NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Sa Crkvom u rukavicama

Mislim da Crkva i mi u suštini veoma slično mislimo. Obe institucije su oprezne, mislimo o mladima, želimo dobro mladima, želimo dobro ovoj naciji. Ako je to tako, onda sve druge dileme i raskoli mogu da se reše jednostavnim dogovorom

      Ministar prosvete i sporta Gašo Knežević ovog septembra ima vruć početak školske godine. Osim već uobičajenih vapaja prosvetnih radnika za povećanjem plata i zahteva za njegovu smenu, u poslednjoj smeni letnjeg školskog kampa u Sremskoj Mitrovici dogodile su se "igre bez granica" koje su u javnosti ocenjene kvalifikacijama od "najnormalnijeg programa oslobađanja dece od stega" do "sektaškog orgijanja pod reflektorima". Ministar prosvete i sporta govori za NIN prvog dana nove školske godine, u "teškom trenutku" i za đake i za profesore, a možda najtežem za ministra.
      
       Kada su prosvetni radnici pretili štrajkom, rekli ste da podržavate njihove zahteve, ali da se protivite štrajku i da biste se u toj situaciji delili napola. Da li je prošlonedeljnim dogovorom prosvetnih radnika i vlade o povećanju zarada za ovu školsku godinu izbegnuta vaša lična deoba i da li će deca ići redovno u školu?
       - Prošle godine smo imali redovnu školsku godinu i nije bilo potresa. Nadam se da će ova biti ista kao i prethodna, dakle da ćemo uvek uspeti da se sporazumemo sa sindikatima. Mislim da imamo dosta dobru saradnju sa njima i pored činjenice da jedan od sindikata - "Nezavisnost" traži moju smenu. Međutim, to je posledica činjenice da sindikat "Nezavisnost" nije imao dovoljan broj potpisa da bi dokazao svoju reprezentativnost po zakonu, a ja sam verovatno jedan od malobrojnih, možda i jedini, ministar koji je rekao: "Pošto nemate dovoljan broj, više vas ne pozivam na razgovore." Ja dalje razgovaram sa dva sindikata, koji su dokazali da imaju, svaki od njih, više od 10300 članova.
       Sa sindikatima smo postigli da budu u istoj startnoj poziciji sa drugim budžetskim korisnicima, dakle, nismo ih ništa protežirali, nego smo im dali istu poziciju u narednoj budžetskoj godini. Time smo ispunili i moje obećanje sa početka ove godine kada sam rekao da je plata sada 300 maraka, a biće 400. I zaista će biti 400 do kraja ove godine. Meni je jako žao što ne možemo više, ali štampanja para nema. Prema rastu cena na malo, ma koliko to ljudima izgleda neverovatno, prosvetni radnici su od početka prošle školske godine do danas popravili svoj položaj za 38 procenata. Dakle, plata im je više rasla, nego troškovi života. Problem je u tome što je njihov start bio tragičan - 66 maraka.
      
       Pre neki dan objavljena je vest da u jednom manjem mestu u zapadnoj Srbiji četvorica direktora nemaju visoku školsku spremu, pa se bune što će morati da idu sa tih mesta.
       - Pošto je uslov visoka stručna sprema, onda će ti ljudi zaista morati da odu. Problem je što će postojati male lokalne škole, gde mi možda uopšte nećemo imati kandidata sa visokom stručnom spremom. Možda smo u pronalaženju zakonskog rešenja postavili mnogo visok kriterijum za celu Srbiju. Nismo za gradove, ali za celu Srbiju možda jesmo. Biće tu jako kvalitetnih ljudi koji će rikošetom stradati. Direktor beogradske škole "Petar Prvi" je učiteljica sa višom spremom. Ona ne može da konkuriše, ona je sjajan direktor, sjajna žena, ali ne može da konkuriše i ona je toga svesna i od toga ne pravi problem. Sa druge strane, razgovarao sam sa sindikatima, da nađemo neko rešenje za ove problematične situacije.
      
       Priča o kampu u Sremskoj Mitrovici podigla se sa nivoa razmene mišljenja da li je "oslobađajuće" i moralno skidanje grudnjaka na javnom mestu, do rasprave o tome da li Srpska pravoslavna crkva treba da se meša u školstvo i da li to adekvatno radi. Da li ste očekivali tako nešto?
       - Ne, nisam. Verovatno zato što nisam dovoljno politički sagledavao situaciju. Naime, jutros kada sam se probudio, pokušao sam da u svojoj glavi napravim dva spiska. Spisak onih koji nas (Ministarstvo prosvete i sporta) podržavaju i spisak onih koji nas ne podržavaju. Na ovom drugom spisku je dosta imena, dosta institucija i pojedinaca, a na spisku onih koji nas podržavaju je jako malo ljudi. Postavio sam sebi logično pitanje: zašto je to tako? Šta je dovelo do takve situacije? Meni se čini da je to zapravo odraz situacije koja je u Srbiji. Mi smo ministarstvo koje je sto odsto ekspertsko. Nijedan moj pomoćnik nije po partijskoj liniji doveden, svako od njih je dobar deo svog života proveo pokušavajući da reformiše obrazovanje na raznim nivoima. To su pedagozi, psiholozi, ekonomisti, koji su posvetili svoj život reformi obrazovanja.
       Ovo ministarstvo niko ne optužuje za nerad, ovo ministarstvo nikada nije donelo nijednu odluku bez kolegijuma ili na moje insistiranje. Ovo ministarstvo je pokušalo da uspostavi sistem i kriterijume vrednovanja koje će nametnuti svim školama i da na taj način rukovodi i reformom i školama. Dakle, sistemom i kriterijumima koji su dati i koje smo pokušali da objektivno utemeljimo.
       Pri takvom pokušaju uveli smo jedan novi model upisa, koji ja zovem "elektronska vlada". Prvi put su ljudi mogli da prate upis dece u srednje škole na kompjuteru i mi ćemo ispoštovati te upise. I šta mislite šta smo dobili iz toga: milion intervencija da upišemo njihovu decu, milion partijskih intervencija za isto, koje sam ja sve hladno odbio, jer branim sistem. Mi smo zapravo ministarstvo za koje mi se čini da je prerano kukuriknulo, da je napravilo model novog, skandinavskog školstva. Ova Srbija to još ne može da shvati. I zato je na onoj strani nezadovoljnih mnogo, a na strani onih koji podržavaju ministarstvo su individualna pisma koja mi dobijamo, ali koja naši mediji neće da objave. Dakle, sa jedne strane imate Srbiju koja hoće da ide ka Evropi, ali da ništa ne čisti u svome dvorištu, a s druge strane imate jedno ministarstvo koje pokušava da uspostavi sistem, kriterijume, ekspertski rad i da izbaci svaku korupciju i intervencije. Šta je posledica toga - ovo što se desilo.
      
       Da li je zbog tih razloga i Srpska pravoslavna crkva na strani nezadovoljnih?
       - Što se tiče Srpske pravoslavne crkve, jako sam iznenađen. Već sam rekao da sam politički razmišljao, možda bih i pre video opasnost. Mi smo tek započeli razgovor sa Crkvom i treba da imamo sastanak sa patrijarhom. Čini mi se da i Crkva i mi osećamo potrebu za komunikacijom. Mislim da Crkva nije jedinstvena i da u njoj, kao i u svim drugim segmentima našeg društva, postoje različite struje. Te struje se prelamaju i na Ministarstvo prosvete. Ne zaboravite, Crkva je dobila u prosvetnom životu segment koji se zove veronauka. Sada imaju potrebu da se prošire, da zahvate što više od obrazovnog prostora, što je i razumljivo. Ali moje je da čistu nauku odvojim sa strane. Ja prihvatam da veronauka postoji, ali postoji i nešto drugo.
      
       Očekujete li da ćete uspeti da se usaglasite sa patrijarhom Pavlom i predstavnicima SPC? Očigledno za ovih godinu dana veronauke u školama to niste uspeli, dok se, povodom događaja u kampu, u saopštenju Sinoda SPC moglo spominjati "perfidno ispiranje mozgova".
       - Mislim da Crkva i mi u suštini veoma slično mislimo. Obe institucije su oprezne, mislimo o mladima, želimo dobro mladima, želimo dobro ovoj naciji. Ako je to tako, onda sve druge dileme i raskoli mogu da se reše jednostavnim dogovorom.
       Od uvođenja veronauke u škole mi smo imali nekoliko kontakata sa Crkvom i ne mogu reći da smo uvek bili istomišljenici, ali su svi kontakti bili u rukavicama, nijedan kontakt nije bio golom rukom, nijedan nije bio ispod pojasa.
      
       Na kraju, da li je vama potpuno jasno šta se dogodilo u tom kampu, ko je odgovoran i da li ste preduzeli neke mere?
       - Faktografija nam je potpuno jasna. Ministarstvo prosvete i sporta je kontrolisalo te kampove na edukativnom nivou. Oni su imali edukativne radionice i to je bila jedna vrsta njihove zabave. Druga je bila kreativna radionica, a treća rekreativna. Nijedna od ove tri radionice, koje su bile pod neposrednom paskom Ministarstva, nije doživela kritiku i svi programi su dobro prošli. Program edukativnih radionica radili su otvoreni klubovi, oni imaju našu saglasnost i tu nema nikakvih primedbi; za rekreativnu, naravno, da nema. Ni ova kreativna radionica nije imala nikakvih primedaba ozbiljnije prirode. Onda je izašlo to pismo profesorke iz Ivanjice i četiri profesorke iz Niša, za koje smo mi saznali da su od početka bile u neskladu sa samim kampom, da nisu mogle da nađu zajednički jezik.
       Večernje aktivnosti, dakle one u kojima se to desilo, pod kontrolom su saveta kampa, koji se sastoji upravo od profesora i edukatora. U tom kampu nije formiran savet. To je, dakle, nečija greška. Ali u momentu događanja profesorke su bile prisutne, nisu prekinule aktivnost, a po sopstvenom priznanju, jedna od njih je i fotografisala događaj. Meni je to rečeno u prisustvu moje saradnice i tri-četiri profesorke koje su takođe tamo bile prisutne. Onda se iznenada na stranicama nekih novina pojavljuju fotografije golog deteta, odnosno ogrnutog deteta, verujem bez saglasnosti tog deteta i njegovih roditelja. Ja kao roditelj, a ne samo kao ministar, moram da reagujem i reagovaću.
       Sve moje informacije govore da su fotografije dospele do medija od tih profesorki. To nije potpuno provereno, a kad bude provereno, uslediće i konsekvence. Što se tiče ovog ministarstva, pokrenut je i postupak kažnjavanja jedne osobe, čak bih mogao reći da će to biti jedan od onih rikošeta. Ovo ministarstvo nema krivicu, ono može da ima samo funkcionalnu ili objektivnu odgovornost. Pokušali smo da seciramo svaki deo i jedino ta jedna osoba postoji, koja je radila fantastično, radila mnogo, i moguće u jednom momentu napravila propust koji nema veze sa skidanjem dece, nego organizacioni propust. I preduzeće se koraci da to bude sankcionisano. Prema nastavnicima ovih škola, radi se upravo o niškim profesorkama koje su bile prisutne, nije još ništa preduzeto. Gospođa koja je meni priznala da je fotografisala, javljala mi se telefonom i rekla da joj je konstatovana hipertenzija i da se izvinjava što na zakazani sastanak koji smo održali u ponedeljak, nije mogla da dođe. Iz razgovora imam utisak da se malo kaje. Dogovorili smo se da se čujemo kasnije, da ne bih uzbudio njenu hipertenziju, i ja ću joj ponuditi alternativu koja će da izvadi stvar.
      
       U maju je Svetska banka odobrila kredit od 10 miliona dolara za reformu obrazovnog sistema u Srbiji. Šta su najznačajniji uspesi Ministarstva prosvete i sporta?
       - Uspostavljena su tri osnovna cilja u reformi obrazovnog sistema, usvojene izmene i dopune Zakona o osnovnoj i srednjoj školi, uvedena dva nova predmeta: veronauka i građansko vaspitanje, započeta sistemska racionalizacija mreže škola, kreirana baza podataka o učenicima osmog razreda, upis u srednje škole je urađen na nov način. Početkom jula održana je prva Berza projekata srednjih škola sa ciljem da se putem donacija za razvoj dobije podrška međunarodne zajednice. Od ove školske godine sa radom počinju ogledna odeljenja u 37 poljoprivrednih škola, a urađena je i korekcija planova za predmet Informatika.
       U oblasti visokog i višeg obrazovanja uspostavljena je saradnja sa svim evropskim institucijama iz te oblasti, obezbeđen je novac za evaluaciju fakulteta, posle dužeg vremena u Srbiji su obavljena dva regularna upisna roka na prvu godinu, Univerzitet u Prištini je vraćen na Kosovo, a napravljena je i strategija reforme visokog obrazovanja koju je podržao Savet Evrope. U sva 63 učenička doma izvršene su odgovarajuće tehničko-investicione intervencije, a tokom prošle školske godine izgrađena su 22 školska objekta, još 18 se gradi, a 50 škola je adaptirano. Iz sredstava EU adaptirano je 584 osnovnih i srednjih škola i predškolskih objekata.
      
       BILJANA MITRINOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu