NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Domaćini protiv menadžera

Veliku pažnju među ovogodišnjim predsedničkim kandidatima imao je deo programa koji bi se mogao nazvati okretanjem selu. Veličanje tradicionalnih vrednosti sela i značaja srpskog domaćina upražnjavaju čak i oni kandidati kojima ta priča apsolutno ne ide uz kravatu. Rekao bi čovek da su politički analitičari strogo opomenuli svakog kandidata da obrati pažnju na ovu ciljnu grupu, mada nije sigurno ni koja je to ciljna grupa. Seoskog stanovništva je sve manje, onih koji od sela žive - još manje, a stranke koje su proteklih desetak godina dosledno negovale svoj imidž u ovom delu populacije nisu se usrećile. Možda je to samo način da skrenu pažnju na to koliko je poljoprivreda važna, u čemu će ih podržati i svi naši ekonomski stručnjaci, ali u tom slučaju ostaje za analizu zašto onda to tako i ne kažu, nego se radije služe prastarom radikalskom demagogijom iz doba Nikole Pašića koja je, doduše, davala rezultate, ali u Srbiji u kojoj je devet desetina naroda bilo na selu i, uglavnom, nepismeno

      Veliku pažnju među ovogodišnjim predsedničkim kandidatima imao je deo programa koji bi se mogao nazvati okretanjem selu. Veličanje tradicionalnih vrednosti sela i značaja srpskog domaćina upražnjavaju čak i oni kandidati kojima ta priča apsolutno ne ide uz kravatu, poput Borislava Pelevića ili, recimo, Branislava Ivkovića. Rekao bi čovek da su politički analitičari strogo opomenuli svakog kandidata da obrati pažnju na ovu ciljnu grupu, mada nije sigurno ni koja je to ciljna grupa. Seoskog stanovništva je sve manje, onih koji od sela žive - još manje, a stranke koje su proteklih desetak godina dosledno negovale svoj imidž u ovom delu populacije nisu se usrećile (pitati kod Vuka Draškovića).
       Možda je to samo način da skrenu pažnju na to koliko je poljoprivreda važna, u čemu će ih podržati i svi naši ekonomski stručnjaci, ali u tom slučaju ostaje za analizu zašto onda to tako i ne kažu, nego se radije služe prastarom radikalskom demagogijom iz doba Nikole Pašića koja je, doduše, davala rezultate, ali u Srbiji u kojoj je devet desetina naroda bilo na selu i, uglavnom, nepismeno.
      
       Mačo-kandidati
       Kandidate, dakle, vrlo uslovno, možemo podeliti u dve grupe - "domaćine" i "menadžere". Čist predstavnik druge grupe je samo Miroljub Labus. Uz njega, tu su i Tomislav Lalošević koji, ističući važnost integracija, ipak insistira na tome da smo zemlja velikih potencijala i da možemo sami da stanemo na svoje noge. Možda je i taj iskaz o samodovoljnosti izveden iz navike podilaženja populusu, no, kako god, Miroljub Labus je jedini kandidat koji ostaje pri tome da, baš nikako, ne možemo sami.
       Na reformskim i tranzicijskim temama istrajava još samo Dragan Radenović pa ćemo njime zaključiti ovaj uslovni spisak "menadžera", očito mnogo malobrojnije skupine među predsedničkim kandidatima.
       Druga tema koja grupiše kandidate jeste raspuštanje skupštine i novi izbori, vrlo konjunkturan zahtev koji postavljaju svi kandidati izuzev Labusa, Pavkovića i Radenovića. Na putu raspuštanja skupštine za njih neće biti prepreka. Iako se zaklinju u poštovanje Ustava, najavljuju da na tom putu neće biti prepreka, a ako se i pojave, tada će upotrebiti svoje odlike pravog srpskog političkog mačo-mena: "Kod mene nema jedna zemlja, a dva gospodara", kaže Pelević, što uostalom, i priliči "domaćinu" i glavi porodice u kojoj, u mlađega, pogovora nema.
       Vojislav Šešelj bi, ako mora, posegao za ustavnom institucijom vanrednog stanja (bar na pet minuta, toliko bi bilo dovoljno), a ni Vuk Drašković ne predviđa da bi neko mogao da mu se suprotstavi (ako bi neko učinio, pozvao bi narod na ulice), s tom razlikom što Drašković i ne kaže da bi se držao Ustava.
       Negde na polovini između dva ekstrema, Labusa i Draškovića, nalazi se Nebojša Pavković, kandidat konzervativnog i krutog nastupa, umekšanog najavom strogog poštovanja zakona.
       O Pavkoviću se kao političaru ne može mnogo znati s obzirom na to da je kandidat postao nepune dve nedelje pred izbore, a politikom se pre, budući general, nije bavio. Objavljivanju njegove kandidature prethodila je administrativna zavrzlama u kojoj je Vrhovni sud proglasio njegovu kandidaturu iako ju je RIK odbacio. Pavković je, naime, na vreme dostavio potpise za kandidaturu, ali ne onoliko koliko zakon traži (deset hiljada). Dopunu je poslao naknadno ali je tada rok već bio istekao. RIK nije uspeo da rasvetli je li Pavkovićeva kandidatura pravno nevaljana ili je penzionisani general uspeo da pronađe rupu u zakonu i kandiduje se i bez traženih deset hiljada (blagovremenih) potpisa.
      
       Đinđićevi špijuni
       Ostala je zato sumnja da je RIK, u kome skupštinska većina ostvaruje dominaciju, namerno proizveo pravno invalidno rešenje na Pavkovićevu štetu kako bi Vrhovnom sudu otvorio put da presudi u Pavkovićevu korist.
       Igra je u tome što neke analize pokazuju da će kandidat Nebojša Pavković "uštinuti" neki procenat od birača koji bi se inače priklonili Vojislavu Koštunici, taman za toliko koliko bi, možda, Koštunici moglo da nedostaje za vođstvo u prvom krugu. DSS je protestovao protiv Pavkovićeve kandidature, SRS protiv Pelevića (mada, i protiv nekih drugih), SPS protiv Ivkovića, rečju, svi su se češali tamo gde ih svrbi.
       I, svako svoga "para" tereti za saradnju sa Ćinđićem - Šešelj Pelevića, SPS Baneta Ivkovića, i obratno. A lansirana je čak i teorija da je i sukob u DOS-u fingiran kako bi DOS imao dva verodostojna kandidata. To, otprilike, znači kako i Vojislav Koštunica radi za Zorana Ćinđića.
       Poslednji vikend pred izbore obeležile su odluke Demokratskog centra i Demokratske alternative da podrže kandidata Vojislava Koštunicu. Koliko su Dragoljub Mićunović i Nebojša Čović pažljivo i dugo vagali kvalitete ovog kandidata govori okolnost da je javnost u Srbiji već pomalo počela da gubi nadu da će ove stranke uopšte nekog podržati. Ova odluka je, očito, bila teška za koaliciju DAN, pošto se treći član iz ove grupe, Nova demokratija, nije izjasnila i tako su propale najave o ambicioznom i odlučnom nastupu ove koalicije. U času kada se ovo piše postoji, doduše, i dalje mogućnost da i ND podrži Vojislava Koštunicu, ali je sva prilika da su u pravu oni koji kažu da bi tako nešto bilo suviše čak i za Dušana Mihajlovića. Uostalom, okolnost da stranke odluke saopšte pojedinačno, a ne kao koalicija DAN, govori dovoljno.
       Veliko je pitanje da li je Zoran Živković, potpredsednik DS, izabrao dobar način za kontrolu štete kada je saopštio da podrška Mićunovića nije bitna, jer DC i tako ima poverenje "0,01 posto birača u Srbiji". Aritmetika kaže kako savezni ministar unutrašnjih poslova smatra da stranka Dragoljuba Mićunovića ima oko 6 550 birača. Nemamo dokaza za tvrdnju, ali smo duboko uvereni kako bi se DS i Zoran Živković uzdržali od ove procene da se DC kojim slučajem opredelio za podršku Miroljubu Labusu.
      
       Ravnoteža
       Obrazloženje koje je Nebojša Čović (i Dragoljub Mićunović) dao za svoju podršku moglo bi da uđe u enciklopediju kurioziteta, ali među drugim srpskim čudesima to kao da niko ne primećuje. Naime, objasnili su, podržavaju Koštunicu da bi potpomogli uspostavljanje balansa narušenog predominacijom uticaja koji ima vlada u našim političkim prilikama. Nebojša Čović, potpredsednik vlade, zabrinut je zbog preteranog uticaja te vlade i hoće da potpomogne njenim protivnicima kako bi se uspostavila ravnoteža!
       Razume se, naravno, da nije reč ni o kakvom primeru ekstremne brige za političku ravnotežu nego najava nove moguće krize u DOS-u, posle koje bi vladajuća većina, sada sa okrnjenim legitimitetom, mogla da ostane bez svakog legitimiteta. Zato će se narednih dana sa povećanom pažnjom pratiti da li će Mićunović i Čović definitivno "preplivati" kod Koštunice ili će se zadržati na ovome. Takvo "opserviranje situacije" najavljuju i funkcioneri DOS-a, poput Ivana Andrića iz GSS-a.
       Ono što je sigurno, to je da je "afera Pavković" pala u zaborav. Koštunicu podržavaju i stranke čiji su članovi sedeli u komisiji koja je, pre četiri nedelje, zaključila da je kabinet predsednika SRJ pre godinu i po dana pokušao neku vrstu vojnog udara.
       Bilans kampanje: dominantne teme su bile životni standard, vanredni skupštinski izbori, novi Ustav, kritika vlade. Kandidati su se razvrstali prema značaju koji su davali svakoj od ovih tema. Na kraju, ko god da pobedi, ovi "izborni akcenti" za koje su se predsednički kandidati opredelili već predstavljaju poruku o tome šta je važno.
      
       SRBOLJUB BOGDANOVIĆ
      
      
Velimir-Bata Živojinović, SPS

* Rođen u Koraćici 1933. godine.
       * Završio je Pozorišnu akademiju u Beogradu. Proslavljeni je filmski glumac sa najvećim brojem uloga u istoriji domaće kinematografije.
       * U kampanji prešao put od skromnih najava i malih očekivanja (nije se nadao velikom rezultatu niti se izjašnjavao da može mnogo da promeni čak i ako bi bio izabran) do najave trijumfa u prvom krugu. Svestan je da predsednik nema velika ovlašćenja u domenu ekonomije i najavljuje vanredne parlamentarne izbore "jer se DOS raspao". Slogan: "Znamo se".


      
      
Borislav Pelević, SSJ

* Rođen u Orahovcu 1956. godine.
       * Diplomirao i magistrirao ekonomiju na Ekonomskom fakultetu u Beogradu. Diplomirao na Fakultetu za sport i fizičku kulturu u Beogradu.
       * U ekonomiji uporište vidi u poljoprivredi. Pod DOS-ovom vlašću Srbija je, smatra, postala vazal Zapada, a pod vlašću njegove stranke bila bi ravnopravan partner. Zahtevao bi od premijera da, shodno Ustavu podnese zahtev za raspuštanje Skupštine, što ovaj ne bi mogao da odbije, jer je "funkcija predsednika Srbije ipak mnogo značajnija od funkcije premijera". Posle toga bi izbori bili početkom sledeće godine. Slogan: "Mi držimo reč".


      
      
Branislav Ivković, Socijalisti - Povratak bazi

* Rođen 1952. godine u Bijeljini.
       * Diplomirao i doktorirao na Građevinskom fakultetu u Beogradu. Redovni profesor.
       * Traži nacionalni konsenzus o najvažnijim pitanjima, a to je privredni razvoj, zaštita državnih interesa i uključivanje dijaspore u život zemlje. Bez tih uslova nema krajnjeg cilja a to je uključivanje u Evropsku uniju. Obećava striktno poštovanje Ustava a to znači da vanredni izbori dolaze u obzir samo na zahtev vlade. Slogan: "Znam, hoću, mogu".


      
      
Vojislav Koštunica, DSS

* Rođen: 1944. godine
       * Diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu
       * Najvažnijom smatra vladavinu prava; polemički orijentisan prema Vladi Srbije kojoj zamera kriminal, korupciju i socijalnu neodgovornost. Donošenje novog ustava je najvažnije i najhitnije, posle čega bi usledili vanredni parlamentarni izbori. Slogan: "Zna Srbija".


      
      
Vojislav Šešelj, SRS

* Rođen 1954. godine u selu Ravno u Hercegovini.
       * Diplomirao na Pravnom fakultetu u Sarajevu. Doktorirao u Beogradu.
       U ovoj kampanji se zalaže za borbu protiv kriminala u kojoj veruje da bi mogao mnogo da doprinese imenovanjem policijskih generala. Ako bi bio izabran, najavljuje odmah raspisivanje vanrednih izbora, a ako bi mu se republička vlada suprotstavila u toj nameri, ne isključuje ni proglašenje vanrednog stanja, što predsedniku omogućava raspuštanje parlamenta. Slogan: "Naš predsednik".


      
      
Vuk Drašković, SPO

* Rođen 1946. godine u selu Međa u Banatu.
       * Diplomirao na Pravnom fakultetu u Beogradu
       * Srbiju vidi kao "oslonjenu na svoje prekomunističke vrednosti i vrline, zakone i demokratiju". Razvojne šanse vidi u "srpskom selu, srpskom narodu i našem geostrateškom položaju". Povratkom na selo bi se, "pored ostalog, nacija spasla od biološke katastrofe". Smatra da su na vlast došli neoboljševici, mafijaši, paraziti... Najavljuje raspuštanje skupštine i imenovanje premijera "posvećenog mom programu". Slogan: "Zna put".


      
      
Vuk Obradović, Socijaldemokratija

* Rođen 1947. godine u Prokuplju.
       * Završio Vojnu akademiju i doktorirao.
       * Zalaže se za zabranu uzimanja kredita ukoliko nisu usmereni u proizvodnju. Protivnik je zaduživanja. Kao predsednik, potpisivao bi samo one zakone "koji su u interesu naroda i države", u protivnom, tražio bi podršku javnosti. U okvirima Ustava, zahtevao bi raspisivanje vanrednih izbora za ustavotvornu skupštinu. Slogan: "Istrajno, nego šta".


      
      
Dragan Radenović, GG

* Diplomirao na Pravnom fakultetu i Fakultetu primenjenih umetnosti. Doktorirao filozofiju. Vajar.
       * Najmanje poznat od svih kandidata. Do polovine osamdesetih radio je kao obaveštajac pa izgleda da je to ostavilo traga i na teme u njegovom predsedničkom programu. Zalaže se za potpunu profesionalizaciju vojske i transformaciju Ministarstva odbrane u Ministarstvo za vanredne situacije. Ne govori restriktivno o sadašnjem parlamentu i kaže kako je nedopustivo da bude blokiran zbog stranačkih razmirica. Nema slogan.


      
      
Miroljub Labus, GG

* Rođen: 1947. godine u Maloj Krsni
       * Diplomirao i doktorirao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Redovni profesor.
       * Kandidat kontinuiteta, ima podršku vlade. Želi da doprinese popravljanju ekonomskih prilika i da Srbiju ekonomski i psihološki pripremi za ulazak u Evropsku uniju. Posao predsednika je da u saradnji, a ne u konfrontaciji sa vladom, parlamentom i strankama dovrši započete reforme. Slogan: "Najbolje za Srbiju".


      
      
Nebojša Pavković, GG

* Rođen 1946. godine u selu Senjski Rudnik kod Despotovca.
       * Završio Vojnu akademiju
       * Imao vrlo malo vremena da se predstavi kao političar. Izjasnio se da je za "čvrstu ruku, red, rad i disciplinu". Akcenat stavlja na pitanje bezbednosti. Ako bi bio izabran ne bi rušio parlament. Računa sa reputacijom koju je stekao kao general. Slogan: "Pobednik".


      
      
Tomislav Lalošević, GG

* Rođen: 1958. godine u Čortanovcima.
       * Diplomirao marketing na Univerzitetu u Visbadenu, Nemačka.
       * Kandidat iz dijaspore, poslovni čovek bez stalnog mesta boravka. Ekonomski razvoj vidi kao najvažniji, misli da donacije treba da budu zamenjene investicijama u čemu bi prednjačili naši ljudi iz dijaspore, a vladi zamera preterano uzimanje kredita i zaduživanje, ali i samovolju u odlučivanju. Smatra da novi ustav treba da donese ustavotvorna skupština. Slogan: "Sa dela na reči".


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu