NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pod sjajem zvezda

Tako "zvanični" astrolog Bitefa vidi ovogodišnji festival: kao jedinstveno sazvežđe. Biletar Saša vidi, pak, neku novu publiku. Bitef ulazi u svoju poslednju trećinu

      Kao neka vrsta podsetnika na velike sezone Beogradskog internacionalnog teatarskog festivala, Robert Vilson je ovog septembra izazvao pomešana osećanja. Ljubomir Simović veli da bi rado ponovo gledao "Ajnštajna na plaži". Oni koji su rođeni u vreme kad je "Ajnštajn" prikazan u Jugoslovenskom dramskom pozorištu (1976), danas gledaju "Vojceka", pokušavajući da razumeju šta je to Vilson nekad radio da ga se stariji tako živo sećaju i još požele da obnove uspomene. Neki novi klinci u međuvremenu su zašli u tridesete. Saša, popularni biletar Jugoslovenskog dramskog, a već dvadeset godina i lice sa blagajne Bitefa, priznaje da je zbunjen: odjednom kao da je nestala stara publika. "Da nije novinara, kritičara i ponekog iz pozorišnog sveta, pomislio bih da sam negde drugde a ne na Bitefu." Redovniji pratioci beogradskog festivala možda ne primećuju ono što Saša bolje vidi: da strukturu publike ove godine nisu izmenila jedino mlađa godišta, već u dobroj meri i gledaoci koji do sada nisu dolazili ne samo na Bitef, nego, recimo, ni na predstave Jugoslovenskog dramskog pozorišta.
      
       Na mestu nade
       Ali, bez obzira na tu iznenadnu promenu, koja bi mogla biti predmet zanimljivog istraživanja, uočava se jedna konstanta u odnosu publike prema predstavama. Taj odnos nije apriori blagonaklon, naprotiv. Nezadovoljan suzdržanim prijemom jedne predstave kod gledalaca, bitefovski zvaničnik je, u njenu odbranu, izneo optužbu da su gledaoci tako reagovali zato što nisu umeli da prepoznaju novu pozorišnu poetiku i estetiku. S druge strane, teško se moglo očekivati da će bitefovska publika, da li nova ili stara, biti šokirana onim što je u sredini iz koje je predstava došla izazvalo, navodno, snažnu provokaciju i delovalo kao bomba. Ta vrsta "bombi", sa golotinjom i slobodnijim scenskim jezikom, rasprsla se na Bitefu još u njegovim počecima.
       "Najvažnije je moći stvoriti osećanje solidarnosti sa publikom", izjavio je u Beogradu Robert Vilson. Nema nikakve sumnje da je tu solidarnost njegov "Vojcek" uspostavio u najvišoj meri, baš kao što je Pandurov "Hazarski rečnik" uneo u festival naročito uzbuđenje, sa svim različitim, pa i oprečnim, mišljenjima koja ga prate još od junske premijere.
       Dok je Vilson, rekavši da se u Beograd vraća kao u svoju kuću, podsetio na to da je Bitef zapravo bio prva stanica na putu njegove velike svetske karijere, Tomaž Pandur je u drugi, širi kontekst stavio činjenicu da je "Hazarski rečnik" pripremljen i prvi put prikazan baš u Beogradu. Pandur to objašnjava prirodnom željom pozorišta da ide "tamo gde je nada najviše potrebna". Dodao je, otklanjajući eventualnu sumnju da govori kurtoazno: "Ja ove prostore osećam kao neki novi početak. Osećam mogućnosti, energiju i atmosferu za preporod na svim nivoima." Oni koji na Bitef dolaze prvi put, kao Arpad Šopšič, mađarski filmski i pozorišni reditelj (tri njegova filma prikazana su u programu "Bitef na filmu", a predstava "Zločin i kazna iza rešetaka" u Zvezdari), ostaju u domenu teatra i u Bitefu vide, pre svega, mesto gde se ukrštaju i kreativno sučeljavaju nove evropske pozorišne tendencije. Šopšič naglašava baš to, evropske tendencije, kao da time podržava ovogodišnji izbor Jovana Ćirilova koji je u program, s izuzetkom Kineske pekinške opere, uvrstio isključivo predstave iz Evrope.
       Još jedna zanimljivost: sve predstave igraju se u klasičnim pozorišnim prostorima, na scenama-kutijama. U tom pogledu 36. Bitef je, neko će reći, postao konvencionalan ili je izgubio želju da, kao nekada, u Beogradu nalazi neotkrivene i neobične pozornice. Čak je i "Rekvijem", italijansko-holandska produkcija koja je, kako se obaveštavamo iz festivalskog kataloga, koncipirana za monumentalne prostore, pa je u Raveni prikazivana na groblju iz devetnaestog veka, a u Hamburgu u krugu aerodroma, na Bitefu izvedena u zatvorenom, na maloj, novoj sceni Zvezdare. Sa "Hazarskim rečnikom" je obrnuto: u Beogradu se igra u Sava centru, unutar specijalno građene višespratne metalne konstrukcije, a u Ljubljani je postavljen u eksterijeru, na staroj gradskoj tvrđavi.
      
       Ženski princip
       "Rekvijem" je žanrovski neodređen, što se ne bi moglo reći za predstave plesnog teatra kojih je ove godine četiri (od šesnaest). Malo za pobornike ove vrste pozorišta, opet mnogo za one koji smatraju da je Bitef pre svega festival dramskog teatra, a da su plesno-muzičke forme za druge, specijalizovane manifestacije. U svakom slučaju, jedna je plesna (igračka) predstava sa naših strana, i to baš iz Bitef teatra: "Pasija po telu" Dalije Aćin. Tim povodom u pitanju Ognjenke Milićević sadržan je i odgovor koji čitamo u časopisu "Teatron": "Ako danas pogledamo masu grupa i trupa koje se bave pokretom, igrom, plesom, dramsko-muzičko-plesnom kombinacijom - u odnosu na predbitefovsko vreme potpune pustoši u tom domenu - šta je to onda ako ne uticaj Bitefa?"
       Trideset šesti Bitef se, kao što je poznato, održava pod sloganom "Novi svetski (pozorišni) poredak". Ćirilov je, u prilog sloganu, priložio jedanaest (ironičnih) teza koje se ovih dana takoreći masovno razrađuju. Novi pozorišni poredak, ako niste znali, počinje kada se, na nebu u svom kretanju po zodijaku, Sunce lociralo u sazvežđu Device, a na istoku se pojavljuje sazvežđe Bika. U raspravu je, dakle, uključen i astrolog. Redakcija festivalskog biltena angažovala ga je da bi iz dana u dan tumačio šta se događa u novom sazvežđu iznad Beograda koje je imenovano kao Bitefoskop.
      
       FELIKS PAŠIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu