NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Pivo u Savani

Na svakom kraju svakog grada postoji po jedna bakalnica, piljara, STR koja postane popularna iz razloga koji nemaju veze sa kupusom i paprikama

      Kad krenete iz centra grada prema periferiji i naseljima na obodu grada, ima i takvih koji nisu blizu autoputu, niškom ili novosadskom, Ibarskoj magistrali, ili putu za Grocku, ili za Obrenovac. To su naselja na putu za nigde. U svetu bi rekli "rezidencijalni" kvartovi, često sa vrlo razvijenom poljoprivredom koja se iz okolnih sela širi prema gradu istom brzinom kojom se grad širi prema selu. Najveći rezidencijalni kvart je, od Drugog svetskog rata, pa sve do najnovijih ratova - centar grada, gde se, istina, takođe peku paprike na terasi, ali se ne pije pivo na ulici.
       U jednom takvom naselju postoji STR Savana, a Savana je poznata baš po pivu. Ne zato što tu ima neko specijalno pivo, ima samo apatinski jelen, već zbog ljudi koji tu piju pivo. Naime, gazda ovog objekta, jedne od dve kuće u ovoj ulici, u kojem je STR, napravio je strehu koja se jedno tri metra nadvija na ulicu - da bi se postavile tezge sa povrćem i frižider za sladoled. Ali pošto je promet slab, a poneko dete samo prođe ulicom, "lokalci" su shvatili da je to idealno mesto da se zastane i popije pivo za samo 21 dinar, naravno ispred Savane. Ne bije vas sunce, ne kisnete, okolo je zelenilo. Kao u kakvoj bašti, samo sa tvrđim stolicama - u ovom slučaju je to nekoliko stepenika i ivičnjak trotoara. A pivo džabe.
       Kada je prošle godine nama krenulo bolje, da ne mož' biti bolje, ponovo je počela najezda Rumuna (što znači da je njima gore), naročito poljoprivrednih i građevinskih radnika. Njima je najteže da nađu smeštaj, ali u ovom kraju ima dovoljno urbanih Roma, majstora, skupljača sekundarnih sirovina, kartona i flaša ili čak i poljoprivrednika, koji su se, uz izvesnu naknadu, našli na pomoći braći, rumunskim Romima.
       Tako su domaći Romi i rumunski Romi našli zajednički jezik, pivo i Savanu. Lokalci, ili tvrdo jezgro Savane, nisu imali ništa protiv iako su ostali u manjini. I sada po ceo dan sede i piju pivo. Rumuni, istina, tek kad dođu sa posla ili dok čekaju posao. Ali u vreme letnjih vrućina svako veče njih pedesetak stoji, sedi, leži oko Savane.
       To je postalo mesto okupljanja ne samo Roma i sirotinje, njihovih gazda i poslodavaca već i svih uzaludnih, promašenih kojima je ovo jedina prilika da se druže sa nekim a da to ne košta puno. Odakle im pare da po ceo dan piju pivo, pitam prodavačicu.
       "Kakve pare. Cuclaju jednu fašu pola dana", kaže ona.
       Doajen Savane Vlada, mlad penzioner, inače Hrvat koji se tu nekako našao, ima čast da svako jutro otvori Savanu. Pojavi se već u šest ujutro u svom Bosovom (Hugo Boss) blejzeru i uzme prvo pivo, kao da neko očekuje da bi uzeo nešto drugo. I tako sve dok ne dođu Rumuni. Sa njima i zatvori.
       Nekad svi leže kad nestane para i pričaju do kasno u noć, čak i kad se Savana zatvori. Nikoga ne diraju i niko ih ne dira. Policija je dolazila nekoliko puta, ali nikoga nije odvela, oterala. Jedne letnje noći iz obližnje kuće neko je viknuo da ućute i oni su ućutali.
       Početak fudbalskog prvenstva i toplih dana samo ih je izmamio na ulicu. Ni fudbal nisu komentarisali. Ni izbore. Nekoliko puta sam seo sa njima - pivo je najhladnije što može biti. Rumune ne razumem, uostalom ovde ih niko ne razume, a naši? Pričaju o ženama, uglavnom svojim. Ali nisu to priče uobičajene za kafanu. Već kako su ih oterale, kako su ih tužile, uzele im pare. Pričaju o kolima, Vlada je bio šofer, ali ni jedan od pomenutih automobila nije skuplji od hiljadu maraka.
       Vlada se hvali kako sam ja njegov drug novinar i kako ću napisati "reportažu" o njima. Nažalost, ni ovo neće videti, jer ne čitaju novine.
       Jednom sam povezao dvojicu "ortaka" iz Savane u grad. Hteo sam da se ugušim od mirisa njihovih "uniformi". Jedan je rekao : "Radimo u 'Gradsku čistoću'." Idete na posao. Ne, lekaru.
       Počele su kiše i hladno vreme. Većina Rumuna je otišla kućama, a ostali Romi ne vole hladno i mokro. U Savani je ostalo samo nekoliko lokalaca i Vlada. Oni mogu i smeju da piju i unutra. Opet pivo, ali ne iz frižidera, već "iz gajbe", i to iz zelene flaše.
      
       MILAN DAMNJANOVIĆ


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu