NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Srbija bez "sirotinjske utehe"

Bensendin u Srbiji je više od leka koji "smiruje napetost, opušta mišiće i centralni nervni sistem". Bensedin je dijagnoza društvenog stanja. "Tako veliko i nekontrolisano korišćenje sedativa govori da nešto ovde duboko nije u redu", kaže dr Žarko Trebješanin, psiholog. "Mi se suočavamo sa masovnom neurozom." Prošle godine potrošeno je: 41 milion tableta bensedina, 63 miliona bromazepama i 40 miliona dijazepama. Sedam tableta po stanovniku. Potrošnja se godinama povećava. "Iz najnovijih zahteva za uvoz aktivne supstance za proizvodnju sedativa proizlazi da je reč o 200 miliona tableta. Računica kaže da će se naredne godine potrošiti 25 tableta po stanovniku!"

      Bensendin u Srbiji je više od leka koji "smiruje napetost, opušta mišiće i centralni nervni sistem". Bensedin je dijagnoza društvenog stanja. "Tako veliko i nekontrolisano korišćenje sedativa govori da nešto ovde duboko nije u redu", kaže dr Žarko Trebješanin, psiholog. "Mi se suočavamo sa masovnom neurozom."
       Prošle godine potrošeno je: 41 milion tableta bensedina, 63 miliona bromazepama i 40 miliona dijazepama. Sedam tableta po stanovniku. Potrošnja se godinama povećava. "Iz najnovijih zahteva za uvoz aktivne supstance za proizvodnju sedativa proizlazi da je reč o 200 miliona tableta. Računica kaže da će se naredne godine potrošiti 25 tableta po stanovniku!" (Miloš Knežević, savezni sekretar za rad, zdravstvo i socijalnu politiku)
       Sada su vlasti odlučile da "lekove koji ublažavaju bolove i smiruju stresna stanja, stave pod kontrolu". Ovi lekovi će se odsad dobijati samo na (dvostruki) recept. Za apotekara koji proda lek koji spada "u opojne droge ili sadrži psihotropne supstance bez duplog ili ikakvog recepta, iz najnovije uredbe savezne vlade (Sl. list SRJ, broj 16/94) u okviru Krivičnog zakona (član 45) predviđena je kazna od tri do pet godina zatvora".
      
       Zavisnici
       Kad uredba izađe iz papira čeka je surova stvarnost. "To je odluka birokratske pameti koja operiše samo velikim brojevima i knjiškim definicijama. Knjiško je i tačno objašnjenje da prekomerna i nekontrolisana upotreba sedativa nije dobra. Ali ovde se živi van svih pravila. Ako ljudi imaju potrebu za hemijskim poštapalicama, onda oni imaju prava na njih", kaže Vuk Stambolović, lekar iz Beograda koji se bavi ljudskim pravima.
       A ljudi imaju potrebu. Jedno istraživanje pokazuje "da 68 posto punoletne populacije koristi lekove protiv bolova". Konkretnije: oko 80 odsto žena i 50 odsto muškaraca. Građani u Srbiji tablete, u proseku, koriste "dva puta nedeljno. Tek 13 odsto onih koji koriste analgetike kupuju spasonosnu tabletu samo onda kada osete bol."
       Stručnjaci tvrde da ovako konstantno uzimanje ovih lekova vodi "stvaranju zavisnosti, odnosno tabletomaniji". Tačnije: "Za tri meseca i dijazepam (bensedin) i bromazepam mogu da stvore zavisnost", iznosi psihijatar dr Jovan Marić. Doza je: tri bensedina od 10 miligrama dnevno ili tri bromazepama od šest miligrama. Šta se dešava kad osoba hoće da se odvikne? "Neophodan je veliki napor, uz strogo praćenje lekara, mesec do dva. Ali to nije nimalo jednostavno, jer pacijent upada u apstencijalne krize." (Dr Marić)
       Zato su i najtvrđi zastupnici stavljanja sedativa pod kontrolu, koje je vest "više nego obradovala" - zabrinuti. "U slučaju naglog prekidanja snabdevanja ovim lekovima na dosadašnji način, možemo veoma brzo očekivati pravu poplavu ozbiljnih bolesnika sa ozbiljnim apstinencijskim pojavama, kojima treba pomoć na stručan način", smatra psihijatar Stevan P. Petrović. On tvrdi da čak "oko 80 procenata zavisnika od psihoaktivnih supstanci spada u osobe koje lekove ne uzima od lekara".
      
       Uteha
       Sledi, dakle, dalja dramatizacija. Jer, naš čovek je stigao do ove količine bensedina zbog društvenog stanja koje ga pritiska više od decenije. Profesor Svetomir Bojanin, psihijatar, objašnjava da je običan čovek "pred političkim i ekonomskim nasiljem bespomoćan, gurnut u lažnu stvarnost u kojoj kao noj zariva glavu u pesak. Ne može da utiče ni na šta. Bensedin se tu pojavljuje kao prekid veze između retikularnog sistema, bitnog za organizovanje funkcija svesti i same svesti. On slabi integrativne moći pažnje i uvodi nas u lak i dug san. Kao kad pritisnemo kuplung u autu i izađemo iz brzine: sve stane, a sve radi."
       Bensedin ima reputaciju "sirotinjske utehe". (Tijana Mandić, psiholog)
       "Opustošen i usamljen u izbegličkom kampu, ugrožen na radnom mestu bez izvesne zarade, pritisnut napetostima u rastrzanoj porodici čovek traži predah", kaže profesor Bojanin. "Bensedin mu to može priuštiti. Ali, lekare to stavlja u različite dileme. Žao mi je što ne vidim političare koji o toj dilemi vode računa. Posle 5. oktobra 2000. očekivali smo da ćemo bar u prosveti i zdravstvu imati ljude koji se razumeju u svoj posao. Posle Bojića, dobili smo Obrena Joksimovića, a sad ovog novog ministra koji očigledno nema jasnu koncepciju narodnog zdravstva. Ti ministri su se drznuli da srpskim lekarima zabranjuju da slobodno i odgovorno pišu recepte sumnjičeći ih za loše namere."
       Lekova narodu treba sve više, lekari osumnjičeni da zloupotrebljavaju "pravo, umeće i dužnost da pišu recepte", državna kasa sve praznija i - mi smo u situaciji da neki birokrata posađen na nedodirljivo mesto u bezosećajnoj hijerarhiji odlučuje o najosetljivijem pitanju: kome treba lek? Zato je strah od nove uredbe sasvim opravdan.
       "Oproštaj od nacionalnog sedativa", stoji u naslovu najozbiljnijih dnevnih novina u ovoj zemlji. "Ovo rešenje je mogla da donese samo otuđena pamet koja ima utisak da kad je njoj bolje, onda je svima bolje", kaže Vuk Stambolović. "Opijena vlašću i pozivajući se na propise, red i razvijeni svet, ta egocentrična pamet neće da vidi da ovde vrlo malo ljudi ima para za psihoterapiju. I da ovaj narod, koga čekaju sve veće teškoće, nema nekog izbora."
       Pozivanje na razvijeni svet ovde ima nekog osnova. Farmaceutska industrija je u ekspanziji. Pre dve godine prodaja farmaceutskih preparata u svetu je dosezala sumu od 196 milijardi dolara i pokazuje stalni rast. Onda još jedno zgodno poređenje: na američkom tržištu "najobimniji rast zabeležen je u plasmanu lekova za centralni nervni sistem - 16 odsto".
       Otkako je pre nekoliko decenija poznati Frojdov đak Viktor Frankl utvrdio da seksualne frustracije nisu više prve na listi psiho-nevolja zapadnog čoveka i obelodanio je da je to sada kriza smisla života - to otuđenje se stalno produbljuje. Tako je Frensis Fukujama, pisac koji se "proslavio" promašenom prognozom o kraju istorije posle pada Berlinskog zida, sada napisao knjigu - "Čovekov kraj". "Veliki optimista" je sad uočio da današnje zapadno društvo neodoljivo podseća na "vrli novi svet" iz kultnog romana istog naslova Oldosa Hakslija.
       U Hakslijevoj zemlji stanovnici "ako im se raspoloženje pokvari uzimaju drogu po imenu soma i sve im je opet lepo." Fukujama tvrdi da će našu egzistenciju određivati dve tehnologije: biotehnologija i informacijska tehnologija. Objašnjava: "Soma naše sadašnjosti i naše budućnosti zove se ritalin. On zapravo treba da umiri ekstremno hiperaktivnu decu, pre svega dečake. U nekim američkim školama 50 posto dece dobija ritalin, a nekima se preti da će ako ga ne uzimaju morati da napuste škole. S druge strane, sve više žena koristi prozak, lek protiv depresije... Klasičan problem žena, naime, predstavlja slabo samopoštovanje... Uz pomoć ovih tableta žene uspevaju, na primer, da se oslobode zlonamernih bračnih partnera i da započnu profesionalnu karijeru."
       Fukujama vidi i dublji smisao tabletomanije u stvaranju "politički korektnog sveta". "Ako nam se neki aspekt ličnosti ne dopada, mi čoveka prepravimo onako kako to odgovara trenutno vladajućoj ideologiji i političkom trendu. Dolaskom nove ideologije, sve se ponovo prepravlja."
      
       Vlast
       Našim političkim elitama, zbog njihove tragične neorganizovanosti, teško je pripisati ovako ozbiljno osmišljeno manipulisanje naroda. Vodeći populaciju kroz tranziciju naši političari ne pokazuju ni elementarnu sposobnost da definišu i društvu ponude ono što je u čitavoj istoriji bilo najbolji i najjednostavniji put ka izlazu iz beznađa.
       "Sadašnja vlast nije uradila ništa da se organizuje tako da ljudima ponudi cilj zbog koga se vredi žrtvovati. Znate, ono klasično: trpimo, ali znamo zašto i znamo da će našoj deci biti bolje", kaže Vuk Stambolović. "Dalje, ova vlast ne pokazuje nikakvu brigu za čoveka. On nema osećaj da živi u društvu koji drži do pravičnosti. Oni koji krše pravila ne bivaju kažnjeni. Vlast ne nalazi ništa loše u tome što se privilegije i bogatstvo stiču na najnepravedniji način. A to je izvor najveće depresije i beznađa. U ovom društvu važi pravilo: drugi čovek se ne vidi. Postojimo ja i masa. Drugi je masa. I imperativ je: zaboravi na druge!"
       Milioni zaboravljenih i prepuštenih sebi traže izlaz. Oni koji jednom nađu spas u hemijskim stimulansima i čije "telo pamti kako mu je bilo lepo dok smo konzumirali pilule ili piće" spremni su da svoj recept podele i sa svojim najbližim: "veliki broj roditelja glasno razmišlja da li da svojim mališanima samovoljno 'propišu' bensedin i njegovu hemijsku braću". Svedočenje dr Ivane Timotijević, psihijatra iz Centra za kliničku psihofarmakologiju Instituta za mentalno zdravlje u Beogradu ima i naravoučenije: "da uzimanje ovih medikamenata u nežnim godinama može opasno da poremeti mehanizam funkcionisanja njihovog centralnog nervnog sistema".
       Ali, koliko god sklop ovih teških reči zvučao opominjuće, problemi su očigledno često toliki da opomene nosi vetar. "Dnevno nam dolazi na desetine mladih koji traže trodone i bensedine", priča apotekarka iz prodavnice lekova u jednoj prometnoj beogradskoj ulici.
      
       Mladi
       "Izgubljena generacija" živi sa idejom da postoji "pilula sreće". Veruje se u magiju, veruje se da postoji čarobni štapić koji će da promeni realitet na koji ne može da se utiče", kaže profesor Bojanin.
       "Mladi uzimaju bensedin sa alkoholom čime se postiže narkotičko dejstvo", znaju iskusni psihijatri. I opominju da tako bensedin "može biti smrtonosan". Tablete sem što pomažu da se živi - omiljeno su sredstvo kod žena u pokušajima za prekraćivanje života. (Iako to nije direktno u vezi s temom reći ćemo da muškarci za to, ipak, češće koriste pištolj). Uskraćivanje bensedina narodu dovešće kao i sve prohibicije do cvetanja crnog tržišta, a zavisnici kao i oni novi kojima će "sirotinjska uteha" tek zatrebati, reagovaće na dva načina. "Uvećaće se naučena apatija", kaže Vuk Stambolović. "A kod drugog dela populacije će se uvećati agresivnost. I to horizontalna agresivnost: nasilje u porodici, nasrtaj na saradnike na poslu, ulično nasilje."
       Ima li nade? Profesor Svetomir Bojanin pisac pomalo pesimističke knjige "Škola kao bolest", podsećajući da su mladi ljudi toliko puta kroz istoriju bili zloupotrebljavani - nagonjeni i na međusobna ubijanja - smatra da su "oni, ipak, uvek pobeđivali i postajali ljudi koji su izgrađivali i unapređivali civilizaciju. Sada oni ponovo stoje pred izazovom da ostvare preporod i obnove evropsku kulturu koja je danas bitno ugrožena." Ovakve reči zvuče proročki. U "svetloj budućnosti" svakako će biti rešenja. A u sadašnjosti?
       Smatra se da je veća šteta ako čovek živi pod stresom nego ako uzme jednu tabletu da se smiri", jednostavno je i teško osporivo zlatno pravilo svakodnevnog života. Da li je teži društveni problem uzimanje bensedina ili iracionalni strah u tradicionalnom društvu da se ode kod psihijatra i tako zauvek bude označen "kao ludak"? Profesor Trebješanin podseća da je to, posebno u malim mestima, veliki problem. Svakako veći nego što neki donosilac uredbi, koji nema osećaj da bi opet (uskoro) mogao biti narod, može i da pretpostavi. A da se ne govori da kad neko i odluči da ode kod psihoterapeuta - kako u ovako organizovanom (bolje reći raspadnutom) zdravstvenom sistemu može uopšte da se izvodi složeno "lečenje duše".
       Ili, kakva je procedura da se dođe do dvostrukog recepta u organizaciji koja polazi od toga da "lekari kradu" i da državni činovnik mora da nas zaštiti jer za njega se zna da ne krade. Zato ovde nemaju nikakvog odjeka vesti iz Univerziteta u Cirihu i švajcarskog instituta za tehnologiju da će proizvesti "bensedin" (čitaj sedativ), koji će delovati "podjednako delotvorno kao današnji, ali neće stvarati zavisnike". Nama su problemi zemalja gde su "pilule životni stil" neuverljivi, pa i smešni. "Simptomi zla" su ovde neuporedivo surovijeg porekla.
      
       SLOBODAN RELJIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu