NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Oglodane godine

Broj mobilnih telefona u Srbiji se za dve godine duplo povećao. Svega ostalog imamo manje

      Prosečan građanin Srbije sve što zaradi odmah i potroši. Obično pre sledeće plate. Onda je većina takvih “raspikuća” prinuđena da pozajmljuje novac. S druge strane, prosečan građanin tvrdoglavo odoleva “izazovima modernizacije”. Iako je rok trajanja beloj tehnici sedam godina, srpski frižideri su stari u proseku 17,2 godina, veš mašina 15,6, televizori 11,7 godina. Jednako su građani verni i svojim četvorotočkašima: njihova prosečna starost je 13,3 godina. Možda bi sve bilo drugačije da prosečan građanin ne izbegava nova saznanja. Ovako, većina je unela novu knjigu u stan pre pet godina. Prosečan građanin Srbije ne haje ni za modu. Prosečno, poslednji put je kupio cipele pre tri godine. Ovo čudno biće uglavnom živi od uspomena. Poslednji put se letovalo pre deset i više godina...
       Ovako izgleda fotorobot prosečnog žitelja prelepe nam domovine. Načinjen je na osnovu letošnje NIN-ove telefonske ankete, koju je vodio sociolog Zoran M. Marković. Na pitanje “da li su vaši prihodi u poslednjih godinu dana rasli ili padali”, jedan Novosađanin je zavapio: “Poslednji put sam morao da prodam auto zbog struje.” I to je dobro. Stan (ako ga ima) još nije došao na red.
      
       Zamajavanje
       Dve godine posle ustoličenja naši vlastodršci su rešili da ozbiljnije zavire u crnu rupu siromaštva koja im već više od decenije masovno usisava građane. U stvari, još prošle godine pridružili smo se projektu “Strategija za smanjenje siromaštva” (SSS) iza koje stoje Svetska banka i Međunarodni monetarni fond koji su (krajem 1999. godine) rešili da na nov način krenu u boj protiv izgladnele nemani. Terapija je prosta: prvo se meri i utvrđuje siromaštvo, a onda se podstiče ekonomski rast koji bi trebalo da umanji siromaštvo.
       Mi smo još na teorijskom nivou: istraživači tek pokušavaju da sagledaju razmere siromaštva. Anketa o materijalnom položaju domaćinstava obuhvatila je ovog proleća sedam hiljada porodica u Srbiji (rezultati će javnosti biti predočeni tek u decembru), a polazni okvir dokumenta predat je u junu ove godine MMF-u. Obećava se da će konačna verzija SSS biti gotova krajem jula 2003. godine. Očigledno se računa na to da su se građani Srbije toliko srodili sa sopstvenim siromaštvom da ga i ne primećuju.
       Da nije tako, potvrđuju i protekli neuspeli predsednički izbori. Reformisti su mleli sve pred sobom tražeći “ljudsko razumevanje” za sve teškoće i žrtve koje tranzicija podrazumeva. Istovremeno nisu ozbiljno shvatili poruke osiromašenih ljudi. Zbog toga im je sociolog Srećko Mihailović poručio da su “provaljeni” naslovljavajući letošnje istraživanje javnog mnjenja Centra za proučavanje alternativa (CPA) kao “veliko zamajavanje naroda”. Ključni nalaz tog istraživanja je potvrdio da sedam od deset građana misli da nas “političari zamajavaju tzv. visokom politikom, a stvarne probleme ostavljaju po strani”. Oni smatraju da su stvarni problemi nizak životni standard, slaba privreda, kriminal i korupcija.
       Životnim standardom bilo je letos nezadovoljno čak 78 odsto građana, privrednim razvojem 76 odsto, dok je 64 odsto diglo glas protiv ovakvog ostvarivanja socijalne pravde. Anketarima se čak 58 odsto građana poverilo da im je život nepodnošljiv ili teško podnošljiv. O svom životu kao podnošljivom govorilo je tek 40 odsto građana.
       Evo kako su tom prilikom konkretno opisali svoju finansijsku situaciju. Dovoljno novca ni za hranu nema 15 odsto ljudi, njih 43 odsto za toliko ima, ali im je problem kupovina odeće i obuće. Potom, sledi 28 odsto onih koji kažu da imaju za hranu, obuću i odeću, ali nemaju dovoljno da bi kupili skuplje stvari, kao što su frižider ili televizor. Letos je bilo evidentno da su, u odnosu kako je to izgledalo prošle godine, smanjeni nada i optimizam (sa 31 na 25 odsto) i vera da će se stanje promeniti nabolje (sa 38 na 28 odsto).
      
       Opstanak
       Zanimljivo je da se puls javnog mnjenja unekoliko promenio od jula do novijeg istraživanja CPA u septembru. Ovog puta analizirana je “Strategija opstanka domaćinstava Srbije” u 2002. godini koja je upoređivana sa prethodnim rezultatima od pre dve godine. Na pitanje da li je posle promene vlasti u Srbiji došlo do promene u načinu života porodice, samo je 21 odsto ispitanika izjavilo da se radi o promenama nabolje. Njih 51 odsto tvrdi da je sve ostalo isto, dok o još lošijim uslovima svedoči čak 28 odsto ispitanika. Oni koji tvrde da im je bolje, kazali su da im je standard viši i da lakše pronalaze posao. Srećni su zbog očigledno povećane bezbednosti, slobode i sigurnosti u društvu. U deset odsto slučajeva je i redovnost prihoda pomenuta kao primer poboljšanja uslova života. Pomak pre svega prepoznaju pripadnici srednje klase iz Beograda.
       I posle dve godine, i dalje se, prema ovom istraživanju, više od 60 odsto domaćinstava nalazi u donjem delu lestvice materijalnog položaja. Do nekog napretka je, međutim, ipak došlo. Procenat vlasnika mobilnih telefona povećao se sa 21 odsto na 42 odsto. Tom pomaku se može dodati i blago povećana potrošnja goriva. Što se ostalih usluga tiče, slika je vrlo slična onoj od pre dve godine: u 37 odsto domaćinstava odeća se šije i prepravlja dok njih 43 odsto radi po principu “sam svoj majstor”.
       Pomak vidi i Mirosinka Dinkić iz G17: “Stopa siromaštva ukupnog stanovništva smanjena je u odnosu na 2000. godinu sa 33,3 na 20,6 odsto.” Uspeh je zabeležen zahvaljujući pre svega donacijama koje su bitno uticale na povećanje kupovne moći građana u prošloj godini. Sada, kad one polako ali sigurno presušuju, neophodno je da se “stvori zdrava ekonomska osnova”. Posle toga računa se na otvaranje novih radnih mesta, na rast realnog društvenog proizvoda, na usmeravanje donacija na razvoj - što podrazumeva otvaranje novih radnih mesta.
       Centar za liberalno demokratske studije, u saradnji sa srpskom vladom, objavio je istraživanje: “Siromaštvo u Srbiji i reforma državne pomoći siromašnima”. Između ostalog, tu piše da je vlada obično pod pritiskom najglasnijih, a ne najsiromašnijih. Stoga je strateško pitanje da li će vlada uspeti da odbije pritisak najglasnijih, bolje organizovanih grupa ili će im podleći žrtvujući najsiromašnije. Oni niti su organizovani, niti su glasni, niti su uticajni.
       Ipak, jedan od autora studije ekonomista Boško Mijatović kaže da je Srbija trenutno u povoljnijoj poziciji za sprovođenje radikalnih reformi u socijalnom sektoru. “Prvi razlog je sveobuhvatna politika i ekonomska reforma koja je u toku. Ona ruši stare interesne grupe. Stoga je dobra reforma državne podrške siromašnima moguća, a bez obaziranja na interese onih koji će se usprotiviti.”
       Neverovatno je da ovolika beda većinu političara ostavlja ravnodušnima. Stiče se utisak da je ta elita u Armanijevim odelima “okrenula leđa” “ranjivoj” većini koju već proždire siromaštvo sa prelivom straha od još većeg siromaštva.
      
       MARIJANA MILOSAVLJEVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu