NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Ni reč o izborima

Aleksandar Tijanić, savetnik predsednika Koštunice

      Medijski savetnik predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice za NIN govori o predstojećim predsedničkim izborima i na samom početku, o političkoj situaciji u Srbiji, kaže: "Ovakva Srbija rezultat je udruženog rada koalicije jedne osrednje stranke, desetak patuljastih političara, četiri banke, tri televizije, dve razbojničke družine i jednog lidera koji je inteligentan, vredan i pokvaren. Gotovo bez izuzetka, na sceni su mutirane, defektne i nakazne demokratske institucije. To nije slučajnost, to je projekat ambicioznog Đinđića. Naime, samo usred razorenog parlamentarizma on može Srbiju i nadalje da zadrži u čistilištu koje još nije postslobizam. A samo u tom čistilištu volja birača nije zbir njihovih glasova već je volja birača artefakt, proizvod nastao ukrštanjem političkog dizajna, medijskog marketinga i socijalnog sadizma. Gde je politička realnost, demokratičnost, mudrost i normalnost ako se iz parlamenta izbacuje najveća stranka, ako se u politici zaobilazi čovek za kojeg je glasalo dva i po miliona ljudi i ako se smrtno ozbiljni životni problemi Srba smatraju PR-problemom, na koje se onda odgovara televizijskim spotovima, oglasima i bilbordima? Imitacija parlamenta proizvodi imitaciju vlade koja rađa imitaciju privrede što dovodi do imitacije pravde, onda imitacije medija, pa imitacije borbe protiv kriminala i završava se imitacijom reformi i imitacijom života. To što se u Srbiji danas ubijaju čitave porodice nije psihijatrijski ili ekonomski već prvorazredni politički fenomen. Na kraju, pomoću kontrole medija Đinđić uspešno krije tri smrtno ozbiljne stvari: on je rasturio DOS kad je shvatio da ne može DSS da stavi pod svoju kontrolu; on je pomoću boljševički organizovane stranke ukinuo svaku političku ili društvenu spontanost u Srbiji; on zadržava sve javne i tajne slobističke poluge vlasti u svom posedu, jer samo pomoću njih može da odlaže izbornu proveru sopstvene politike i sebe samoga. Najveća optužba na račun Đinđića, međutim, nisu beda i glad već to što nije prekinuo proizvodnju i distribuciju straha kao osnovnog mehanizma za teror nad jereticima koji ne veruju da je Srbija na dobrom putu ni u dobrom društvu.
      
       Ukoliko bude izabran Koštunica, može li se govoriti o kraju krize ili njenom produbljivanju?
       - Ovi izbori su raspisani na brzinu da na njima najjači kandidat ne učestvuje, da većina ne glasa i da pravi pobednik bude onaj koji povlači konce iza takozvanog pobednika u prednacrtu. Ako predsednik Koštunica reši da se kandiduje neće to biti duel između njega i gospodina Labusa. Biće to narodni referendum za ocenu politike premijera Đinđića i njega samoga. Za razliku od Koštunice koji će, možda, za dve godine dva puta sebe da izloži narodnom sudu - Đinđić se ne usuđuje da proveri sebe ni na jednom izboru za bilo šta, bilo kada i bilo gde. Frojd je čudo; bežeći od parlamentarnih izbora Đinđić je napravio grešku poput Miloševića. Naime, raspisujući predsedničku trku premijer nije verovao da će se izbori pretvoriti u suđenje onome šta je napravio Srbiji i Srbima. Ovo će, dakle, biti sukob Đinđićevog populizma i njegovog ekonomskog ruleta - šok bez terapije i Koštuničinog insistiranja na uvođenju pravila političke igre koja će vredeti za sve učesnike i na ekonomskoj politici - terapija bez šoka, koju građani mogu da podnesu. Time se okončava period političkih kriza koje se veštački izazivaju da bi se očuvala vlast grupe koja brine da sva moć i sav novac ostanu u uskom krugu. Ta grupa građane vidi samo kao klijente, stvara sopstvenu elitu koju bogato nagrađuje i ne znam na šta je sve spremna za očuvanje sopstvene vlasti i držanje Srbije u strahu i pokornosti. Neka ljudi sami izaberu između Đinđića kojem ništa nije skupo i Koštunice, kojem ništa nije jevtino. Ponavljam, ako predsednik tako odluči.
      
       Može se izvesti zaključak da ukoliko se Koštunica kandiduje, a gotovo je sigurno da hoće, da beži sa mesta predsednika Jugoslavije, koje možda više i neće postojati, na sigurno mesto predsednika Srbije?
       - Procenjujem da Koštunica uživa takvu podršku građana da bi, kao Lenoks Luis u teškoj kategoriji, mogao da ujedini sve titule predsednika. Verujem da će prevagnuti odluka - koje mesto dopušta veći uticaj na ono šta Srbiju i Crnu Goru čeka u sledećih godinu dana. Zajednica valja da opstane, Srbiji trebaju parlamentarni izbori, društvo treba da se spasi od unutrašnje okupacije, kriminala i bede, reforme ne smeju biti religija već posao, ljudima treba vratiti nadu i poverenje da nisu baš svi u politici prljavi, zli i korumpirani.
      
       U javnosti se pojavila informacija da će kampanju predsednika Koštunice voditi Amerikanac koji će, kako smo mogli pročitati ovih dana u štampi, voditi i kampanju Ratka Kneževića za predsednika Crne Gore. Inače, Mark Mekkinon je čovek koji je vodio kampanju i američkog predsednika Džordža Buša. Koliko u tome ima istine?
       - Ako se kandiduje, za mene bi veliko iznenađenje bilo da se Koštunica odluči za stranca, za bogatu, skupu, bučnu i dugu kampanju. Sve suprotno, mada u kabinetu još nijednu reč nismo progovorili o izborima. Toliko na temu samopouzdanja i toliko na temu uzajamnog poverenja onoga koji je dao i održao reč.
      
       L. M.


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu