NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Magični geto<br>Zoran Ćirić
Južnjačka uteha za ponavljače

      Šta je bilo, moja izabrana braćo i sestre? Pobesneli ste od muke kad ste skontali da ste pukli mnogo više nego što je pukao vaš Kandidat za nesuđenog Vođu? Čujete onaj klibereći, unutrašnji glas - to vam Magični šapuće: oni su doživotni kandidati, a vi ste doživotni gubitnici, he-he...
       Uh, svuda unaokolo osećam miris paljevine i gašenog kreča. Nema tog kontejnera u koji se sada, posle svega, možete sakriti - i ostati tamo, tako uvaljeni i zavaljeni, do poslednjeg kruga, koji nikako neće biti počasni! Samo bez (samo)sažaljenja, molim! Izgutali ste logorsku vatru, al' to još ne znači da ste i sami postali kandidat - za srpsku Jovanku Orleanku. Premalo je šišmiša u ovim krajevima da biste računali na sopstveno povampirenje! Uostalom, nije baš vama najteže. Ovaj svet je krcat kukavnim kukcima...
       Eto, recimo, možete li da zamislite kakva je to muka naterala Zorana Kalezića da pod stare dane snima "pop ploču", i to sa Kikijevim pesmama o onoj ptici koja je, u međuvremenu, s dlana odletela na teme, gnezdeći se na vrhu odakle se najbolje kljuca. A da tuga bude univerzalnija i misterioznija - i pravoverni veteran Marinko Rokvić je najavio da će uneti "zabavnjačke elemente" u svoj novi repertoar. Biće to, po svemu sudeći, totalna sinteza; fuzija i fisija, istovremeno. Atomski pop umesto turbo folka! Samo čekam da vidim ko će prvi od domaćih kafansko-krčmarskih umetnika hirurškim putem odstraniti znojne žlezde ispod pazuha; biće da im još niko nije rekao da silikoni više ne igraju na sceni.
       Kad se ovo primi k znanju, onda i ne treba da čudi što su ozeleneli južni obodi Sahare. I što smotani Nesta misli da može postati novi Barezi. I što je Pablo Eskobar zaprosio Karlu Del Ponte čim je čuo da ne nosi pancirni veš i da nema ko da je izvodi u bioskop "Kozara". Hm, verovanje da vera čini čuda dovelo je, bogami, do inflacije vernika u makroprovincijskim razmerama. A to je iznedrilo lanac planetarnih nevolja, nalik lancima brze hrane i sporog gutanja...
       Izraelci su, u znak solidarnosti sa Šolevićevim migracionim vizijama, krenuli na Ramalu raketama i buldožerima, kako bi renovirali domove za "vaseljensku seobu" (što je, inače, trajna opsesija kursistički načitanih Srbalja). I još su Arafatu doturili tovar gaća različitih veličina - da može da poteže svoju mašinku kad mu se prohte. Na drugoj strani, obeshrabren saznanjem da čak i ginekolozi u srednjoevropskoj Mađarskoj siluju pacijentice (o porastu pedofilije u Holandiji i da ne govorim), generalski desperados Bobetko je odlučio da se kod Magičnog raspita o visini kirija u zabačenim predgrađima Nišvila, a kod Dinkića o konvertovanju kuna u dinare - gde se, pak, kao posrednik javila egipatska funta, zbog izlivanja srpskih deviznih rezervi koje su toliko nadošle da preti poplava u rezidencijalnoj kasarni "17 G-Jugovića" (nazvanoj po G-tački, zaštitnom znaku svakog ekspertskog organa).
       Za to vreme pola Leskovca izučava pojavu zvanu DNK, smatrajući je ubilačkijom od HIV-NATO-ANTRAKS-EBOLA-OVK i ostalih ludih krava. I šta da misliš o "srpskom Mančesteru", osim da je sada jasno zašto se onaj folirant Ferguson sapleo na sopstvenoj žvakaćoj gumi. Pazi gde pljuješ, kako reče oralno nezasiti Bler.
       Hoćete još malo o tuđim "sahranama naživo"? U redu, prelazimo na mitsku istoriju. Jeste li znali da veliki Pekinpo nije imao pojma ko je taj Bob Dilan što su mu ga producenti uvalili kao glumca u "Petu Geretu i Biliju Kidu", želeći da film načine komercijalnijim? I da mu se nije dopala besmrtna "Knočkin' On Heaven's Door"- smatrao ju je suviše literarnom. Na sreću, svidela mu se jedna druga pesma koju je Dilan takođe napisao specijalno za film ("Billdž", zbog stiha "ne dopadaš im se što si tako slobodan" koji ga je podsetio na njegov večiti rat sa producentima), pa je čitav projekat nekako priveden kraju. I, ako mislite da ste u startu bez ikakve šanse (pride vam i novi Vođa nije kućni ljubimac), porazmislite o sledećem: iako sin generala američke vojske, Kris Kristoferson je karijeru počeo kao vratar u nešvilskim studijima. To mu je, kako se ispostavilo, pomoglo da prisustvuje stvaranju istorije - mogao je da vidi kako Džoni Keš i (tradicionalno nezaobilazni!) Bob Dilan pijuckaju i pevaju, postavljajući nove šine za skitnju i zezanje (zato danas već pominjani Zoran Kalezić može da glumi Duška Lokina!). Nikad se ne zna zašto je dobro srozati se u blato gde se nikakvo nebesko znamenje ne može da razazna.
       No, manimo se tešenja. Nema vam druge nego da utuvite sebi u glavu da je idolopoklonstvo ponekad opasno zamajavanje. Leni Brus se navukao na heroin imitirajući svog heroja, Čarlija Parkera. Slično se zgovnao i Erik Klepton: postao je mega-džankoza u očajničkoj želji da mu glas bude što sličniji Reju Čarlsu - navodno je "Genije" ONAKO pevao jer je sve vreme bio na dopu, a elegantni beli bluz-čistunac je poverovao u tu idiotsku mitomansku glasinu. Što me podseti da je sredinom šezdesetih na ulicama Londona osvanuo grafit "CLAPTON IS GOD". Takvo preterivanje je donekle razumljivo: bilo je to vreme najveće IZBORNE GROZNICE u prošlom veku. Groznica je prerasla u takvu orgiju ("drogiranje Mama Revolucije" po principu njene Oslobođene Dece: seks na kašičicu, bunt na redaljku) da je neki od vođa nisu preživeli (otuda je Če završio na Vudstoku a Mao na Mljetu!). Čak ni u razuzdanom, anarhičnom svetu rokenrola i pratećih umetnosti Misija ne podnosi "kampanjsko ponašanje" - dežurni napaljenko ne razlikuje krvarenje od polucije! Razmislite o tome dok odlažete svoju kolekciju longplejki ispod tegli s buđavim slatkim. Jer, dok vaš crni vinil tužno jeca odasvud se čuje šuštanje papira Steve Krajačića na blagom maestralu. Budite sigurni da to nisu "fanfare za običnog čoveka".


Copyright © 2000 NIN - redakcija@nin.co.yu