika. Tek, ova je akcija policije - koja je po medijskoj pokrivenosti neke podsetila na hapšenje nekadašnjeg funkcionera JUL-a Nenada Đorđevića - otvorila "aferu Volf" koja i dalje traje iako je u međuvremenu njen glavni akter izašao na svež vazduh pošto je prethodno sudu za njega položena garancija od četvrt miliona evra.
       Zid ćutanja
       Najpre, da vidimo, ko je Vukašin-Volf Minić? Prema dostupnim, šturim biografskim podacima, rođen je 1965. godine u Gostivaru, po zanimanju je ka-ve elektrotehničar (tri razreda srednje Elektrotehničke škole "Nikola Tesla" u Beogradu), verio se sa jednom beogradskom novinarkom. Javnosti je, međutim, postao poznat po sasvim drugačijim angažmanima, kada je britanska istražiteljska agencija FIA (Forensic Investigative Associates) čiji je on (bio) radnik 2. februara 2001. godine potpisala sa Narodnom bankom Jugoslavije ugovor o pomoći u pronalaženju novca i privatnih bankovnih računa pripadnika bivšeg jugoslovenskog režima. "Agencija FIA jeste najbolja u svom poslu, a ja, Vukašin-Volf Minić, jesam važna karika u toj agenciji", izjavio je svojevremeno.
       Prvi kontakt FIA sa novim jugoslovenskim vlastima bio je ostvaren, inače, već 10. oktobra 2000. godine. Ugovor sa britanskom istraživačkom agencijom bio je potpisan na šest meseci, a prema tadašnjim izjavama guvernera NBJ Mlađana Dinkića, uz saglasnost naše policije i uz preporuku britanske ambasade u Beogradu.
       Neki mediji ustvrdiće kasnije da su garancije za FIA dali kontroverzni crnogorski biznismen Ratko Knežević i ambasador Velike Britanije u Jugoslaviji Čarls Kroford, međutim, Knežević će svoju ulogu demantovati, tvrdeći da ne poznaje ni Volfa niti bilo koga iz FIA, te da se sa Krofordom "možda čuo telefonom pre četiri-pet godina dok je on radio u Forin ofisu".
       O Vukašinu-Volfu Miniću danas, dodajmo i to, ne žele da govore ni Dinkić ni Kroford. Uopšte, čitava afera okružena je zidom ćutanja i nadležnih i umešanih, počev od samog Minića - posle više pokušaja da se dogovori intervju sa njim, NIN-u je na kraju rečeno samo da njegovi poslovni saradnici (o njima više reči kasnije) spremaju saopštenje u kome će odgovoriti na sve optužbe.
       U svakom slučaju, FIA potraga za našim novcem na Kipru nije imala priželjkivane/očekivane/bilo kakve valjane rezultate - zavisno već od ugla posmatranja - tako da od nastavka saradnje NBJ i britanske istražiteljske agencije, koja je za novi ugovor tražila milion funti, nije bilo ništa.
       Usput, avgusta 2001. godine, Minić osniva Asocijaciju za zaštitu nacionalne kulturne baštine "Blago" (sedište organizacije je u beogradskoj Gospodar Jevremovoj ulici, u kojoj živi i jugoslovenski predsednik Vojislav Koštunica), koja se bavi identifikovanjem, pronalaženjem i katalogiziranjem našeg kulturnog nasleđa. U počasnom odboru "Blaga" sede princ prestolonaslednik Aleksandar Karađorđević, vladike Amfilohije i Artemije, Britanac lord Armstrong od Ilminstera, predsedavajući agencije FIA...
       Blago
       Nastavak, ili početak "operacije Volf", dogodiće se međutim tek kada se priča zaogrne duvanskim dimom. FIA, naime, u izvesnoj meri već etablirana na ovim prostorima, za račun Japan tobako inkorporejtida, jednog od najvećih svetskih proizvođača cigareta (pored ostalog i "Monte Karla"), počinje da istražuje balkanske puteve šverca cigareta, a Vukašin Minić postaje ovdašnji zastupnik JTI sa "ovlašćenjem za rad u ime JTI na memorandumima o saradnji na suzbijanju šverca i sličnim poslovima". Ovo ovlašćenje konkretan rezultat dobija 24. jula, nešto pre one rutinske policijske kontrole i hapšenja, kada Minić ispred JTI u hotelu "Moskva" u Beogradu potpisuje ugovor o saradnji sa direktorom UNMIK carine sa Kosova Džonom Robertsonom (potpisnik ugovora, prema najavama, trebalo je da bude i Savezna uprava carina, ali je na koncu ipak odustala).
       Međutim, kada Minić dobija spomenuto ovlašćenje od JTI, odnosno, kada je započela saradnja FIA i JTI? Ovo je tačka na kojoj kreću medijski obračuni.
       Jedna je od zainteresovanih strana ustvrdila da je poslovna saradnja britanske agencije sa multinacionalnom kompanijom započela još u martu 2001. godine, dakle u vreme dok je FIA tragala za jugoslovenskim novcem na Kipru, iz čega je izvučen zaključak da je ova (neuspešna?) potraga bila samo maska, paravan koji je FIA poslužio da neometano pronjuška po našim institucijama ne bi li došla do onoga što je stvarno zanima. Nasuprot tome, u pisanom demantiju, lord Armstrong naveo je da je FIA tek u novembru 2001. godine u Londonu potpisala ugovor sa JTI.
       Slede, međutim, nove tvrdnje poslovično dobro obaveštenih, i nova otkrića njima bliskih krugova: Vukašin-Volf Minić, koji nije britanski državljanin, povezan je sa jednom britanskom obaveštajnom službom (navodno je to rekao i našim policajcima prilikom privođenja), u svom jugoslovenskom pasošu ima sumnjivu vizu ove zemlje izdatu u Belgiji, a njegova potraga za švercerima cigareta i sama je zapravo novi paravan, kojim se prikriva navodna umešanost JTI u nelegalan promet sopstvenih marki cigareta. Opet navodno, JTI je onoliku kauciju za Volfa Minića položio ne bi li ga time sprečio da eventualno "propeva" u policiji o poslovanju JTI.
       Pojavljuju se, takođe, i informacije da Volf nema nikakve veze sa agencijom FIA za čijeg se predstavnika izdaje. Delimično, ovo se pokazuje tačnim, budući da je Minić u međuvremenu zaista promenio radno mesto i prešao u drugo istraživačko preduzeće iz Londona, "Intero", i to u paketu sa svojom pretpostavljenom, bivšim njujorškim javnim tužiocem Džesikom de Gracijom. Ovo je 14. avgusta potvrdio i predsednik FIA internešenel Geri Kac, dodavši doduše i da FIA i "Intero" "blisko sarađuju".
       Uzgred, na zvaničnom sajtu FIA Džesika de Gracija navedena je kao izvršni direktor agencije, dok je telefonski broj njene londonske kancelarije "privremeno isključen".
       Što se pak kontraoptužbi na račun Japan tobaka o umešanosti u šverc cigareta tiče, moguće je, neko je tu nešto pomešao, što i nije čudno budući da u svetu, i u istom poslu, postoje dve paralelne organizacije sa istim akronimom JTI, čiji se poslovni interesi loše režiranom igrom sudbine prelamaju baš na ovim našim prostorima. Dakle, pored Japan tobako inkorporejtida, čiji ogranci pod istom skraćenicom JTI (uz varijaciju internešenel umesto inkorporejtid) posluju širom sveta, postoji i paralelna struktura JTI - redom, povezani su tu J. Trademarks Incorporated iz Njuarka (skraćeno, dakle, JTI), Jedž Tea International Co. Ltd sa Malte (opet JTI), "Kurten internešenel trejding" i "Mon Blan S.A." iz Monte Karla te, najzad, u Beogradu registrovani JTI d.o.o, koji sa Japan tobako inkorporejtidom nema nikakve veze ali ima žig ove kompanije registrovan maja ove godine od strane Zavoda za zaštitu intelektualne svojine SRJ. Neke od tužbi, za vlasništvo žiga cigareta "Monte Karlo" na primer, Japan tobako već je dobio, dok su ostali postupci u toku.
       Firme
       Čitava komplikovana priča o akronimima i žigovima bitna je ne samo zbog optužbi Japan tobaka da je "ova registracija (JTI d.o.o.) na prevaru deo paketa programa masovnog šverca i falsifikovanja u okviru koga se jugoslovensko tržište preplavljuje ilegalnim cigaretama 'Monte Karlo'", već i zbog dveju zaplena kontingenata cigareta ove marke, 27. marta ove godine u Zaječaru i 17. maja u Kopru. Zaječar i Kopar povezani su, prema tvrdnji Džesike de Gracije, u Kelnu, u laboratoriji Japan tobaka, čije su analize pokazale istovetno poreklo falsifikovanog "Monte Karla" - to je, izjavljivao je Volf Minić, grčka fabrika "Georgijades".
       U Kopru zaplenjeni kontingent falsifikovanog "Monte Karla" (16 kontejnera) - njihov dolazak u tu luku najavio je preko stranica NIN-a Velimir-Velja Ilić, gradonačelnik Čačka, još s jeseni prošle godine - bio je na putu za Bar, radi navodnog tranzita kroz SRJ. Gorespomenuta kompanija sa Malte Jedž Tea International potvrdila je (podaci slovenačke carine koje navodi De Gracija) suvlasništvo nad tim cigaretama, zajedno sa takođe spomenutim "Kurtin internešenel trejdingom".
       Tek, posle iznošenja u javnost ovih podataka krenuo je Vukašin-Volf Minić (okružio se u međuvremenu telohraniteljima zbog navodnih pretnji) u kontraudar, ne nudeći međutim dokaze za svoje optužbe da je "ubistvo Momira Gavrilovića direktno povezano sa švercom cigareta, a FIA sumnja da i iza ubistva Boška Buhe stoje isti razlozi".
       Volf Minić i FIA oglašavali su se najviše preko "Blica" i "Svedoka" dok je s druge strane, baklju od "Nedeljnog telegrafa" preuzeo podgorički dnevnik "Publika". Ovaj list u seriji svojih tekstova-napada na život i priključenija Vukašina-Volfa Minića koga uporno optužuje za umešanost u šverc cigareta. Sve izrečene optužbe sa jednakom marljivošću iščitavaju se u vestima BK televizije i Pinka. Serija "Publikinih" napisa se poklopila sa izveštajem Anketnog odbora crnogorske skupštine za ispitivanje navoda zagrebačkog "Nacionala" (koji je došao do saznanja potpuno suprotnih saznanjima novinara "Publike".
       Citirala je "Publika" predsednika FIA internešenel Gerija Kaca: "Hapšenje Volfa nas uopšte ne interesuje. On nema nikakve veze s nama." Međutim, samo dan-dva kasnije, saopštava taj isti Geri Kac: "Bio sam duboko povređen kada sam pročitao lažno prenete informacije koje sam u telefonskom intervjuu dao listu 'Publika'."
       Najzad, prema "Publici", advokat Vladimir Božović, svojevremeno pravni zastupnik FIA u Jugoslaviji, odustao je od saradnje pošto su predstavnici britanske agencije zatražili od njega da lansira duvansku aferu koja se kasnije pojavila u zagrebačkom "Nacionalu". U izjavi za NIN, međutim, Božović kaže da je saradnju sa FIA prekinuo u samom startu, čim su se pojavila govorkanja o švercu cigareta ("Nisam hteo da budem ničije sredstvo. Ne amnestiram odgovornost Mila Đukanovića, samo sam odbio da se upustim u tu priču"), te da uopšte ne zna da li podaci koji su se pojavili u zagrebačkom nedeljniku potiču od FIA. I, podvlači, "Publika" je "zloupotrebila moju izjavu, dopisala da sam ja odbio da lansiram priču o duvanskoj aferi".
       Na kraju svega izrečenog, ako je barem nešto jasno, jeste da nevinih i naivnih ovde nema, a ko je od (lažno?) optuženih da šverc bliži istini, pa, razmislite o tome sami, sledeći put kad zapalite cigaretu ukusa na koji baš i niste navikli, koju ste prethodno izvukli iz paklice kupljene u centru grada, bez akcizne markice.
       NIKOLA VRZIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu