NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Jezik
Ministar nas (ne) mrzi

Novinari bi morali iznad svega da izbegavaju dvosmislenost

      "Sve izjave postaju - priznanja!" žali se u svom pismu Bojan S. Dulović, navodeći primer ljudi koji kažu, recimo, "Moram priznati da je ova slika lepa". Po njegovim rečima, "priznati znači izjaviti pod nekom prinudom - pod teretom savesti, pod batinama, pod ucenom i tako dalje". Ako neko misli ili smatra da je slika lepa, neka tako i kaže: nema šta da priznaje, jer lepota slike nije nikakav greh koji bi trebalo ispovedati.
       Isti čitalac ne odobrava upotrebu reči važnost u smislu važenje. "Recimo, zakon o nekom ljudskom pravu često ima veliku važnost, tj. značaj, ali ponegde ne važi, nije na snazi, dakle nedostaje mu važenje." "Pasoš je izgubio važnost" - to možete reći ako ste rešili da više ne idete u inostranstvo. Ako ste hteli na put, pa otkrili da je prošao datum označen u pasošu posle reči "Važi do", onda recite da mu je isteklo važenje. Tako bar zahteva g. Dulović. Istini za volju, rečnik SANU za reč važnost daje pod 2 i značenje "važenje, zakonska snaga", s primerima kao "zakon o ustrojstvu gimnazija, koji je danas u važnosti" (iz Milana Đ. Milićevića).
       "Kapu dole, molimo, nad grobom imenice rastenje", kaže se dalje u pismu. "Kad se kaže da neko ima visok rast, doskora smo razumeli da je visok oko dva metra. Sad to znači da naglo raste." Pretpostavljam da je čitalac mislio pre svega na izraze iz novinskog jezika kao "rast useva" ili "spori rast ličnih dohodaka", gde bi zaista više odgovaralo rastenje ili porast. Ipak treba reći da rečnik Matice srpske definiše rast pod 1 kao "postepeno povećanje telesne mase... rastenje" ili "uvećavanje iznosa, količine čega, porast", a tek pod 2 daje značenje "visina i oblik tela, stas".
       "Ako se cena neke robe udvostruči, kažu da je dva puta poskupela, kao da se to desilo u dva navrata." Ovde je primedba sasvim opravdana. Novinari bi morali više od svega da izbegavaju dvosmislenost. Neka kažu, dakle, da je neki proizvod dvaput poskupeo ako je poskupeo prošle nedelje pa danas opet (nimalo retka pojava kod nas), ali ne ako su hteli reći da je dvostruko poskupeo, da je dvaput skuplji nego pre.
       Kad je reč o dvosmislenosti, nema boljeg (tj. goreg) primera nego što su glagol sumnjati i imenica sumnja. O tome mi piše Tane Gašanović iz Hreše u Republici Srpskoj. On najpre nije siguran da li je pravilno sumnjati ili sumljati (na to možemo odgovoriti bez sumnje: književni su samo oblici sa Nj), a zatim ističe da ovaj glagol ima dva suprotna značenja: "pretpostavljati da je neko nešto učinio... ili... pretpostavljati da NIJE učinio".
       Kao primer, g. Gašanović šalje dva isečka iz "Večernjih novosti". U jednom, dve predstavnice sindikata pravosuđa pišu ministru Batiću: "Vi ignorišete pravosuđe koje predstavljate i mi sumnjamo da Vi mrzite sve nas". "Ne mogu da odgonetnem da li pretpostavljaju da ih ministar mrzi ili ne mrzi", primećuje naš čitalac. U drugom isečku, predsednik Pakistana "izrazio je sumnju da je Osama bin Laden bio glavni inicijator i organizator atentata od 11. septembra". I opet dvosmislica, doduše razjašnjena u kasnijem tekstu, gde se citiraju generalove reči: "Ne verujem u mogućnost da je Bin Laden to mogao da uradi sedeći tamo u svojim planinama".
       U drugim jezicima za ova dva pojma postoje različite reči (na primer u engleskom doubt i suspect). Kod nas, pošto su i sumnjati i sumnja dvoznačni, trebalo bi uvek rečenicu sastaviti tako da smisao bude jasan, a po potrebi pribeći i drugim izrazima (recimo ne verovati u jednom značenju, a sumnjičiti ili podozrevati u drugom).
       Nego, mene muči druga jedna sumnja. Pitam se gde je grad Hreša. Ne sumnjam da postoji (tako piše i na poštanskom žigu), ali nikad nisam čuo za njega i ne nalazim ga ni na jednoj karti. Sve mi se čini da je to neki sličan slučaj kao "Tomislavgrad", kako su Hrvati prozvali Duvno, ili kao nesrećna Foča, koja se od petnaestog pa sve do dvadesetog veka tako zvala, a onda su je prekrstili u "Srbinje", jer je neka neznalica pomislila da je ime Foča turskog porekla.


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu