NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Velika žurka

Revijom hitova upravo počinje jedna od najpopularnijih filmskih manifestacija

      Da vreme leti, evo malog dokaza: pred nama je Sinemanija i to - deseta! Jubilej. Sedam godina je prošlo od kada se ona pojavila kao svetlo na kraju tunela. Posle ratova, bede, Dejtona, posle ničega. Te 1996. Sinemanija je donela sjaj u naše opustele i gladne živote, naravno sa holivudskim hitovima. S njom smo se, u tom trenutku, možda upravo tek s njom, ponovo osetili delom velikog i bogatog sveta. Otuda se ta prva Sinemanija danas čini čudom, još i više zato što se jedan privatnik, distributerska kuća "Tuck", drznuo da u to vreme povuče jedan čist kapitalistički potez. Ta prva Sinemanija bila je izuzetno posećena, u dugačkim redovima ljudi su dolazili na svetkovinu iluzija, rečju - ona jeste lepa prekretnica u deceniji za nama.
       Draž te prve Sinemanije nikada se u toj meri nije ponovila, niti je to mogućno. Po principu prve ljubavi. Tim pre što je to bilo vreme mršavog bioskopskog repertoara i posustalog Festa na ivici gašenja. Vremenom, međutim, Fest je (1998) povratio snagu a Festival autorskog filma svojom specifičnom ponudom dobijao na ugledu. No, svejedno, Sinemanija se, sa usponima i padovima, ipak dobro održala s tim što se od 1999. priređivala samo u jesen, baš kao sada, a ne i u proleće, dakle dva puta godišnje, kako je bivalo do tada. S većom filmskom ponudom, ukupno gledajući, potreba za njom se prirodno umanjivala i nađena je, čini se, prava mera: sedam dana u godini onoga što bi se zvalo - Nedelja Holivuda.
       Šta nas ili bolje reći ko nas sada čeka? U jednoj rečenici: Stiven Spilberg, Bigas Luna, Nik Hornbi, Sem Mendes, Tom Henks, Tom Kruz, Mila Jovović, Mel Gibson, Hoakim Feniks, Met Dejmon, Viktorija Abril, Penelope Kruz, Hju Grant, Pol Njumen, Džud Lo, ali i neka neočekivana i slatka iznenađenja.
       Formulom prvorazredne atrakcije Sinemanija će 2. novembra u elitnom, večernjem terminu u Centru "Sava" biti svečano otvorena filmom Stivena Spilberga "Suvišni izveštaj", naučnofantastičnim trilerom zasnovanom na kratkoj priči Filipa K. Doka o misterioznim ubistvima u Vašingtonu (još) daleke 2054. godine. Glavnu ulogu 'detektiva jedne specijalne agencije, tumači Tom Kruz koji će, na kraju, posle opsežne istrage, napisati svoj raport iz kojeg se najpre može razumeti da je budućnost crna kao noć. Spilbergov film je ovih dana počeo da se vrti u pojedinim gradovima Evrope pošto je, jasno, već inkasirao više od sto miliona dolara u Americi. Beograd je, dakle, među prvim evropskim prestonicama u kojima se "Suvišni izveštaj" prikazuje. Kritika je podeljena, preteže dobra, ali zato publika trči da vidi "novog Spilberga". Ništa novo.
      
       Krugovi i linije
       Zadržimo se na glavnom programu, što će reći na udarnom terminu u 20.30 časova kad svi kojima je stalo da vide, ali i budu viđeni, dolaze na slične manifestacije u Centar "Sava". Sledi, znači, film "Sve o dečaku" u režiji Krisa i Pola Vejca a sa Hjuom Grantom u naslovnoj ulozi. Već po naslovu (uglavnom) znamo da je reč o romanu, i kod nas prevedenom, popularnog britanskog pisca Nika Hornbija koji je svojim prvim delom "High Fidelitu" doživeo planetarnu slavu. "Sve o dečaku" je roman pisan u sličnom maniru, lako i duhovito, tu je reč o momku u godinama, bogatom i slobodnom, koji pristaje na sve sem na odrastanje, to jest na ma kakav vid odgovornosti. Da on bude i ostane kul, to mu je jedino važno, sve dok... "Pritajeno zlo" Pola Andersona je akciona horor-priča iz, da tako kažemo, novog žanra zasnovanog na video-igricama i sajber likovima. Ovde se Mila Jovović bori sa gubitkom pamćenja jer je bila izložena dejstvu nervnog gasa. Skup film koji još ne uspeva da povrati novac. Taj peh nema novi film Sema Mendesa "Put bez povratka" sa Tomom Henksom, Polom Njumenom, Džudom Loom i Dženifer Džejson Li. Neko će reći: pa, da, posle "Američke lepote" zar je trebalo sumnjati u Sema Mendesa, Engleza koji se savršeno uklopio u Holivud. Na prvi pogled, to je tipičan gangsterski film i to iz doba Al Kaponea. Mendes, međutim, insistira da je "Put bez povratka" pre svega drama o roditeljima i deci, izdaji i poštenju, emocionalnoj suši i iznova nađenim porodičnim vezama. Sjajne uloge Toma Henksa i Džuda Looa već ih preporučuju za Oskara.
      
       Mnogo publiciteta, ali i gužve na američkim blagajnama izazvao je "Bornov identitet" Daga Limana sa Metom Dejmonom u glavnoj ulozi, špijunski triler rađen u novom, modernom ključu. Konačno, Sinemaniju ili bolje reći njen glavni program zatvara film M. Najta Šjamalana "Znaci" sa Melom Gibsonom i Hoakinom Feniksom. Reditelj Šjamalan, koji je na sebe skrenuo izuzetnu pažnju "Šestim čulom", ujedno je i scenarista filma "Znaci". Kaže da je bio inspirisan istinitim događajem: izvesni pensilvanijski farmer je na svojim kukuruznim poljima pronašao intrigantne krugove i linije i onda se upustio u otkrivanje te misterije, svojevrsno istraživanje koje će zauvek promeniti život i njegov i njegove porodice. "Znaci" su uzbudljiv film o potrazi za verom u nešto, tačnije o potrazi za svojom verom.
       Od filmova koji će biti prikazani u 18 časova treba izdvojiti dva španska - "Bez vesti od Boga" Agustina Diaza Janesa i "Zvuk mora" Bigasa Lune. Prvi je o dobru i zlu, raju i paklu, belom i crnom anđelu koji se bore za dušu jednog boksera kome su dani izbrojani. Kad se tako kaže, deluje šašavo i odbojno, sve dok ne saznate da je reč o izvanrednoj komediji u kojoj, recimo, ratuju obaveštajne službe Zemlje i Neba pri čemu su na crtu izašle Viktorija Abril i Penelope Kruz. Film je doživeo ogroman uspeh u Španiji i bio nominovan u gotovo svim kategorijama za njihovu najveću nagradu "Goja". "Zvuk mora" verzija je Homerovog Odiseja, onako kako tog pustolova, koji je "prešao sedam mora da bi shvatio kako ne može da živi bez nje", vidi Bigas Luna, jedan od najznačajnijih španskih reditelja.
      
       Grčka svadba
       Tu je, najzad, verovatno i najveća senzacija ove Sinemanije, film "Moja mrsna pravoslavna svadba" Džoela Cvika u produkciji Toma Henksa i njegove supruge Rite Vilson po čijoj ideji je i snimljen. Zbog čega senzacija? Zbog toga što je koštao samo pet a do sada, i to samo u Americi, zaradio blizu dve stotine miliona dolara. Mesecima već ne silazi sa američke top liste i stalno je negde pri vrhu. Zato je proglašen za najveći poduhvat u istoriji američke kinematografije kad je reč o nezavisnoj produkciji, to jest o niskobudžetnom ostvarenju. Stoji, svakako, pitanje: šta je tu toliko očaravajuće? Odgovor je (prema kritici ali i odzivu publike) kratak: sve! I sama tema o kulturnim razlikama i sukobima (Grci u Čikagu koji ljubomorno čuvaju svoje običaje), pa zatim priča (otac koji želi da mu se kći, već u godinicama, uda isključivo za finog Grka, ali ona se zaljubljuje u nekog ko to nije pa je problem ko će tu koga prihvatiti i kako), potom izvrsni dijalozi, režija, gluma, muzika... Nešto slično bi se moglo reći i za već uveliko, po dobru, izvikani indijski film "Doba sreće i doba tuge" Karana Džohara. To je ljubavna dramu s pevanjem i igranjem, srceparajući mjuzikl, onaj totalni, indijski, da duša svisne, samo što je ovog puta fino izbalansirana sa smehom pa je zato film iskočio iz ogromne produkcije te zemlje i zaradio silan novac u Americi i Velikoj Britaniji. Neverovatnih petnaest miliona dolara, odnosno pola miliona funti, što je za jedan indijski film do sada nezabeležen uspeh.
       Dragan Jeličić, urednik programa u "Tuck-u" i selektor Sinemanije, kaže za NIN kako je želeo da upravo taj segment manifestacije, predvečernji, bude evroazijski izlog, on u tom smislu većim delom i jeste iako nedostaju jedan hongkonški i jedan korejski film, pa je željena slika pomalo okrnjena. Umesto njih uleteli su filmovi "Napad pauka" Elroja Elkajema i "Povratak u nedođiju" Robina Bada i Donavana Kuka, nova verzija priče o Petru Panu.
       Na pitanje da li je Sinemanija strogo komercijalna revija filmova pošto filmovi kreću u redovnu bioskopsku distribuciju odmah po njenom okončanju, najpre Spilbergov, pa je ta revija i izmišljena da se u jednom potezu zgrnu pare, Jeličić uzvraća: "Naravno da se o novcu radi. Pre svega. Ideja je, međutim, uvek bila i da animiramo što veći broj ljudi da dođu u bioskop, i to ne ma koji bioskop već onaj najveći u Centru "Sava", da ih pokrenemo da vide filmove koje možda ili verovatno ne bi inače gledali bez ove revije, odnosno ovog hepeninga. Prostor za Sinemaniju postoji, pri čemu mi ne ugrožavamo ni na koji način ni Fest niti Festival autorskog filma.
      
       JASMINA LEKIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu