NIN Reklama
Oznaka i datum izdanja
Naslovna stranaPretrazivanjeArhivaRedakcijaProdaja
Naslovna strana broja

Kako je sahranjen beogradski metro

("Promišljanje grada", NIN br. 2703)

      Zaprepašćen sam onim što je o urbanističkom planiranju i izgradnji Beograda za NIN govorio, ali i prećutao, arhitekta Konstantin Kostić, dobitnik ovogodišnje nagrade "Emilijan Josimović" za životno delo.
       Kada se govori o Generalnom planu Beograda, potrebno je znati nekoliko činjenica i elementarnih pojmova o Urbanističkim planovima, koje bi laureat morao da zna, ali očigledno ne želi da najšira javnost za njih zna.
       Prvi pravi i JEDINI Generalni plan Beograda urađen je odmah posle Drugog svetskog rata i USVOJEN 1950. godine. Plan je bio zasnovan na tada naprednim idejama Evrope o planiranju gradova (ATINSKA POVELjA), Korbizje) - na prevozu ljudi u gradu AUTOMOBILOM - "jedna porodica - jedan auto". Planom je predviđeno da se izgradnjom Novog Beograda spoje Zemun i stari Beograd i da se Beograd, za tadašnjih 280 000, izgradi u GRAD za MILION STANOVNIKA...
       Kada je, sredinom šezdesetih, bilo izvesno da će prognoziranih milion stanovnika biti dostignut... izvršena je, tokom 1967-1972-1977, REVIZIJA GUP-a iz 1950, zasnovana na kriterijumima i standardima Evrope za gradove sa više od milion stanovnika - na prevozu ljudi NEZAVISNIM sistemima - METROU i REGIONALNOM METROU kojima se obezbeđuju 30-minutno vreme putovanja i nova kvalifikacija (izgrađenost) građevinskog zemljišta u zoni metro stanica i metro koridora... Revidovani plan predvideo je površine za širenje grada duž reka Dunava i Save za potrebe stanovanja, rada i rekreacije novih 800 000 stanovnika...
       Tada, 1982, Beogradu su se dogodili SUBJEKTI PLANIRANjA - SAMOUPRAVLjAČI na čelu sa tadašnjim predsednikom Izvršnog odbora grada Radojem Stefanovićem... Oni su, jednostavno, odlučili da Beograđane, umesto metroom (tokom 1977-1982. urađeni su inženjersko-arhitektonski projekti za 18 metro stanica prve etape), uvozaju u 21. vek malim, uskokolosečnim tramvajem iz 1894, i to novcima (200 miliona dolara) od građanskog samodoprinosa. Oni su odlučili i da se blokovi centra Novog Beograda pretvore u stambene a zelene površine i parkovi u centre (ENJUB)... i to sve uz zdušnu podršku gradskih vlasti.
       E, sad, pošto je izgradnja tramvaja i promena namene bila suprotna odrednicama GUP-a, tadašnji urbanisti među kojima i Konstantnin Kostić, tada v. d. direktor Sektora za planiranje grada, dobijaju zadatak, da za nekoliko meseci, smisle neki planski akt koji će ovu brutalnu NEPLANSKU-DIVLjU gradnju kolosalnih razmera - PROGLASITI LEGALNOM... Tako Konstantin Kostić kaže da je "period sprovođenja plana od 17 godina neuobičajeno dug"... ali ne kaže i da je sasvim dovoljan da se njegovim sprovođenjem Beograd pretvori u najzaostaliju metropolu Evrope na kraju 20. veka!!! Da je usvajanjem tog "Plana" uspostavljena nova urbanistička politika grada - OPSTRUKCIJA izrade REGULACIONIH PLANOVA - ZAKONA GRADA po kojima se jedino gradi grad... Uspostavljena je politika "STANjA BEZ ZAKONA" koja je omogućila pojavu URBANISTIČKE MAFIJE i nekažnjenu divlju gradnju - URBOCID Beograda planetarnih razmera.
      
       BRANISLAV JOVIN
       Beograd


Copyright © 1996-2003 NIN - redakcija@nin.co.yu